Dobro imamo kvorum, zamolio bih vas da sjednete na svoja mjesta. Dame i gospodo poslanici, poštovani gosti, uvažena predsjedavajuća Savjeta ministara. Otvaram 41. sjednicu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Zamolio bih vas za himnu. Još jednom srdačno pozdravljam sve prisutne poslanike i goste. Pojedini poslanici su opravdali svoje odsustvo. Konstatujem da sjednica ima kvorum za rad i odlučivanje. Kao što nam je naznačeno u pozivu za sjednicu, a u skladu sa članom 167. Poslovnika, na početku sjednice, prije rasprave o dnevnom redu, poslanicima će biti omogućeno postavljanje poslaničkih pitanja u usmenoj formi. U skladu sa članom 168. Poslovnika najave za postavljanje poslaničkih pitanja u usmenoj formi dostavili su sledeći poslanici: Nihad Omerović uvaženi poslanik predsjedavajućoj Savjeta ministara BiH, Rejhana Dervišević, Šemsudin Mehmedović, Saša Magazinović, Albin Muslić, Sabina Ćudić, Jasmin Emrić, Milan Petković to je redoslijed postavljenih pitanja. Možemo početi sa postavljanjem usmenih poslaničkih pitanja. Riječ dajem uvaženom kolegi Nihadu Omeroviću. Gospodine Omerovića nema. Posle njega riječ dajem poslanici Rejhani Dervišević. Izvolite.

Hvala predsjedavajući. Kolegica Mira Pekić i ja smo u maju mjesecu uputile inicijativu kojom smo tražile uklanjanje diskriminacije i izjednačavanje prava roditelja djece s invaliditetom i teško oboljele djece unutar državnih institucija. Naime, ukazali smo na jednu vrlo nehumanu i jednu apsurdnu činjenicu, a to je da roditelji koji imaju status zaposlenika u institucijama BiH imaju pravo na rad s polovinom punog radnog vremena, dok je državnim službenicima to pravo uskraćeno i svedeno samo na skraćeno radno vrijeme. Mi u praksi znamo šta to znači, smanjena plata, smanjeni doprinosi, ukinuta pauza, a obim posla zapravo ostaje isti i umjesto da uslijedi hitna reakcija i ispravljanje ove očigledne nepravde naša inicijativa je ponovo završila u nečijoj ladici. Dok Vijeće ministara ignoriše naše rad, roditelji i njihova djeca čekaju pravdu na sudovima. Nastranu trošak, ali vrijeme koje gube ovi roditelji vodeći sudske sporove i pišući žalbe umjesto da budu uz svoju djecu kad im je to najpotrebnije nijedan sud i nijedna ladica ne mogu vratiti. Moje pitanje za Vijeće ministara je – Kada će konačno izvući ovu inicijativu iz ladice, prekinuti administrativnu šutnju i usvojiti izmjenu podzakonskog akta kako bi se ukinula diskriminacija roditelja koji su državni službenici, te izjednačila prava svih roditelja koji imaju djecu s invaliditetom u institucijama BiH? I još jedno pitanje – Do kada će se novac građana koristiti za sudske sporove koji mogu biti izbjegnuti samo izmjenom jednog akta? Zahvaljujem.

Hvala kolegici Dervišević. Odgovor predsjedavajuća Savjeta ministara, uvažena kolegica Borjana Krišto.

Hvala lijepa. Poštovani predsjedatelju, gospodine Babalj, dopredsjedatelju gospodine Čavara, uvažene zastupnice i zastupnici, poštovane kolege, članovi Vijeća ministara, direktori institucija BiH, poštovani suradnici dozvolite na samom početku da vas sve skupa srdačno pozdravim. Na poseban način evo želim pozdraviti uvaženu zastupnicu Dervišević i zahvaliti joj se zapravo na postavljenom pitanju, to sam nekako uradila i na osoban način, pogotovo kad sam vidjela i ovu inicijativu i želim Vam dati jedan odgovor, da kažem da i kao osoba, a i kao predsjedateljica Vijeća ministara potpuno razumijem i potpuno podržavam ovu Vašu inicijativu, koju ste ovdje naveli. Međutim, želim Vam reći da je na sjednici Vijeća ministara donesen zapravo zaključak po kome se nije postupilo u smislu da se zaduži resorno ministarstvo za ove navedene izmjene kako bi se otklonile ove poteškoće, odnosno diskriminacija koja se radi između službenika i državnih službenika, nego je Vijeće ministara zaključilo, odnosno podsjetilo na odredbu članka 35. stavak (2) koji kaže da će na zahtjev Parlamentarne skupštine BiH Vijeće ministar pripremati prijedloge zakona i drugih akata i potrebnih materijala. Ali slušajući Vas i u razgovoru i razmišljajući o ovom što ste dali kroz inicijativu, ja ću svakako učiniti sa svoje strane da kroz institucije, evo konkretno i sa direktoricom Agencije za državnu službu, da vidimo ukoliko postoji utemeljenje za promjenu nekakvih akata koji se mogu uraditi i ispred Agencije ukoliko dozvoljava to predmetni zakon, odnosno utemeljenje u zakonu sigurno će, ja se nadam, svi imati smisla i sluha da se ova inicijativa podrži i da ugleda svjetlo dana i da na taj način otklonimo ovu diskriminaciju. Hvala vam.

Hvala uvaženoj predsjedavajućoj Savjeta ministara. Ukoliko ima kolegica Dervišević komentar, izvolite.

Zahvaljujem uvaženoj predsjedavajućoj. Želim reći da se ovdje ne radi ni o kakvom zakonu, ni o kakvoj izmjeni nikakvog zakona, jer da se radilo o zakonu mi bi predložile izmjenu zakona. Ovdje se radi o izmjeni odluke Vijeća ministara i mislim da je to bilo puno jednostavnije završiti zapravo na Vijeću ministara. Hvala vam.

Hvala uvaženoj kolegici Dervišević. Riječ dajem uvaženom kolegi, gospodinu Šemsudinu Mehmedoviću.

Hvala gospodine predsjedavajući. Ja sam najavio postavljenje usmenog pitanja za ministra pravde, gospodina Bunozu. Naime, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, prije 10 mjeseci, na svojoj 31. sjednici, održanoj 11. septembra 2025. godine, usvojio inicijativu kojom je obavezao Vijeće ministara i sve institucije na državnom nivou da poštuju i provode državne zakone u kojima je utvrđeno da radni odnos zaposlenima u institucijama BiH prestaje po sili zakona kada navrše 65 godina života ili 40 godina penzijskog staža, izuzev ukoliko za određene kategorije zaposlenih posebnim zakonom nije drugačije propisano. Pored toga iako je po službenoj dužnosti imao obavezu da spriječi grubo kršenje Zakona o radu u institucijama BiH Upravni inspektorat, koji je pri Ministarstvu pravde BiH, apsolutno ništa konkretno nije poduzeo po ovom pitanju, pa tako određene institucije vode oni koji su odavno morali biti penzionisani. Evo po ko zna koji put navodim Komisiju za koncesije BiH na čijem čelu su Đoko Slijepčević 84 godine, Milomir Amović 73 godine, Mensur Šehagić 71 godina, ovo je vjerovatno jedinstven slučaj u Evropi da prosjek starosti rukovodilaca jedne javne institucije je 76 godina. Nadalje, ministar pravde Davor Bunoza je protivno zakonu tumačio, odnosno derogira član 71. Zakona o radu u institucijama BiH, on je za dugogodišnjeg funkcionera HDZ-a Ivu Jerkića Konkurencijskom vijeću čiji je Jerkić član 2024. godine dostavio nezakonito mišljenje u kojem je naveo da Bunozin stranački kolega ostaje na dužnosti do kraja mandata na koji je imenovan uprkos činjenici da je Jerkić zbog navršenih 65 godina ispunio zakonske uslove za penziju 03. juna 2024. godine. Dakle, Jerkić duže od dvije godine iz budžeta BiH nezakonito dobija veliku plaću i sve prateće beneficije. Ured za reviziju institucija BiH u izvještaju o obavljenoj finansijskoj reviziji Konkurencijskog vijeća za 2024. godinu jasno naveo da u Zakonu o radu u institucijama BiH nisu navedena izuzeća od primjene odredbi člana o penzionisanju po sili zakona koja bi se odnosila na izuzeće imenovanih lica, pa tako i Ive Jerkića. Pitanje za ministra Bunozu glasi – Zbog čega Ministarstvo pravde BiH, nakon više od 10 mjeseci, nije preduzelo zakonom utvrđene mjere i naložilo svim institucijama da postupe u skladu sa članom 71. stav Zakona o radu u institucijama BiH i penzionišu sve zaposlene kojima prestaje radni odnos po sili zakona, jer su navršili 65 godina života ili imaju 40 godina penzijskog staža?

Hvala gospodine Mehmedoviću. Prije nego što dam riječ ministru uvaženom pravde, da vas zamolim da se pokušate držati okvira dvije minute u postavljanju pitanja. Izvolite gospodine ministre.

Hvala lijepo poštovani predsjedatelju. Članovi Kolegija, poštovani zastupnici i zastupnice, uvažena predsjedateljice Vijeća ministara, gospođo Krišto, sve vas pozdravljam. Gospodine zastupniče Mehemedoviću zahvaljujem na Vašem upitu, moram priznati da sam ja dobio drugačiji upit, zapravo u pismenoj formi, gdje se uopće ne navodi Upravni inspektorat, navode se skroz druge institucije, ali evo bez obzira ja ću pokušati odgovorit na ovaj Vaš upit. Ono što mogu odgovoriti ili preciznije dati mišljenje da imenovanje na mandat i radni odnos su dva različita pravna instituta koja imaju različite pravne temelje, svrhu i posljedice. Imenovanje na mandat predstavlja javno-pravno ovlaštenje za vršenje određene javne funkcije, ne uspostavlja se sporazumom volja ugovorenih strana već proizlazi iz akta imenovanja nadležnog tijela, a što je sve uglavnom regulirano propisom koji regulira rad predmetne institucije. S obzirom da ste u svom pismenom upitu ste naveli kao primjer Povjerenstvo za koncesiju, primjera radi, odredbama članka 8. i 9. Zakona o koncesijama BiH propisano je koje uvjete mora ispunjavati član Povjerenstva za koncesije – da su stručnjaci iz određene oblasti, da nisu osuđivani za kaznena djela, da nemaju direktnih ili indirektnih interesa itd. Naglašavam, da imenovane osobe, mislim na Povjerenstvo za koncesije, imenuje i razrješava Parlamentarna skupština. Da sumiram, ispunjavanje uvjeta za starosnu mirovinu proizvodi pravne učinke u pogledu radno-pravnog statusa, dok u odnosu na prestanak mandata sve ovisi od odredbi posebnog zakona, statuta ili drugog akta na temelju kojih je regulirana konkretna funkcija ili povjerenstvo. Također da navedem da je Upravni inspektorat samostalna organizacija, isto tako da mi nije poznato o kakvim nezakonitim mišljenjima, da li je sud nešto presudio ili slično, mišljenja svakako nisu obvezujuća. Hvala lijepo.