Dobro, dame i gospodo, poštovani gosti otvaram 37. hitnu sjednicu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Molim službu za himnu. Srdačno pozdravljam sve prisutne poslanike i goste. Zamjenik ministra bezbjednosti BiH Ivica Bošnjak dostavio je obavještenje da nije u mogućnosti prisustvovati sjednici. Odsustvo su opravdali pojedini poslanici, ali ti koji su opravdali vidim da su danas tu, a drugi koji nisu opravdali nisu tu, ali mogu da konstatujem, znači, da imamo kvorum. Sjednica je sazvana u skladu sa članom 27. stava (1) tačka b) i članom 68. Poslovnika Predstavničkog doma, a na zahtjev poslanika: Šerifa Špage, Edina Ramića, Safeta Keše, Denijala Tulumovića, Amora Mašovića, Šemsudina Dedića, Nermina Mandre i Midhata Čauševića. Konstatujem da sjednica ima kvorum za rad i odlučivanje. Konstatujem da 37. hitna sjednica Doma ima sledeći Dnevni red 1. Preuzimanje mjera i aktivnosti iz nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine sa ciljem zaštite domaće proizvodnje – uvođenje privremene zaštitne mjere prilikom uvoza čelika i proizvoda od čelika, predlagač: poslanici Šerif Špago, Edin Ramić, Safet Kešo, Denijal Tulumović, Amor Mašović, Šemsudin Dedić, Nermin Mandra i Midhat Čaušević, broj: 01-50-1-1122/26 od 23.04.2026. Preuzimanje, znači dobili ste materijale koji su predlagači predložili uz zahtjev za sazivanje hitne sjednice. Tačka jedan, Ad. 1. Preuzimanje mjera i aktivnosti iz nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine sa ciljem zaštite domaće proizvodnje – uvođenje privremene zaštitne mjere prilikom uvoza čelika i proizvoda od čelika, predlagač: poslanici Šerif Špago, Edin Ramić, Safet Kešo, Denijal Tulumović, Amor Mašović, Šemsudin Dedić, Nermin Mandra i Midhat Čaušević, broj: 01-50-1-1122/26 od 23.04.2026.
Hvala na riječi, ja ću u ime predlagača reći nekoliko rečenica. Uvaženo rukovodstvo Doma, kolegice i kolege, predstavnici Vijeća ministara sve vas toplo pozdravljam i želim uspješan rad današnje hitne, a potom i redovne sjednice Parlamenta. Bosna i Hercegovina se u posljednjih nekoliko mjeseci suočava sa jednim od najtežih industrijskih i ekonomskih izazova u postdejtonskom periodu. Praktičnim gašenjem proizvodnje čelika u Zenici, gradu čiji je indentitet decenijama bio neraskidivo vezan za industriju i metalurgiju. U takvim okolnostima ponašanje institucija na nivou BiH, prije svega rukovodstva Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara BiH, ostavlja utisak institucionalne tromosti, političke nezainteresovanosti i ozbiljnog nerazumijevanja dubine problema koji se odvije pred očima javnosti, tome svjedoči i današnje odsustvo resornog ministra, pa rekao bih evo i cijelog sastava Vijeća ministara, izuzev zamjenice koja je tu iz ministarstva, koje i nije u nadležnosti ove problematike. Dakle i to dovoljno govori o odnosu spram problema koji nas je zadesio. Klub zastupnika Stranke demokratske akcije je zatražio hitnu sjednicu Parlamentarne skupštine BiH posvećenu stanju u Novoj željezari Zenica prije skoro mjesec dana, dok je sjednica zakazana za danas, 19. maja, u trenutku kada su se ključni negativni procesi već odvili. Time je izgubljena osnovna svrha hitnog parlamentarnog djelovanja u kriznim okolnostima. Funkcija Parlamenta jeste da reaguje u momentima kada su ugroženi ekonomski, socijalni i strateški interesi države, upravo zbog toga zakašnjelo sazivanje sjednice predstavlja mnogo više od običnog administrativnog kašnjenja. Ono simbolizuje duboki problem političke inertnosti i odsustva osjećaja odgovornosti prema jednom od najvažnijih industrijskih sistema u BiH. Željezara Zenica je pitanje industrijske sigurnosti države, izvoznog kapaciteta, energetske politike, željezničkog transporta, rudarske proizvodnje, radnih mjesta i ukupne stabilnosti čitavog centralnog dijela BiH. Gašenje ili dugotrajna obustava proizvodnje čelika proizvodi lančane posljedice koje prevazilaze okvire jedne kompanije, to direktno pogađa rudnike, željeznice, transportni sektor, građevinski sektor, male i srednje dobavljače, lokalne budžete, potrošnju stanovništva i ukupnu ekonomsku dinamiku Federacije BiH i države u cjelini. Uprkos tome reakcija institucija BiH ostala je spora, fragmentirana i bez jasne strategije. Vijeće ministara BiH, iako formalno ima ograničene direktne nadležnosti nad industrijskom politikom, imalo je dovoljno prostora da djeluje kroz koordinaciju vanjskotrgovinske politike, međunarodne komunikacije, carinske mehanizme, pitanje energetike, transporta i institucionalnog povezivanja sa entitetskim nivoima vlasti. Umjesto toga javnost je svjedočila neuspješnim aktivnostima Vijeća ministara da izmjenama carinskih stopa na uvoz čeličnih sortimenata zaštite domaću proizvodnju. Posebno zabrinjava odsustvo svijesti da pitanje čelične industrije više nije samo pitanje jednog privrednog društva nego pitanje strateške otpornosti države u vremenu globalnih ekonomskih poremećaja. Dok evropske države aktivno štite svoju tešku industriju kroz subvencije, energetske pakete, zaštitne trgovinske mjere i industrijske strategije BiH ostavlja utisak zemlje koja pasivno posmatra urušavanje vlastitih proizvodnih kapaciteta. Javni prostor je mjesecima ispunjen informacijama o mogućim obustavama rada, smanjenju proizvodnje, neizvjesnosti radnika i ozbiljnim finansijskim problemima, dok su institucije reagovale tek kada je kriza već poprimila puni društveni i politički karakter. Takvo ponašanje šalje izrazito negativnu poruku radnicima, privredi i građanima da država nema kapacitet ni političku volju da preventivno djeluje u kriznim situacijama. Zakašnjela sjednica Parlamentarne skupštine BiH zato ne može biti predstavljena kao dokaz institucionalne brige, nego prije kao ilustracija sporosti sistema koji reaguje tek kad su štete već nastale. U ovom slučaju institucije su djelovale kao da se radi o marginalnom pitanju, a ne o problemu koji može trajno promijeniti ekonomsku sliku čitave regije. Posebno je opasno što se ovakvim odnosom prema željezari Zenica dodatno produbljuje dugogodišnji osjećaj industrijske zapuštenosti i političke marginalizacije proizvodnog sektora u BiH. Godinama se govori o digitalizaciji, modernizaciji i evropskim integracijama dok se istovremeno zanemaruje činjenica da nijedna ozbiljna ekonomija ne može opstati bez snažne proizvodne osnove. Država koja izgubi proizvodnju čelika ne gubi samo jednu fabriku ona gubi dio svog ekonomskog suvereniteta, industrijskog znanja i razvojne perspektive. Zakašnjele sjednice, proceduralna opravdanja i birokratska pasivnost ostaće upamćeni kao simbol jednog vremena u kojem su institucije spavale dok se gasila posljednja velika industrijska peć BiH. Mnogo toga se dešavalo u proteklih mjesec dana čekajući ovu sjednicu Parlamenta. U prošlom mjesecu kompanija je objavila gašenje Aglomeracije, Visoke peći, Čeličane. Nakon gašenja proizvodnje uslijedili su protesti radnika i građana Zenice. Istovremeno federalne vlasti su pokazale interes za moguće uključivanje u spašavanje kompanije, otvoreno je pitanje grijanja Zenice, ugroženi su brojni kooperanti i transportni sistemi, kriza se prenijela i na rudinke željezne rude. Vlada Federacije BiH je utvrdila Prijedlog zakona o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova željezara Zenica, koji je definisan kao društvo od posebnog značaja za Federaciju BiH. Suština tog zakon je uvođenje vanredne uprave pod kontrolom države i suda s ciljem da se spriječi nekontrolisan stečaj i prekid proizvodnje. Vlada Federacije ovim Zakonom uvodi tri ključna principa, održavanje proizvodnje po svaku cijenu, državno upravljanje krizom i restrukturiranje umjesto stečaja. Iako Zakon omogućava unutrašnju stabilizaciju Federacija BiH ima ograničen domet, jer ne kontroliše carinsku politiku, ne kontroliše međunarodno tržište čelika, ne kontroliše sama, ne može sama zaštititi domaću proizvodnju od uvoza i damping cijena i ne može uticati na trgovinske sporazume BiH. Zbog toga je ovaj lex specialis Zakon, koji treba da se u narednim danima usvoji na Federalnom parlamentu, unutrašnji instrument stabilizacije, ali ne i instrument tržišne zaštite. Da bi federalni zakon imao stvarni efekat državni nivo mora zatvoriti krug kroz carinsku i trgovinsku zaštitu, odnosno kroz aktiviranje ili korekciju carinskih i zaštitnih mjera za čelik kroz antidamping mehanizme u okviru međunarodnih obaveza BiH i kroz kontrolu uvoza proizvoda koji direktno ruše cijenu domaće proizvodnje. Zbog toga u ime Kluba zastupnika SDA predlažem sljedeći zaključak: Zadužuje se Vijeće ministara BiH da ponovo razmotri aktuelnu situaciju u industriji čelika u BiH i u koordinaciji sa entitetskim vladama kreira mjere iz svoje nadležnosti kako bi se sačuvala proizvodnja čelika i hiljade radnih mjesta u toj industriji. Hvala vam na pažnji.
Hvala kolegi. Otvaramo raspravu, a zaključak da preuzmete i podijelite. Za riječ se javio uvaženi gospodin Šemsudin Mehmedović.
Hvala gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo zastupnici, uvaženi gosti pozdravljam vas. Hvala predlagačima što su otvorili ovo veoma važno pitanje, koje se tiče mnogih pojava u bosanskohercegovačkom društvu. Naime, energetska kriza je otvorila ova pitanja i zapravo gašenje visoke peći u željezari u Zenici je otvorila mnoga pitanja unutar bosanskohercegovačkog društva. Dozvolite mi da napravim jednu kratku retrospektivu kako se to sve odvijalo kada je u pitanju privatizacija željezare Zenica, jer zadnja prodaja Pavgord grupaciji vlasničkog udjela ArcelorMittala od 92% u fabrici za integralnu proizvodnju čelika u Zenici, te rudnika željezne rude u Prijedoru je dozvoljena od strane Vlade Federacije koja ima vlasnički udjel od 8%. Zašto je to urađeno i da li je postojalo prethodno ugovoreno pravo preče kupovine u korist Vlade Federacije? Zašto se taj ugovor konačno ne prezentira javnosti da se vidi kako je došlo do ove akvizicije? Ko je u tome direktno ili indirektno sudjelovao, šta u tom ugovoru piše i koje su trebale biti obaveze novog vlasnika udjela? Da li se sada na svaki mogući način pokušavaju ispraviti greške u izbornoj godini, gubitak radnih mjesta oko dvije hiljade radnika, šteta za dobavljače, povezane kompanije i cijeli sektor metalne industrije, željeznice oba entiteta itd.? S najavom preuzimanja 92% udjela Nove željezare Zenica od stane Energoinvesta u ime Vlade Federacije, što evo nije prošlo, pa se sada iznova nastoji usvojiti prijedlog zakona o postupku vanredne uprave u privrednom društvu Nova željezara Zenica po uzoru na „lex Agrokor“. Imamo li mi više vremena da čekamo na ovo, jer očigledno da odgovori ne mogu više čekati i da su hitne radnje prijeko potrebne? Raniji ugovor kojim je ArcelorMittal preuzeo 51% vlasničkog udjela od kompanije BH Stil koji je imala Vlada Federacije se desio 2004. godine sa, za dva američka dolara i tada su obećavane ozbiljne investicije i ulaganja, a to se nije ni izbliza desilo osim što je uloženo u proces integralne proizvodnje čelika, ali bez poštivanja minimuma ekoloških standarda, jer se značajan dio emisija nekontrolisano ispuštao u okolinu bez ikakvog mjerenja, što je naravno proizvelo vrlo negativne efekte po zdravlje građana Zenice. Uloženo je oko 80 miliona američkih dolara u dokapitalizaciju, do 2018. godine nakon 14 godina, pazite nakon 14 godina uloženo je oko 120 miliona američkih dolara umjesto planiranih 195 do 215 miliona. Do 2018. godine je obim proizvodnje bio oko 700 hiljada tona, umjesto planiranih dva miliona do dva i po miliona tona čelika. Bilo je zaposleno 2 400 radnika, umjesto planiranih četiri do pet hiljada zaposleno. Kuvajtski fond 2005. godine je zatim prodao Mittalu za 98 miliona američkih dolara svojih 41% udjela u vlasništvu BH Stil Mitallu, Mittal je time postao vlasnik 92% udjela, dok Vlada Federacije nije prodala svojih preostalih 8% vlasništva za 1% na šta su obavezali ukoliko novi vlasnik ispuni svoje obaveze. Međutim, to se nije desilo pa zato ovaj udeo od 8% Vlade Federacije nije ni bio prodat. Ko je tada to dozvolio da se desi i da li se tada pratilo izvršenje ovog ugovora? Mi smo, gospodi, u Federaciji imali entitetsku i deset kantonalnih agencija za privatizaciju, koje su bile dužne osim da učestvuju u procesu traženja strateškog partnera i procesu privatizacije bile su dužne i da kontrolišu proces privatizacije, odnosno sve obaveze iz ugovora o privatizaciji. Da li je to rađeno i mnogo ranije trebalo insistirati na izvršenju ovih ugovora, da li su vođeni neki sporovi oko toga, zašto ovaj ugovor nije bio do kraja ispoštovan? Odgovor – nisu. Zašto? Šutilo se, nek rade kako hoće važno je da rade. Nije važno samo da rade, važno je da rade po zakonu i prema odredbama ugovora koji su potpisali o procesu privatizacije. Zašto se ovaj ugovor sakrivao da se vidi koje su obaveze bile ArcelorMittala koje nisu ispunjene, očigledno da ovaj prethodni ugovor nije bio ispunjen, ali zato jeste bilo dozvoljeno ArcelorMittalu da se povuče bez ikakvih posljedica i napusti BiH i parama od Mittal brat od ArcelorMittala koji je bio vlasnik u Koksari Lukavac je nestao preko noći iz BiH, plativši kauciju od jedan milion eura i to pod ozbiljnim optužbama Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona iz 2023. godine, a sad imamo da taj isti vodi arbitražni postupak protiv BiH za nadoknadu štete u visini od preko 700 miliona konvertibilnih maraka, nije li to još jedan slučaj Vijadukt u BiH, zbor navodnog kršenja Ugovora o zaštiti ulaganja između BiH i Indije prilikom spora oko Kompanije GIKIL koja će kasnije promijeniti ime u Koksaru Lukavac, koju je on upravo i doveo u ovo stanje, pa onda pobjegao. Kako se to moglo desiti pored silnih tih naših agencija za provođenje zakona i ko mu je to dozvolio? Naša, nažalost, reakcija uvijek kasni. Nije li to isto sad uradio i njegov brat prodavši udjel od 92% Pavgord grupaciji ostavivši za sobom pustoš 300 miliona dugova, problem deponije Rača u Zenici na koju je odlagana troska i nelegalno izvlačena godinama, zatim nezakonito stvaranje privremene deponije koja je formirana u krugu željezare od jedan milion tona troske. Inspekcije i nadležni organi nisu ništa radili ni tada. Da li isti scenarij imamo i sada kada se javlja novi vlasnik Pavgord grupacija, koja gasi u potpunosti integralnu proizvodnju čelika strateški važnog za budućnost BiH, čime je ugašena i kompanija Messer kao jedan od vodećih svjetskih proizvođača gasa, firma koja je prisutna u Zenici od ’97. godine. Ova kompanije je investirala u Zenici preko 20 miliona eura u postrojenje za razlaganje vazduha koje je pušteno u rad 2009. godine i trenutno radi kao takvo, te predstavlja jedno postrojenje ovog tipa u BiH. Ovo postrojenje se sada nalazi u krugu Nove željezare Zenica gdje se razlaganjem vazduha dobija kisik, azot i argon u plinovitom i tečnom stanju. Produkt tečnog stanja su duboko pothlađene temperature su od - 183° za kisik, - 196 za tečni azot, gasoviti kisik, azot i argon se upravo koriste u Novoj željezari Zenica za proizvodnju čelika, dok se tečni produkti uglavnom koriste za podmirenje potreba potrošača u BiH. Da ne zaboravimo da kompanija Messer snabdijeva kompletnu metaloprerađivačku industriju, namjensku industriju, bolnice, punionice boca itd. Treba znati da je distribucija duboko pothlađenih atmosferskih gasova uobičajena praksa u svijetu, jer je ekonomičnost neupitna iz više razloga. Gašenje visoke peći u Novoj željezari Zenica osim neposrednog uticaja, neodrživost poslovanja željeznica u BiH i drugih dobavljača neposredno je uticalo i na prestanak rada ovog postrojenja za razlaganje vazduha u kompaniji Messer, a što može imati lančani efekat i na druge gore navedene industrijske grane u BiH, s obzirom da će one biti primorane uvoziti ove gasove ili se suočiti sa izazovom obustave rada. Zašto je Pavgor grupacija kupila 92% udjela ArcelorMittala kada je sve ovo znala da je kompanija ArcelorMittal u dugovima, ko stoji iza toga? Te odgovore nemamo. Radnici ispaštaju, dobavljači i cijeli sektor. Ovako se ne štiti državna imovina i vlasnički udjeli u preduzećima od strateškog interesa za BiH. Zaštita domaće proizvodnje građevinskog čelika uvođenjem zaštitnih carina od 30% nije prošla u dva navrata na Vijeću ministara zbog toga što, evo, HDZ štiti uvozne lobije u Hercegovini. Poznato je da BiH nije članica Svjetske trgovinske organizacije ili WTO, kako se zove, da su sve države u regionu, Srbija, Hrvatska uvele ovakve mjere, pa pozivi HDZ-a da se time krši sporazum WTO-e nisu tačni, čak naprotiv licemjerni. Koju domaću proizvodnju onda štiti? Očigledno uvoznike. Šta danas imamo na sceni na našem tržištu u BiH kad je riječ o proizvodnji, prodaji i uvozu željeza u BiH? Naglašavam da ovdje fokus stavljam samo na građevinsko željezo koje smo proizvodili i koje trebamo proizvoditi i dalje, koje istovremeno uvozimo koliko smo do sada proizvodili i to bez ikakve kontrole kvaliteta, na ovom posebno podvlačim kontrole kvaliteta, niko ne kontroliše uvozno željezo građevinsko i sve je dobro dok se ne desi nesreća urušavanje neke višekatnice sa smrtnim posljedicama. Kontrola kvaliteta građevinskog željeza igra ključnu ulogu u zaštiti čovjeka, jer direktno utiče na sigurnost konstrukcija u kojima ljudi borave, rade ili se kreću. Neiskontrolisano građevinsko željezo ili željezo lošeg kvaliteta vrlo lako može dovesti do urušavanja objekata. Zbog toga ću navesti nekoliko odredaba zakona o, zakona u Federaciji. U članu 5. Zakona o građenju Federacije BiH, „Službene novine“ broj: 55/2002, jasno je propisano da svi ugrađeni materijali moraju zadovoljiti specificirani kvalitet. Znači u pitanju je, u pitanju je znači kontrola kvaliteta građevinskog željeza obuhvaćena evropskim normama, evropska norma 1080, a BiH je usvojila Nacionalni dodatak. U članu 2. Uredbe o uređenju gradilišta i kontroli kvaliteta Federacije BiH, „Službene novine“ broj: 48/2009 propisano je da se mora voditi evidencija o ugrađenim materijalima i dokazima o kvalitetu, uzorcima koji se šalju na kontrolu uz propratnu dokumentaciju od uzorkovanja do izvještavanja. U članu 2. Zakona o inspekcijama Federacije BiH takođe je propisano da inspekcija proverava kvalitet ugrađenog materijala i kompletnu dokumentaciju. U članu
9. Zakona o građevinskim proizvodima Federacije BiH jasno je propisano da se građevinski proizvod može staviti na tržište, distribuirati ili upotrijebiti, ako je dokazana njegova upotrebljivost, te ako je označen i propraćen tehničkim uputstvima. U svrhe kontrole propisano je da pravno lice ovlašteno za provođenje radnji ocjenjivanja usklađenosti građevinskih proizvoda mora zadovoljiti zahtjeve norme 17025, to je ispitna laboratorija
i 17065 sertificirano tijelo. U BiH postoji akreditirana ispitna laboratorija koja ima sertifikat, ima formirano tijelo, ali očigledno je da niko ne koristi usluge niti laboratorije, niti ovog tijela koje je nadležno za provođenje zakona. U BiH u toku je izrada
