Evo ja ću u ovom prvom dijelu iskoristiti priliku da iznesem nekoliko činjenica, zaista pokušaću biti kratak i da se ne ponavljam, samo sa jednim principom koje je pomenula predsjednica Komisije, ja se ne mogu i neću se složiti, a radi se o pomoći našem zdravstvenom i ako hoćete ekonomskom sustavu u našoj zemlji. Samo da se vratim i da podcrtam dvije, tri stvari koje mislim da su vrlo bitne, znači opet napominjem i slažem se sa stavom Komisije da je procedura predugo trajala, znači trajala je, po meni, sasvim bespotrebno sedam mjeseci. Vidim ovdje prisutan je ministar Bevanda, hvala mu na strpljenju i on je jedan od ministara koji uredno prisustvuje sastanku našeg svakog doma i ovo što ću reć ne odnosi se prema njemu osobno, al' moram reć da sam više očekivao zaista od članova Predsjedništva. Koliko se mogu sjetit, oni su prvi taj prijedlog zakona vratili 26.06. i ja sam, pravo da vam kažem, očekivao da su ga vratili upravo iz razloga u kojem se trenutno BiH nalazi, a to su problemi koje imamo u zdravstvenom sistemu i koje imamo kad je u pitanju preživljavanje ekonomije. Mislim da njih trojica ovo što su uradili, da se radi o kozmetičkim promjenama, mislim pogotovo da je ova pomoć, a koja je usmjerena ili sredstva koja se odnose na pandemiju u iznosu od 40 miliona, mislim da je to bez veze. To ako uzmete ukupan budžet, ako sam ja dobro sračunao, je oko 4,1% od ukupne količine para kojim raspolažu institucije i ono što sam ja od njih trojice očekivao je bilo to da budžet svih institucija, svih ministarstava srežu za najmanje 20% kako bi na taj način dobili otprilike oko 180 miliona KM slobodnog novca, a da bi taj novac se dao na raspolaganje entitetima, općinama ili kome god hoćete, jednostavno, a vidite i sami situaciju kako pandemija ide maltene da nam je zdravstveni sustav pred kolapsom. I ja mislim ukoliko brzo ne reagujemo, pored toga što će nas zadesiti sve te nedaće u vezi s ovim pandemijom, mislim da nam je i ekonomija kleknula i ako se ne probudimo, mislim da će ovo ići ka daljem urašavanju i posljedice koje ćemo tada imati ili koje će tada nastupit i kad budemo imali volju, ja mislim da ih onda nećemo moći spriječiti. Žao mi je što se nisam javio, ima veze s ovim principima, kad je bila tačka oko Centralne banke, htio sam gospodina guvernera pitat, pošto vidim tamo da ima dosta para, pogotovo kad je kapital banke u pitanju – Zašto entiteti i Distrikt Brčko ne mogu dobit dio tog novca da ljudima pomognemo da spriječimo upravo ovu katastrofu koja nam nadolazi? Ali evo mislim da je dobra prilika i što, drago mi je što nema novinara pa se mogu tako izrazit, da uzmem ovu sintagmu iz Zvijezda Granda – nikad nije kasno, možda je ovo prilika da razmislimo o svemu do kraja ove kalendarske godine i zaista ministra Bevandu da zamolim da taj budžet makar za narednu godinu koncipiramo na potpuno drukčijim osnovama i drukčijim principima. I samo još dvije, tri stvari, a ja ću vam pokazat, da vam ne bi oduzimao vrijeme, svaki ovaj stiker koji je ovdje umetnut je neka primjedba, znači kad bi sve ovo pročitao na što imam primjedbu, ima ovih dvadesetak stikera, ne bi završio ovdje za dva dana, ali ću dvije, tri digresije da napravim. Prvo, nije mi jasno da sedam miliona institucije troše na telefoniju. Da pored toga, koliko sam mogao da vidim, na putne troškove 12 miliona. Zaista me interesuje ko u ovoj situaciji i kako će potrošiti tih 12 miliona, zaista mi nije jasno i gdje to ljudi u ovoj situaciji kakva jeste, gdje se maltene ne možemo družiti jedni između drugih, sad da neko planira tolika sredstva, stvarno mi je to nebuloza teška. Da ne govorim o sredstvima za reprezentaciju, o autima. U tri, četiri, ako se ne varam, institucije kupuju se opet auta u milionskom iznosu, što je degutantno kad građani saznaju za to kako se ponašamo, u principijelnom smislu, mislim da će biti dosta negodovanja i mislim da to nismo trebali ili, i da to ne bi trebali uraditi na taj način. Šta želim da kažem i da napravim dvije posebne digresije. Ukoliko nismo u stanju da se brinemo, a vidim jedan naš poznati političar je juče rekao, kako otprilike državne institucije u biti ne pomažu entitete i kao ne trebaju nam institucije BiH nikako, ne pomažu upravo iz ovog razloga, da smo uspjeli izdvojiti 180 miliona iz budžeta, da smo uspjeli skinuti dio para iz Centralne banke, da smo uspjeli, da je neko od vas, uključujući i prošli saziv Vijeća ministara, trenutni saziv Vijeća ministara, vi koji se falite znate Ruse, Turke, Amerikance, ne znam ni ja koga, sve vi znate, kad uzmete da nam je javni dug 800 miliona, pa da smo nekog zamolili, dajte ovoj bjedi 200 miliona nek nas neko sačeka za nakav kredit, pa ćemo to otplatiti u narednih pet godina. Niko prstom nije mrdnuo. Šta hoću da kažem? Znači, principijelno mogli smo, po mojoj slobodnoj procjeni, možda ja griješim, ja nisam stručnjak za finansije, sigorno iznać 400 ili 500 miliona da pomognemo privredu u BiH i da pomognemo zdravstvo. Ali ovo što kolega Bećirović kaže, ne mogu da shvatim, evo trojica naših članova Predsjedništva, između ostalog su potpisali ovaj Program ANP, nazovite taj dokument kako god hoćete, i da Ministarstvu odbrane skinu 3 miliona i 800, daju ko biva vojnicima, ovo što smo izglasali zakonom da im se poboljša status, što naravno treba da uradimo, a skinu s pogonskog goriva, školovanje, ne znam, nekih drugih stavki, da ovdje ne nabrajam 3 miliona i 800 mislim da je degutantno samo po sebi. I sa tim hoću da završim, počeo sam sa tom mišlju, ali evo izgubio sam se malo, ako već nismo u stanju da se brinemo o građanima ove zemlje, govorim u ukupnom smislu, i da nismo u stanju da pomognemo entitetima, kantonima i Distriktu Brčko, dajte da pomognemo našim zaposlenicima. Zaista mene je sramota da jedna radnica, a dobili ste svi pismo od tri sindikata o statusu naših državnih službenika i namještenika, da jedna čistačica ima plaću od 460 maraka, to je pola našeg paušala. Da momci koji nam ovdje nose piće su plaćeni između 500 i 600, da ljudi koji rade na osiguranju plaćeni su 700 maraka. Omjer taj 1:10 je stvarno katastrofalana i ja nisam čuo da je takav omjer ni u jednoj zemlji Evrope, niti u jednoj. Da nemamo tu vrstu empatije, makar toj bjedi koja radi u ovoj zgredi, da im pomognemo na taj način, da se ne vraćam na situaciju u trećem mjesecu, koliko, znači ljutili se ili ne, jedina osoba koju sam ja viđao ovdje svaki dan je sekretarka, jedina osoba, pored tih službenika koji su vrijedno dolazili svaki dan, zvala se ona Ceca, Ivana ili ovi momci koji rade na osiguranju i da ih platimo pola našeg paušala mislim da je to katastrofa. I tražim ili tražiću ukoliko dođemo do toga da usvajamo ili da predlažemo amandmane i zaključke, pa ako ne ništa makar ova dva pitanja da riješimo, a evo kao i kolega Bećirović, s obzirom da imam niz ovih primjedbi, da ne bi ispao degutantan, ko biva ovaj priča, pričao bi čitav dan kako budžet ne valja, jedini razlog što ću glasati za njega je ustvari provođenje izbora u BiH i mislim da su oni vrijedni svih ovih para o kojim pričamo, da jednostavno našim građanima damo demokratsko pravo da nam kažu jednostavno šta misle o našim političkim partijama ili svakom pojedinačno od nas. Hvala lijepo.
“