6. sjednica Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (tematska sjednica)

Predstavnički dom

11. 3. 2020
objavljeni podaci: 11. 3. 2020

Riječi koje označavaju sjednicu

Sjednica je u toku.

Stenogram

Uvažene dame i gospodo zastupnici, poštovani članovi Vijeća ministara BiH, uvaženi gosti, poštovani predstavnici medija, poštovani gosti, otvaram 6. tematsku sjednicu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, himna države Bosne i Hercegovine. Još jednom srdačno pozdravljam sve prisutne zastupnike, članove Vijeća ministara i uvažene goste. Iz Ministarstva vanjskih poslova BiH dobili smo obavještenje da ministrica Bisera Turković i zamjenik ministrice Josip Grubeša nisu u mogućnosti prisustvovati današnjoj sjednici. Odsustvo sa današnje sjednice su opravdali zastupnici: Dženan Đonlagić, Darijana Filipović i Mirsad Kukić, a na sjednici su trenutno prisutna 34 zastupnika. Konstatiram da sjednica ima kvorum za rad i odlučivanje. Predstavnički dom je na 3. sjednici održanoj 16.01.2020. godine povodom rasprave o Godišnjem izvještaju o Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH za 2017. i Godišnjem izvještaju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH za 2018. godinu, a na prijedlog zastupnice Mirjane Marinković- Lepić usvojio Zaključak koji glasi – da se organizira tematska sjednica o stanju u pravosuđu i radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća uz obavezu prisustva predsjednika VSTV-a. Također vas podsjećam da Predstavnički dom nije primio k znanju navedene izvještaje. Dnevni red današnje sjednice sačinjen je u skladu sa Zaključkom Predstavničkog doma s 3. sjednice koja je održana 16.01.2020. Također, na 6. sjednici Kolegija Doma u proširenom sastavu održanoj 03.02.2020. godine prilikom utvrđivanja kalendara aktivnosti Doma za februar i mart 2020. zaključeno je da se na ovu sjednicu uvrsti Informacija o radu Tužilaštva BiH za 2017. i 2018. godinu, te da se na navedenu sjednicu pozovu predsjednik i članovi VSTV- a BiH, predsjednik Suda BiH i glavna tužiteljica Tužilaštva BiH. Konstatiram da 6. sjednica, tematska sjednica, ima sljedeći Dnevni red 1. Rasprava o stanju u pravosuđu Bosne i Hercegovine i radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine; 2. Informacija o radu Tužilaštva Bosne i Hercegovine za 2017. godinu, broj: 01,02-09- 1029/18 od 23.04.2018.; 3. Informacija o radu Tužilaštva Bosne i Hercegovine za 2018. godinu, broj: 01-50-18- 148/20 od 17.01.2020. Prije prelaska na raspravu i na dnevni red, u skladu sa zaključkom Proširenog kolegija predlažem da se objedini rasprava o ovim tačkama dnevnog reda, dakle, o sve tri tačke dnevnog reda, s obzirom na to da je riječ o razmatranju stanja u pravosuđu Bosne i Hercegovine. Pozivam uvažene zastupnike da se izjasnimo da obavimo objedinjenu raspravu o današnjem dnevnom redu. Molim glasanje. Hvala. Od ukupno prisutnih 38 – za 33, protiv ništa, suzdržanih 5. Postoji opća, postoji entitetska većina. Konstatujem da smo donijeli zaključak da obavimo objedinjenu raspravu o današnjem dnevnom redu, i to o sledećim tačkama, Ad. 1. Rasprava o stanju u pravosuđu Bosne i Hercegovine i radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
Kao što sam prethodno naveo, ova tačka formulirana je na osnovu Zaključka usvojenog na 3. sjednici Doma, a koji glasi – da se organizira tematska sjednica o stanju u pravosuđu i radu VSTV-a uz obavezu prisustva predsjednika VSTV-a. Ad. 2. Informacija o radu Tužilaštva Bosne i Hercegovine za 2017. godinu, broj: 01,02-09-1029/18 od 23.04.2018.
Kolegij Doma je kao nadležnu za razmatranje navedene Informacije odredio Ustavnopravnu komisiju. Komisija je dostavila svoje Mišljenje, Informaciju je primila k znanju i predlaže nastavak dalje procedure u skladu sa Poslovnikom Doma, i Ad. 3. Informacija o radu Tužilaštva Bosne i Hercegovine za 2018. godinu, broj: 01-50-18-148/20 od 17.01.2020.
Kolegij Doma je kao nadležnu za razmatranje navedene Informacije odredio Ustavnopravnu komisiju. Komisija je dostavila svoje Mišljenje, Informaciju nije primila k znanju i predlaže nastavak dalje procedure u skladu sa Poslovnikom Doma. U skladu sa stavom Kolegija u proširenom sastavu, prije nego što otvorimo raspravu o tačkama dnevnoga reda, dajemo mogućnost našim uvaženim gostima, dakle, predsjedniku VSTV-a, predsjedniku Suda BiH i glavnoj tužiteljici Tužilaštva BiH da se obrate Predstavničkom domu u trajanju od po 10 minuta ukoliko, naravno, to žele. Na kraju rasprave, kada dakle završimo raspravu sa svim zastupnicima biće omogućeno da uvažena gospoda daju odgovore na postavljena pitanja i komentare.
Dobro, ispravljamo tu tehničku grešku. Ovdje je, riječ je bilo o Josipu, ne Grubeši koji je prisutan na sjednici, nego gospodinu Josipu Brkiću koji je zamjenik ministrice i koji ne prisustvuje današnjoj sjednici. Da li uvažena gospoda žele? Gospodin Tegeltija, izvolite.
Milan Tegeltija
Uvaženi predsjedavajući i potpredsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, uvaženi poslanici, ministri, gosti. Prije svega želim da vas pozdravim u ime Visokog sudskog i tužilačkog savjeta i svoje lično ime. Ova tematska sjednica je zakazana na redovnoj sjednici ovog Doma kojom prilikom nije primljen k znanju Izvještaj o radu VSTS-a za 2017.-2018. godinu. Mi smo pozvani po Zaključku ovog Doma na sjednicu koja ima naslov – tematska sjednica o pravosuđu BiH u jednoj vrlo specifičnoj situaciji. Naime, vi ste na prošloj sjednici ovog Doma donijeli odluku, odnosno usvojili Prijedlog zakona o prestanku mandata članova VSTS-a BiH koji, istina, još uvijek nije prošao kompletnu parlamentarnu proceduru, ali je usvojen u ovom Domu. Mi smo i prije nego nego što ste vi to uradili odučili da ćemo se pojaviti na ovoj sjednici. Naknadno i nakon vašeg usvajanja ovog Prijedloga, mi smo na našoj zadnjoj sjednici razmatrali tu novonastalu situaciju i odlučili da se ipak pojavimo bez obzira na taj vaš Prijedlog zakona koj je usvojen u ovom Domu. Zašto smo odlučili da se pojavimo? Ne zato što moramo, ne zato što smo mi to obavezni, evo, ovdje su članovi Savjeta, veliki broj njih, predsjednik Suda BiH, glavni tužilac, zato što smo opredjeljeni da budemo partneri sa obe ove vlasti, koliko god nam se one sviđale ili ne sviđale, o tome uopšte ne razmišljamo. Malo jače, ne čujemo.
Milan Tegeltija
Ja ne znam da pojačam ovo, nemam ovdje nikakav ovaj .... Prema tome, situacija u kojoj ja vama izlažem stanje u pravosuđu je došla, takođe na osnovu dnevnog reda koji nam je dostavljen bez materijala u kojoj je to preopširna tema da stane u 10 minuta, zato ćete mi oprositi ukoliko u ovom svom uvodnom izlaganju ne obuhvatim sve ono što je stanje u pravosuđu u ovom trenutku. Počet ću od početka, a to je da se stanje u pravosuđu, ukoliko tako glasi tema ove sjednice, mora razmatrati u kontinuitetu, mora se praviti komparacija s nečim što je već postojalo prije nego što je ovaj saziv Savjeta došao i stupio na dužnost. ... najstariji članovi ovog saziva Savjeta stupili su na dužnost negdje oko, ne po godinama nego po stažu, negdje oko 2012. godine, pa ću vam ja iznijeti podatke kako je to bilo stanje početkom 2012. godine, a kako je to stanje danas. Podaci ne daju lagati, oni govore istinu. 31.12.2011. godine u pravosuđu BiH koje obuhvata kako pravosuđe na nivou Bosne i Hercegovine, tako pravosuđe na nivou Republike Srpske, Federacije i Brčko Distrikta, i sudove i tužilaštva, ukupno je bilo nezavršenih 467.889 predmeta. Danas je taj broj sveden na 288.090 predmeta, znači skoro za pola je prepolovljen broj nerješenih predmeta. Rok trajanja predmeta na sudovima sa nekih 850 dana koliko je bilo prosječno trajanje predmeta na sudovima u Bosni i Hercegovini je sveden na 380 dana. To naravno još uvijek nije zadovoljavajuće, ali to je negdje, moram biti iskren, u nekom evropskom prosjeku, jer čitava Evropa ima problem sa dužinom trajanja sudskih postupaka, pa je tu najveći broj aplikacija, odnosno žalbi na Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Kad govorimo o svim tim podacima nije bitno samo što su smanjeni, smanjen broj nerješenih predmeta u sudovima, bitna je njihova starosna struktura, a kroz starosnu strukturu nerješenih predmeta vidljivo je da oni koji su rješeni, da su stvarno rješeni oni najstariji predmeti, tako da starosna struktura nerješenih predmeta danas podrazumijeva da su u pravosuđu u ovim predmetima koji su ostali nerješeni najveći procenat onih predmeta koji su od jedne do tri godine starosti, to su realni pokazatelji. Konstantno imamo problem sa nepopunjenošću sudova i tužilaštava, oko efikasnosti toliko. Naravno da ta efikasnost treba i može biti još bolja i mi preduzimamo mjere kako bi se ubrzalo rješavanje predmeta na tim sudovima, međutim objektivne mogućnosti sudova su takve kakve jesu i mi iz godine u godinu smanjujemo broj nerješenih predmeta u sudovima. Trenutni broj nerješenih predmeta je 288.090 je otprilike jedan jednogodišnji priliv predmeta u sudovima u Bosni i Hercegovini. Prema tome, mi smo došli u situaciju da imamo onoliki broj nerješenih predmeta koliko je jednogodišnji priliv u sve sudove u Bosni i Hercegovini što i nije tako loše, ako ne bih mogao reći čak i da je dobro. Kad govorimo o onom što je najinteresantnije, oko čeega se najviše vode polemike i u ovom Domu i u javnosti, to su predmeti korupcije. Ja ovdje imam podatke koji prate trendove i interesantno je vidjeti da sa brojem zaprimljenih prijava raste, odnosno smanjuje se i broj otvorenih istraga što je potpuno logično. 2015. godine od kad se počelo mjeriti po ovom parametru bilo je 1.129 prijava po krivičnim djelima korupcije u tužilaštvima BiH od strane ovlaštenih podnosilaca prijave ili građana. 2019. godine taj broj je 957 što znači da se smanjuje broj prijava u tužilaštvima. 2015. godine bilo je 815 nerješenih predmeta, odnosno nerješenih prijava u tužilaštvima, danas je to 592. 2015. godine bilo 456 pokrenutih istraga, danas ih ima 378 s obzirom na pad broja podnešenih prijava. U ukupnom radu istraga je bilo 634 2015. godine, danas je 573, nerješenih predmeta na kraju godine u tužilaštvima 2015. godine bilo je 1.009, danas je 772, govorim o predmetima korupcije. Popunjenost tužilačkih pozicija nam je poprilično loša i to u značajnoj mjeri usporava rad tužilaštava, te koristim ovu priliku da pozovem sve nadležne vlasti da se ovaj problem popunjavanja tužilačkih pozicija koje prevashodno nastaje zbog nemogućnosti finansiranja tih pozicija ubrzano riješi što će značajno poboljšati i rad tužilaštava. U 2015. godini bilo je 244 podignute optužnice, danas ih je 225, 2019.godine. 2015. godine 205 potvrđenih optužnica, 2019. godine 233, osuđujuće presude po tim optužnicama, u 2015. godini 89, osuđujućih presuda u 2019. godini 223, pri tome oslobađajućih presuda bilo 62. Struktura optuženih u visokoj korupciji, padatke imam do 2017. godine, da vam kažem, optuženi su jedan član Predsjedništva, jedan predsjednik entiteta, jedan premijer vlade, jedan premijer kantona, 18 ministara na svim nivoima, jedan zamjenik ministra, 13 pomoćnika ministara, savjetnika ministara, dva zastupnika u državnom Parlamentu, osam zastupnika u entitetskim skupštinama i Skupštini Brčko Distrikta, 13 načelnika opština, 7 opštinskih vječnika, 17 rukovodilaca javnih ustanova odnosno preduzeća, jedan sudija i jedan konzul, to je do 2017 godine. Situacija se promijenila za ove dvije godine, znači ima još ovih, ali po podacima još nisu obrađeni. U istom periodu sudovi u Bosni i Hercegovini postupajući po optužnicama tužilaštava izrekli osuđujuće presude za jednog člana Predsjedništva BiH, sedam ministra, dva zastupnika u entitetskim skupštinama i Skupštini Brčko Distrikta, dva pomoćnika ministara, 19 rukovodilaca javnih ustanova i preduzeća i jednog diplomatu konzula Bosne i Hercegovine. Neću dalje govoriti o ovom problemu, ali ću reći da je oblast krivičnog gonjenja korupcije još uvijek oblast sa kojom ni sam VSTS nije zadovoljan, gdje su potrebna značajna unaprijeđenja. Međutim, nije to jedina oblast gdje su potrebna unaprijeđenja za mnoga od tih unaprijeđenja nije dovoljno ono što radi VSTS preuzimajući te mjere sistematskog karaktera. Potrebno je da zakonodavne i izvršne vlasti rade svoj dio posla i donose odgovarajuće zakone, donose propise u simbiozi sa pravosudnim sistemom jer samo u toj simbiozi i zajedničkom djelovanju ove tri vlasti može se očekivati nekakav ozbiljan uspjeh u ovoj oblasti. Najosjetljivija oblast u svim društvima u regionu je upravo ova oblast, krivičnog gonjenja, korupcije i sve zemlje regiona imaju problem sa ovim pitanjem. Ono što je bitno i što ne smijemo ispustiti iz vida, a to je da kad je pravosuđe u pitanju Bosna i Hercegovina u najsloženijoj situaciji od svih zemalja regiona zbog njene ustavne strukture, zbog činjenica da u okviru pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine egzistiraju četri nezavisna sudska sistema i četri nezavisna tužilačka sistema. Imamo dva vrhovna suda, jedan Apelacioni sud Brčko Distrikta, jedan Sud BiH koji su, s kojima završava pravosudna piramida u tim entitetima odnosno Brčko Distriktu, odnosno na nivou Bosne i Hercegovine. Sinhronizacija, koordinacija i djelovanje je otežano zbog tih okolnosti ali je tako kako je, to je posljedica ustavne strukture Bosne i Hercegovine, ali se to mora imati u vidu kad se razmatraju rezultati pravosuđa. Rezultati pravosuđa u oblasti borbe protiv korupcije su čvrsto svezani za rad Agencije za provođenje zakona. Agencije za provođenje zakona su ne samo pomoćni organ tužilaštava, oni moraju zajedno sa tužilaštvima da rade u istom pravcu i da imaju podjeljenu odgovornost. Naravno, tužilaštva jesu lideri u toj borbi, ali ti lideri bez ovih agencija su zaista kao majstori bez alata. U svakom slučaju, ja neću govoriti o političkim pritiscima ovaj put, možda nekad u odgovorima, neću govoriti o onim stvarima koje opterećuju rad pravosuđa u ovako složenim uslovima društvenog življenja u Bosni i Hercegovini, reći ću da smo mi danas ovdje iz razloga u kojima želimo da njegujemo partnerstvo, taman bili tu samo do tog 15. juna do kojeg ste vi odredili, pa ćemo vidjeti, jer mislimo da samo u partnerstvu je moguće unaprijediti rad pravosudnog sistema, partnerstvu između zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Mi smo tu da saslušamo, da odgovorimo na pitanja koja imate. Moj prijedlog je da organizujete, s obzirom da imamo tako složenu pravosudnu strukturu, i neke sjednice zajedničkih parlamenata koji funkcionišu u Bosni i Hercegovini, pošto je potrebno izmjeniti određene sistemske propise kao što su zakoni u parničnom postupku bez čijeg unaprijeđenja u svim entititetima, u oba entiteta i Brčko Distriktu i Bosni i Hercegovini neće doći do značajnog ubrzanja tih postupaka, krivičnih zakona u krivičnim postupcima kako bi se na svim nivoima u Bosni i Hercegovini sinhronizovano unaprijedili propisi koji omogućavaju ubrzanje tih postupaka takođe, kako bi se usvojili antikoruptivni zakoni koji su potrebni za uspješniju borbu protiv korupcije. Ja neću dalje dužiti, ja vjerujem da ćete dati puno rasprava i da ću imati priliku da odgovorim na vaša pitanja. Hvala vam.
Hvala najljepša. Dalje, predsjednik Suda želi da se obrati. Izvolite.
Ranko Debevec
Cijenjeni predsjedavajući, zamjenici i zastupnici. Ja ću se vrlo kratko obratiti ovom skupu danas s obzirom na dnevni red koji sam dobio i nisam se ni pripremao niti smatrao da imam razloga da nešto previše diskutujem. Međutim, uvažavajući ovaj skup u cjelosti, dakle, Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH odlučio sam u posljednjem momentu da se ipak kratko obratim i da navedem, dakle, da kad je u pitanju rasprava o stanju u pravosuđu BiH, vidim iz dnevnog reda, da se ona odnosi na rad Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, Informacija o radu Tužilaštva BiH za 2017., 2018. i 2020. godinu. S obzirom da se sam dnevni red nije direktno odnosio na Sud BiH, ne smatram da u ovom momentu trebam nešto posebno reći, sem da cijenim ovaj skup i da u cjelosti stojim na raspolaganju svakom zastupničkom pitanju. I da ponovim ono što sam već rekao i za medije, a mislim da ste svi koji čitate medije imali priliku vidjeti, da Sud BiH radi kvalitetno i dobro, mislim da radi kvalitetno i dobro, da je stanje u Sudu BiH dosta dobro s tim što sam primjetio da postoje određena nerazumjevanja kad su u pitanju nadležnosti Suda i Tužilaštva BiH, prema tome, Sud ima svoje nadležnosti, Tužilaštvo ima svoje nadležnosti i vrlo često imam osjećaj da to neko miješa, koje su nadležnosti Suda, koje Tužilaštva. Kao ilustracija hajmo reći dobrog rada Suda BiH mogu reći da Sud BiH je jedini sud u Bosni i Hercegovini koji nema nijednu odluku Ustavnog suda BiH, a koja bi se odnosila na pitanje nepoštovanja donošenja odluke u razumnom roku. Dakle, to je jedini Sud u BiH koji nema takvu odluku Ustavnog suda BiH gdje bi mu se sugeriralo donošenje neke odlulke u razumnom roku. Mislim da to veoma ilustrativno pokazuje o dosta dobrom radu Suda BiH, a kad su u pitanju pojedine odluke sudija, to mene nemojte pitati jer to predsjednik Suda nema nadležnost da se miješa u odluke sudija i sudećih vijeća BiH, niti to ima bilo gdje u svijetu. To je, na kraju krajeva, proklamovano pravo Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, Ustavom i zakonima da predsjednik Suda ne može i nema pravo da utiče na odluke sudija. Sve drugo što biste eventualno imali da me pitate, evo, biću tu i dakle, još jednom vam izražavam svoje izraze osobnog poštovanja i zbog toga sam i došao na ovaj skup. Hvala vam lijepo.
Zahvaljujemo se predsjedniku Suda BiH. Uvažena, glavna tužiteljice, izvolite.
Gordana Tadić
Poštovani predsjedavajući, poštovani dopredsjedavajući, poštovani zastupnici, dame i gospodo, poštovani predstavnici medija, ja ću biti nešto oštrija u odnosu na moje prethodnike. Ja sam glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH već godinu dana i želim da napomenem da način organizovanja ove konferencije ne smatram ovo sasvim dovoljno dobrim iz sledećih razloga. Jedno je razmatranje stanja u pravosuđu Bosne i Hercegovine i s time se slažem, time bi svakako bila prisutna ovdje da iznesem svoje gledište i svoja mišljenja, a drugo je rad Tužiteljstva BiH za 2017. i 2018. godinu. Međutim, kako sam ovdje ja molim više vremena da se mogu da osvrnem na sve ono što se tiče rada Tužiteljstva BiH i mog viđenja rada pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Mislim da je o tome trebalo voditi računa prilikom zakazivanja ove sjednice, ali ne znam da li je to slučajno ili namjerno, međutim smatram da se je Izvještaj Tužilaštva BiH trebao podnositi na radovnoj sjednici. Osim toga želim da istaknem da nakon tri godine imam priliku da se obratim ovom skupu, jer sam se kao vršiteljica dužnosti obratila povodom Izvještaja za rad Tužiteljstva BiH za 2016. godinu prethodnom sazivu Parlamentarne skupštine o, i šta to govori, da li to govori o neradu pravosuđa ili o neradu i nekih drugih u ovoj zemlji. Pitanje je koliko Parlamentarna skupština nije radila? Godinu dana, godinu dana nije se ustvari radilo. Pitanje je ko je dobijao naknade i kako za to vrijeme? Pitanje je zašto smo došli u tu situaciju i pitanje možemo li i o tome razgovarati i ne samo razgovarati možemo li u tom pogledu vidjeti ima li tu odgovornosti i čije, da li su primane i naknade, da li se radilo na dva mjesta u isto vrijeme, pa ako nema krivične odgovornosti da li tu ima moralne odgovornosti gospodo? Postavimo pitanje sebi, samo jedan dan da stane rad pravosuđa u ovoj zemlji, tužilaštava i suda, sudova, ne govorim samo na nivou Bosne i Hercegovine, nego cijeloj Bosni i Hercegovini, da stane rad policijskih agencija koje prate naš rad, da stane rad Obavještajno- sigurnosne agencije, šta bi s nama bilo? Prema tome, mi možemo i razgovaraćemo danas o svemu, ja sam sretna što imam priliku da vam odgovorim na sva pitanja i da me neposredno vidite i oni koji me kritikujete i oni koji me hvalite danas pred ovim uvaženim skupom. Naravno, da moramo raditi zajedno jer imamo zajedničkih stvari, ali podjela vlasti je jasna zakonodavna, izvršna i sudska. Prema tome, pitanje mnogih stvari u ovoj zemlji ne odnosi se samo na pravosuđe u Bosni i Hercegovini, pitanje neizvršenja odluka Ustavnog suda koje je u posljednje vrijeme veoma značajno. Molim vas, ova Parlamentarna skupština ima mnogo odluka Ustavnog suda koje nisu provedene, ne govorim sada o ovom sazivu nego govorimo o Parlamentarnoj skupštini u cjelini i prethodnoj i šta tu sada, zar tu niko ne postavlja pitanje šta bi trebalo uraditi. Ja vas pitam – koga goniti u toj situaciji, ko je zadužen, ko je kriv? Mi smo formirali predmete, radili smo po predmetima i radićemo po predmetima, ali molim vas ne može se teret ovog momenta svesti na rad pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. U jednom momentu imali smo u jednoj ličnosti i, nemojte se ljutiti, i nosioca zakonodavne i izvršne vlasti, trebalo je još biti sudska vlast pa da imamo potpuno totalitarni režim. Ne može to tako biti. Kao glavna tužiteljica Tužiteljstva BiH i kao neko ko ima ovlasti da pokrene krivične postupke za svakog u ovoj sali, a naravno ne samo na parlamentarce i na sve druge, nego i na članove Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, moć, kao što je rečeno i kao što mnogi tvrde, je u, na glavnom tužiocu. Ali pogledajte kakva je odgovornost, jedna pogrešna odluka može dovesti do mnogih problema u zemlji, jedna brza odluka može donijeti do mnogih problema u zemlji, jedna spora odluka može donijeti do mnogih problema u zemlji. Ja sam dvije i po godine bila vršiteljica dužnosti glavnog tužitelja, sada sam glavna tužiteljica Bosne i Hercegovine, imam 58 tužitelja koji rade sa mnom i 258 uposlenika i mi smo spremni da radimo svoj posao neovisno od bilo koga, neovisno od zakonodavne, izvršne, sudske i bilo koje druge vlasti. Nećemo podleći bilo kojim pritiscima u ovom momentu i mislim da je bilo vrijeme da se danas raspravlja o mnogo važnijim pitanjima u ovoj zemlji, ovo je moglo i sačekati. Treba raspravljati o korona virusu, je li vidite da svi raspravljaju o tome, mi smo se danas sastali ovdje, smijte se vi, vidjećete vi, smijali smo se i za migrantsku krizu, govorilo se neće migranti u Bosnu i Hercegovinu, danas je trebalo raspravljati o migrantskoj krizi i kako to riješiti, svi zajedno, ne odvojeno nego zajedno kao zakonodavna, izvršna i sudska vlast. Naravno, ima podsmjeha, a vidjećemo ko se zadnji smije najslađe se smije, ja se bojim samo da svi ne snosimo sve posljedice, pa da pitam ko će sjediti u ovim klupam i u pravosudnim institucijama obzirom na ovu zdravstvenu situaciju u zemlji. Danas je trebalo pozvade zdravstvene .... uposlenike, najvažnije stručnjake, najvažnije one koji nam mogu pomoći u svemu ovome. Što se tiče rada Tužilaštva BiH u, za 2017. i 2018. godinu, želim da istaknem da smo ostvarili normu, jer moram takođe da naglasim da Tužilaštvo BiH i tužioci Tužilaštva BiH se ocjenjuju i normiraju za razliku od Suda gdje nema ocjenjivanja. Mi ovdje moramo biti krajnje otvoreni i iskreni ako ćemo razgovarati o stanju u pravosuđu, ako ćemo mi ovdje izaći pa pričati sve je divno, sve je krasno, ne može tako. Treba da se ujednači stav prema svima, ako se ocjenjuju sudije i tužioci u Tužilaštvu BiH neka se ocjenjuju i sudije u Sudu BiH, ne smije se njihova ocjena vezati, ne smije se ocjena vezati za rad Tužilaštva BiH. Ja ovo ne govorim na štetu Suda, vidim da reaguje predsjednik Suda, na štetu predsjednika Suda, jer ukoliko, ja ovo ne govorim zbog toga, sve sudije i tužioci u cijeloj Bosni i Hercegovini se ocjenjuju i Sud BiH treba da se veže za sudove u Bosni i Hercegovini, a ne za način ocjenjivanja tužilaca u Bosni i Hercegovini, koji su bili razlozi takođe povlačenja po nekim medijima. Ja ne želim da vam se dodvoravam bilo kome, nikad ni s kim nisam popila kafu, nikog vas ne znam osim na medijima onoliko koliko sam vidjela i čula, je li, o tome šta govorite i staću iza svake svoje riječi koja je ovdje. Prema tome, ja bih zamolila danas da budemo krajnje otvoreni u ovim razgovorima, a ukratko ću samo reći o radu Tužilaštva BiH, jer smo mi podnijeli Izvještaj već i za 2019. godinu Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću, koje je jedino mjerodavno da odlučuje o radu Tužiteljstva BiH. Moram reći da je Izvještaj o radu za Tužiteljstvo BiH prihvaćen za 2016. godinu od strane Parlamentarne skupštine u cjelini, moram reći da evo sada sam izučila ove materijale, koje smo dobili kasno, za 2017. prihvaćen je Izvještaj od Ustavnopravne komisije, za 2018. nije kao primljen k znanju, jer je bilo šest, sedam suzdržanih, ne znam šta to znači. A osim toga želim da naglasim još jedno, 2003. godine prošli smo reformu i ja sam je prošla, 35 godina radim kao tužitelj, sada kao glavni tužitelj Bosne i Hercegovine, odlučuju o nama ljudi koji nisu prošli reformu 2003. godine, neću imenom da govorim, neću imenom da govorim, ali u Ustavnopravnoj komisiji odlučuju ljudi koji nisu prošli reformu 2003. godine i sada su ovdje u ovim klupama predstavnici političkih stranaka. Šta o tome govorimo, je li tada pravosuđe bilo neovisno u svom radu, a odlučuje sada o sudbini da li će biti primljen ili neće biti primljen Izvještaj o radu Tužiteljstva BiH? Stoga mislim da se svi mi moramo pozabaviti daleko dubljim pitanjima, kada se sazivaju ovakve sjednice i organizuju treba da se konsultuju oni koji na njima treba da izlažu. a ja ću sada samo da vam ukratko kažem šta radi Tužilaštvo BiH i iz tih, iz toga ćete moći postavljati pitanja u sljedećem periodu. Tužilaštvo BiH ima 58 tužilaca i kao što sam rekla oko 250 uposlenika, dakle mi smo jedno veliko tužilaštvo koje radi u tri odjela, prvi odjel je Poseban odjel za ratne zločine u kojem imaju tri odsjeka i pet timova po regionalnim principima. Drugi odjel je Odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal, korupciju i terorizam i treći odjele je Opšti odjel. Moram vam reći da je po optužnicama Tužilaštva BiH u predmetima ratnih zločina optuženo preko 800 lica i izrečeno je preko 3 200 godina zatvora i to od strane Suda BiH, naravno koji prati naš rad. U Odjelu za organizovani kriminal, privredni kriminal, korupciju i terorizam do sada od osnivanja Tužilaštva izrečeno je preko 2 000 godina zatvora i postignuti su značajni rezultati, ti rezultati se postižu u kontinuitet. I moram reći da što se tiče Posebnog odjela za ratne zločine, a vjerovatno će biti i pitanja, zbog toga želim da vas upoznam na koji način se radi, podjeljeni smo po regionalnim timovima i tužioci imaju planove rada za svaku narednu godinu i realizaciju plana za prošlu godinu. Prema tome tu se radi o jednom sistemskom pristupu rada u Tužilaštvu BiH o čemu se redovno izvještava Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće i Nadzorno tijelo Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća. Sada pošto mi ne vodimo svoje evidencije po tome da li je neko Bošnjak, Srbin ili Hrvat ili ostali, ja molim vas koji se bavite time i što vidim kroz medije, provjerite ko je kako osuđen, ko je kako optužen, ako niste dosad imali priliku i ako ovo do sada niste nikada čuli da je urađeno. Ali osim toga želim da vam kažem da je ostao još veliki broj nerješenih predmeta ratnih zločina, iako je smanjen broj sada imamo 449 predmeta protiv ... osobe, znači KT predmeta. E sad vi zamislite broj, nažalost, nažalost, s obzirom na broj ratnih zločina u Bosni i Hercegovini koje smo imali, da smo mi lider u regionu po rješavanju ratnih zločina i time treba da se pohvalimo, mi svi ovdje u ovoj sali, nažalost. Dakle, 449 predmeta protiv 4 223 osobe, u medijima se postavlja pitanje – šta je s predmetima A i mnogi drugi to postavljaju? Saću vam reći šta je pitanje sa predmetima A, predmeti A su kategorisani ranije, radi se samo, čini mi se, o 883 osobe a ne predmeta koje smo dobili iz Haškog tribunala. Kada smo mi došli predmeti se raspoređuju na osnovu Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina i to je jedina zakonska raspodjela koju ovo Tužilaštvo mora raditi. Bez obzira dala sam nalog da se izvrši analiza predmeta A i dvije godine je rađeno na toj analizi. Sada vam kažem 190 osoba od ovih 4 223 koje su u radu Tužilaštva BiH su osobe sa oznakom A, a prenijeli smo preko 270 predmeta na entitetska tužiteljstva i tužiteljstva Brčko Distrikta, pa pitajte uvaženi poslanici šta je urađeno sa tim predmetima, u tim tužiteljstvima i sudovima u entitetima i u Brčko Distriktu. Takođe, želim da vam kažem da radimo i na predmetima KTA, te oznake vama ne moraju biti poznate, to su o određenim događajima i među njima su predmeti ekshumacija, velik broj predmeta ekshumacija još treba da se uradi, jer sve se teže dolazi do informacija. Svako od nas u ovoj sali u ovoj sredini treba da radi na tome da utiče na ljude da daju svoje informacije gdje se nalaze masovne grobnice ili pojedinačne. Sve više su žrtve, sa kojim imam izuzetno dobar odnos u cijeloj Bosni i Hercegovini mole, dajte samo da pronađemo nestale, više nam krivično gonjenje, prolazi vrijeme, bitno je, ali nije toliko bitno nego da na miru sahranimo i po svom obredu svako svom, svoje nestale. I tu radi Tužiteljstvo BiH, radimo sa Međunarodnom komisijom za traženje nestalih osoba i od 30 000 koji su se tražili nestalih osoba sada je 23 000 do sada identifikovano, traži se još 7 000 nestalih osoba. Nažalost, mi i te stvari koristimo kao dokaze u krivičnom postupku u predmetima ratnih zločina. Takođe imamo i oko 500 predmeta KTN, to su predmeti po nepoznatim izvršiocima, a pitanje strategije za predmetima ratnih zločina stoji, nije usvojeno. U čemu je problem gospodo, u čemu je problem gospodo, ako je trebalo da pomognem kao glavna tužiteljica i koja radim zajedno sa svojim saradnicima na ovom zašto nisam pozvana da vidimo zašto? U ovo se ne smije miješati politika, jedina stvar gdje žrtve mogu imati svoju satisfakciju je Tužilaštvo BiH, jedino mjesto gdje imaju i oni to dobro znaju, bez obzira koliko ko pričao, da znate da sve žrtve u Bosni i Hercegovini znaju da jedinu satisfakciju imaju u Tužilaštvu BiH gdje ih gledamo na isti način i sa kojim imamo izuzetno, izuzetan odnos. I nemojte uvlačit žrtve u neka politička pitanja, nije moralno, nije moralno, ako se stategija treba usvojiti, a mi radimo bez obzira da li je ona usvojena ili nije, zašto to dijelite, u čemu je problem. Ja sam spremna na još jednu tematsku konferenciju u kojoj ću učestvovati kada dođe, ako postavite ovo, ovo pitanje veoma značajno na red. Usporava rad na predmetima ratnih zločina, novousvojenom strategijom bi se manje složeni predmeti mogli u većem ... prosleđivati kantonalnim i okružnim tužiteljstvima zbog kriterija koji bi bili povećani, sada to nismo u mogućnosti. Prošle godine je, u 2018. proslijeđeno je 67 predmeta, prije toga 15 predmeta, sa ovim kriterijima koje smo usvojili zajedno sa Sudom BiH i sa kojim mi imamo izuzetno dobru saradnju, da vi ne bi mislili, naravno svako u svojih nadležnosti zbog ovog što sam rekla, zbog ocjenjivanja da tu postoji neka razlika, mi radimo izuzetno dobro sa stalnim sudskim vijećem koje, Stalnim vijećem Suda za ratne zločine, ali mi moramo imati pretpostavke za rad i Sud BiH i Tužilaštvo BiH da bi mi ove predmete prosleđivali na entitetska tužiteljstva. Sledeće, i kada uradimo ovo pitanje je kako će se žrtve odnositi, žrtve su pismeno podnijele prijedlog da sve predmete ratnih zločina radi Tužiteljstvo BiH i Sud BiH. Zato bez obzira što kažu nema se povjerenja u pravosudne institucije, ima žrtve traže da radimo mi, Tužilaštvo i Sud BiH, jer ne vjeruju, ne našim kolegama oni su obučeni isto kao mi da rade u svojim sredinama ratne zločine, ali žrtve ne vjeruju jer se tu u uskom prostoru sreću sa osumnjičenim, sa optuženim, daju svoje izjave, pitanje drugih, mijenjaju iskaze. Ako je pritisak da se prebaci što više predmeta, ako to bude tako, nama je to najlakše uraditi, mi ćemo prebaciti. Ali pitanje, pitanje kako će se zadovoljiti pravda tih žrtava, mi očekujemo izvještaj sutkinje Joanne Korneri, preporuke i ja želim da kažem da smo imale korektno, izuzetno korektnu saradnju, jer sam ja s njom učestvovala i u prethodnom periodu kada je bilo određenih problema i mislim da će i u tom segmentu biti određenih preporuka. Ali niko nama ne treba ništa preporučavati, mi treba da se dogovorimo svi zajedno, da ne govorimo nisu jedni, nisu drugi, nisu treći, imamo mi mnogo problema u ovoj zemlji koje trebamo riješiti. Vidim da želite da me prekinete, želim da kažem i o drugom odjelu, jer izvinite ako ste postavili ovako sjednicu onda mi morate pustiti da kažem ono što mislim. Druga stvar o kojoj želim da govorim je Odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal, korupciju i terorizam. Naše nadležnosti su velike i široke, što se tiče organizovanog kriminala, Odsjeka organizovanog kriminala postiže izuzetno dobre rezultate sve ove godine i moram reći da tu se radi uglavnom o međunarodnoj trgovini drogom, oružjem i sada u poslednje vrijeme krijumčarenje ljudi i ilegalnim migrantima. Što se tiče Posebnog odjela za privredni kriminal, vi znate, ima među vama osoba koje znaju koliko je Tužilaštvo donijelo, doprinijelo, a nigdje nije istaknuto, da se skine sa Sive liste FATFA i da smo za dva dana uložili toliki napor da i ja kao glavna tužiteljica izađem pred to vijeća sa svojim saradnicima i uspjeli smo u tome. Znači, kad hoćemo zajedno možemo za ovu Bosnu i Hercegovinu svi uraditi mnogo i treba da uradimo zajedno mnogo, mnogo, mnogo toga. Što se tiče predmeta korupcije, pitam ja vas – šta je visoka korupcija? Sad kad bi vas pitala šta je visoka korupcija, vi ste svi ovdje visoki funkcioneri, visoka korupcija se odnosi na visoke funkcionere, visoke funkcionere, svi ste ovdje i drugdje visoki funkcioneri. Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće je ispoštovalo sve .... preporuke koje se odnose za Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće i donijelo je pojam visoke korupcije. Ja vam ga neću čitati, ali molim vas gospodo pročitajte šta je predmet visoke, pročitajte šta je predmet visoke korupcije. Nemojte misliti da u narednom periodu neće biti predmeta visoke korupcije, biće ih i to biće sa osuđujućim presudama. Odgovorno vam ovo tvrdim, odgovorno vam tvrdim, stanje u zemlji nije dobro, drago mi je da se ova sjednica prenosi i neka svi čuju. Stanje u zemlji nije dobro, mnogi su problemi pred nama, a sada ću da kažem, da pređem na treći dio koji se odnosi na terorizam i predmet koji se tiče krijumčarenja ljudi. Ministar sigurnosti je rekao da je Bosna i Hercegovina prespavala period pitanja ilegalnih migracija, da li se neko mnogo više bavio pravosuđem ili svojim poslom, vidjećemo, vidjećemo u narednom periodu. Ali kasno je nama kad vidimo kad ćemo svi snositi i snosimo već posljedice svega, svega toga. Želim da naglasim da ova situacija u pogledu krijumčarenja ljudi je sljedeća, broj krivičnih djela vezano za krijumčarenje ljudi se povećava, u prošloj godini podignuto je 30 optužnica za krijumčarenje ljudi. Imamo probleme u lokalnim zajednicama između migranata i našeg domaćeg stanovništva, vidite sada situaciju u Grčkoj i Turskoj i šta možemo očekivati, opet možemo reći neće oni kroz Bosnu i Hercegovinu, mi smo siromašna zemlja. Vidjećemo, to nije u mojoj nadležnosti i time neću da se bavim, moje je da djelujemo represivno nakon određenih krivičnih dijela, ali kao glavna tužiteljica imam odgovornost da građani u ovoj zemlji žive bezbjedno i sigurno i da sa svoje strane doprinesemo mi kao Tužilaštvo i u tom segmentu. U tom pogledu Ministarstvo sigurnosti, sve policijske agencije, svi mi i zakonodavna, i izvršna, i sudska vlast moramo biti zajedno da prevaziđemo ove probleme koji će tek biti pred nama, lako ćemo mi reagovati ako se nešto desi, najlakše, ja imama dežurne tužioce koji će raditi, treba spriječiti, ali to nije u mojoj nadležnosti. I da završim sa terorizmom, u ovom Tužilaštvu postoji i Odsjek za terorizam, veoma važan Odsjek gospodo, veoma važan Odsjek i to je nešto što nas ujedinjuje vjerovatno sve u ovoj sali. Pitanje da li će se negdje nešto desiti, bilo gdje u Bosni i Hercegovini, ne pita ni ko je ko, ni ko je šta. Želim da kažem da ovaj Odsjek u Tužilaštvu BiH radi izuzetno dobro, da smo do sada imali, i ovo da znate i treba da znate, više vrsta krivičnih djela terorizam. Prvo .... strani borci koji su na početku odlazili na strana ratišta i koje smo zaticali negdje u putu u Tursku, pa samo sklapali s njima sporazume, pa je rečeno Tužilaštvo BiH sklapa sporazume. Naravno, sklapali smo sporazume i da vidimo ko je otišao, ko ih je finansirao i više sporazuma nema. Drugi segment su teroristički akti koji su se dogodili na teritoriji Bosne i Hercegovine i oni su svi presuđeni i završeni, srećom nije ih, ono što je bilo završeno je, znate o čemu se radi, između ostalog bio je napad i na Američku ambasadu. I treće, strani borci, ustvari naši držvaljani koji su bili borci na stranim ratištima, koji su se vratili prošle godine i u prvom mahu jedan, a zatim sedam. Ovom prilikom želim takođe da kažem, da je i od čak i u tom segmentu došlo je do curenja informacija, mi organizujemo da preuzmemo ljude na aerodromu u tajnosti, naveče izađe u nekim medijima da dolaze nam ti i ti. Kako obezbijediti te ljude, kako obezbijediti neše građane u tim momentima? Ja pozivam medije na saradnju i mislim da je saradnja u zadnju godinu daleko, daleko, daleko bolja i mediji u svemu ovome treba svima nama da pomognu, ne trebaju se plašiti građani Bosne i Hercegovine pravosuđa u Bosni i Hercegovini, ne odlaze mladi zbog pravosuđa, niti zbog Tužilaštva BiH, zapitajte se i vi svako u svojoj sredini zašto mladi odlaze. To i nije nadležnost Tužilaštva i pravosuđa, to je nadležnost drugih, je li, da se time bave. Povjerenje, kao što je rečeno, nije dobro u pravosuđe, ali ja ću govoriti o Tužilaštvu BiH, ovim putem vam kažem od kad sam postavljena za vršiteljicu dužnosti glavnog tužitelja na svoje ruke dobijam mnogobrojne prijave koje se odnose na kantonalna, entitetska tužiteljstva i tužiteljstva Brčko Distrikta, koji nisu u našoj nadležnosti. To je ohrabrenje za ovo Tužilaštvo, mi to pregledamo, vidimo, najčešće i vratimo, ali hoću da kažem da percepcija javnosti mora biti bolja. Jeste mjesto ova Parlamentarna skupština da se pokaže šta ko radi i da se percepcija javnosti ili pogorša ili poboljša, ali se to mora čuti direktno od nosilaca pravosudnih funkcija i ja sam tu na čelu Tužilaštva BiH već četvrtu godinu, nažalost sada je Izvještaj za 2017. i 2018. evo i za 2019. norme, ja neću govoriti o normama, to je prevaziđeno, norme su u potpunosti ispunjene i preko 100%, ali da mjesta poboljšanju ima. Ja gledam kritički na sve što se radi, u oblasti korupcije mora biti bolje i biće bolje, kao što sam rekla, ali pitanje korupcije Tužilaštva BiH je pitanje samo korupcije visokog nivoa. Šta je sa kantonalnim tužiteljstvima i Tužiteljstvom Brčko Distrikta? Ovakvu jednu sjednicu ako želite da raspravljate o pravosuđu treba da pozovete sve predstavnike, osim znači članova Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, predsjednika Suda, mene kao glavne tužiteljice, glavne federalnog tužitelja, Republike Srpske, Brčko Distrikta, sve federalne tužitelje, sudije, pa da sjednemo da razgovaramo, svako ima svoju oblast. Ne može biti državno Tužilaštvo i Sud BiH i Visoko sudsko i tužilačko vijeće problem pravosuđu Bosne i Hercegovine. Molim vas, dok je Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, ja ne govorim sada o ovom sazivu, jer ja sam od 2003. prošla tri saziva Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, biće i neovisnosti u radu sudija i tužilaca i bez obzira, prolazila sam na ... u Skupštini Tuzlanskog kantona, prošla sam sve izbore, radim 35 godina smatram da je, može se popraviti stanje u pravosuđu, evo kako. Vrhovni sud treba, to je moje mišljenje, u Sudu BiH sve se završava po optužnicama Tužilaštva BiH, ne smiju se komentarisati odluke Suda BiH i neću ih komentarisati, ali smatram da treba da bude vrhovni sud Bosne i Hercegovine. Neka se odvoji i Tužilaštvo pa nek budu i tužioci koji će zastupati pred tim vrhovnim sudom, ali mora biti neko. Ne može se u jednom sudu zastupati tri instance i u trećoj rješavati, prvo oslobađajuća, pa osuđujuća, pa oslobađajuća, pa oslobađajuća, pa osuđujuća, pa, molim vas neko mora biti iznad da to može riješiti, neko nepristrasan. Neću reći da ove moje kolege nisu nepristrasne daleko od toga, ali ako sjedimo u istoj ustanovi, ta ustanova bi, po meni, trebala biti izdvojena u potpunosti iz ovih zgrada u kojima mi sjedimo, možda čak da bude i u drugom gradu, da bi se obezbijedila pravda svim građanima Bosne i Hercegovine. I još ću na kraju zaključiti sa sljedećim, Izvještaj gospodina Pribea sam dobro izučila, odlične su preporuke, preporuke ćemo ispoštovati u cjelosti što se tiče Tužilaštva BiH i što se tiče finansijskih izvještaja nosilaca pravosudnih funkcija mislim da treba da podnose svoje izvještaje i da se zna kako je ko radio, kao što i vi svi dajete svoje finansijske izvještaje, ali sam za to kada prođe i kada se donesu, vidjeli ste da je tu bilo, ja o tome neću govoriti, određenih stvari i ja sam za to nek svako podnese svoj finansijski izvještaj od početka do kraja ako treba. I na kraju, molim da diskusija bude konstruktivna, spremna sam odgovoriti na sva pitanja, rođena sam u Bosni i Hercegovini, odrasla sam u Bosni i Hercegovini, rat sam provela u Bosni i Hercegovini i to u jednom malom mjestu Živinice kod Tuzle, volim sve građane Bosne i Hercegovine i budite sigurni da ćete biti jednako tretirani u ovom Tužilaštvu BiH. Doviđenja.
Uvaženi zastupnik Magazinović, povreda Poslovnika.
Uvaženi predsjedavajući nemojte se ljutiti, ali trebali bi se držati Poslovnika ovog Doma i trebali bi ga cijeniti jednako i nosioci pravosudnih funkcija kao i mi. Dakle, trebali ste upozoriti tužiteljicu dva puta i objasniti je gdje došla, da nije ovo nikakva konferencija nego sjednica najvišeg zakonodavnog tijela države Bosne i Hercegovine. Trebali ste je upozoriti ovdje da ima pravo nekog hapsiti, nego da konačno počne hapsiti te korumpirane političare, ali da pazi da joj se ne izgube dokazi, pošto im se to često desi i da nema potrebe da nama drži predavanje šta mi trebamo raditi i trebamo li mi raspravljati o korona virusu ili migrantima ili o njihovom radu, jer je to nepoštivanje najviše državne institucije. I izvinite što ovo Vama govorim, ali Vi ste u ovom trenutku predsjedavajući, ovo ste joj sve Vi trebali reći nesporeći da sav onaj dio koji se tiče onoga zbog čega je pozvana da govori. I oni koji su pozvani u Parlament govorit će o onome zbog čega su pozvani, a ne što je njima ćejf. I još jedna stvar, da li imamo, ja mislim da nemamo pravo na replike na uvodna izlaganja? Ako imamo ovo će se pretvoriti sada u diskusiju po replikama, i ja ću se odmah prijavit, a ja mislim da nemamo pravo na to pa bi bilo dobro da idemo prvo u raspravu.
Svakako idemo u raspravu. Prije toga uvažena zastupnica Marinković-Lepić, ispravka krivog navoda.
Saša je djelimično rekao ono što sam i ja htjela da kažem, ja bih samo ispravila i navod predsjednika VSTV-a, ovo nije nikakav skup, Saša je rekao, nije ni konferencija. I takođe bi ispravila krivi navod tužiteljice glavne u smislu da mi ovdje za tačke dnevnog reda upravo imamo razmatranje dva izvještaja Tužiteljstva BiH i ne vidim u čemu je problem i ne znam zašto je ona ovdje došla, da li da nam o tome izvještava ili da nas naruži i da nam govori šta bismo mi trebali. Ona je ovdje, znači, redovno po proceduri da izvještava o Izvještaju Tužiteljstva BiH za 2017. i 2018. godinu.
Hvala. Ja predlažem da ne idemo sa replikama, dakle, kao što smo se dogovorili, da pređemo na diskusije. Vjerovatno će i poslije diskusija biti različitih ispravka krivog navoda, replika itd. tako da, predlažem sada da krenemo na diskusije, ja bih vas zamolio. Meni je uvaženi kolega i prvi zamjenik predsjedavajućeg, gospodin Nebojša Radmanović se, prije nego što smo počeli sa sjednicom najavio da bi želio prvi da se obrati Domu. Nažalost, on je malo u samom reagovanju što se tiče prijavljene diskusije zakasnio, ali evo, ja vas pozivam i molim, da dopustimo mom kolegi Nebojši Radmanoviću da se prvi obrati. Izvolite.
Hvala gospodine predsjedavajući. Hvala dame i gospodo što ste dozvolili da iako sam se javio peti, šesti, govorim prvi. Danas imamo, bez obzira na početna već, ne mišljenja koja su protivna ovome što ću reći po mom viđenju, najvažniju sjednicu u posljednih 15 mjeseci koliko radi ovaj Dom i ne slučajno i da sam u pravu pokazuje i ovakva vrsta skupa i ovakva uvodna izlaganja. Ovo je mnogo više od rasprave o samom pravosuđu. Pravosuđe je važan temelj svakog društva i zbog toga kad raspravljamo o njemu ovdje imamo i vrh zakonodavne i vrh izvršne i vrh pravosudne vlasti i zbog toga smo se i opredjelili zajedno da obavimo ovakvu raspravu. Mislim da ona treba da protekne u demokratskoj atmosferi i da danas svi treba da pokažemo kakav smo nivo demokratski dostigli u Bosni i Hercegovini. Nije dobro da ovaj Parlament danas pretvorimo u sudnicu, da se pojave tužioci, advokati, sudije, a imam osjećaj da tako može da se desi. Time bismo pokazali, jer i rasprava o pravosuđu, kao što sam rekao, jeste demokratska, koliko smo demokratski nivo postigli u Bosni i Hercegovini. Čemu težimo? Težimo razvijenoj demokratiji u kojoj će svako svakoga čuti, naravno, ponekad i sa oštrim riječima. Izabrali smo ovu sjednicu na zahtjev jednog broja poslanika, a i zbog toga što smo skoro na svakoj sjednici, da li je to tačka dnevnog reda ili nije, raspravljali o pravosuđu i nismo imali predstavnika ni VSTS-a, ni gospođe glavne tužiteljice nije bilo i kad smo stavljali tačku dnevnog reda njenu ovdje, istina opravdala se, sada su svi tu, sada su tu i predstavnici izvršne vlasti i mislim da je ovo vrlo važno za BiH. Danas raspravljamo i o našem napretku prema Evropskoj uniji i dobro čujete, prema napretku Evropskoj uniji jer rad pravosuđa u BiH jeste dobar pokazatelj napredujemo li prema Evropskoj uniji, razvijamo li se u cjelini prema slobodnim razvijenim zemljama u kojima vlada vladavina zakona, kao što kaže naš kolega kada nas ispravlja kada govorimo o vladavini prava i to jeste važno i danas vam moramo pokazati. Danas će se pokazati da li mi hoćemo da idemo u Evropsku uniju ili ima onih koji koče rad pravosuđa ili koji neće da se razvija pravosuđe kako treba u skladu sa evropskim normama i ustvari koči put prema Evropskoj uniji i mislim da više stvari se rješava danas na ovoj sjednici. Siguran sam da će parlamentarci kao i u prethodnim nekim raspravama i kad nije bilo predstavnika VSTS-a govoriti o značaju razdvojenosti funkcija, to smo imali priliku i ranije da čujemo, o ovome o čemu je govorila i gospođa glavna tužiteljica. Postoji odvojenost sudske, zakonodavne i izvršne vlasti i tome moramo dati doprinos i danas. Vjerujem da ćemo potvrditi sa brojnim ljudima koji se razumiju i u ovu oblast, ali i u ovo o čemu sam ja govorio, o demokratiji, o Evropskoj uniji, da ćemo potvrditi da nam je potrebno efikasno pravosuđe, nepristrasno pravosuđe i da ćemo mi ovdje učiniti sve što je u našoj moći da to tako i bude, ali to očekujemo i od onih koji to rade, da bismo imali ukupan napredak u društvu. Naravno, u svemu ovome, pa evo na kraju ... rasprave, a ne po značaju na kraju, treba razgovarati i o slobodi i o suverenitetu i ne spominjem to slučajno u okviru ove teme, sloboda je pokretačka snaga svake civilizacije, pa i ove. Sloboda je važna, suverenitet, a upitat ćemo se i danas jesmo li potpuno suvereni u Bosni i Hercegovini. Suverenitet je, da podsjetim, upravljanje vlastitom teritorijom bez stranaca, bez onih koji sa strane upravljaju sa nama i to danas treba ovdje da bude važna stvar. Siguran sam da u Bosni i Hercegovini, a i u ovoj sali ima mnogo onih koji će se složiti sa sljedećim rečenicama, imamo pravne fakultete sa tradicijom, imamo kvalitetne pravne fakultete, imamo kvalitetne pravne stručnjake, sudije, tužioce i druge koji su i u praksi poslije završetka fakulteta napredovali i dokazali šta mogu, imamo mnogo onih koji su završili prestižne fakultete vani i rade sada u Bosni i Hercegovini i svi možemo doprinijeti ovdje i bez stranaca razvoju i pravosuđa i sistema u cjelini. Neka ovo bude poziv da svi zajedno, zajednički, svim snagama svojim dođemo do toga da nemamo stranih sudija i tužilaca i bilo kakvog, osim pomoći stranog uticaja u Bosni i Hercegovini, a u pravosuđu posebno. I, evo, na kraju, još jednom poziv, nemojte da pretvorimo ovo danas u sudnicu, važno je da čujemo jedni druge, da ne optužujemo jedni druge, da oni koji nas prate, a prate nas u oba entiteta, u svim kantonima, i očekuju mnogo od ove rasprave budu zadovoljni. Hvala vam.
Hvala. Uvaženi zastupnik Saša Magazinović, diskusija.
Zahvaljujem. Ova sjednica će biti korisna ukoliko ljudi koji sjede ovdje i predstavljaju najviše pravosudne institucije konačno stisnu petlju i izađu i kažu ime ubice Dženana Memića i ime ubice Davida Dragičevića, jer oni to znaju, raspravljaju o tome sa kolegama, ali nemaju petlju. Upravo su ova dva slučaja, ubistvo Dženana Memića i Davida Dragičevića, najbolja ilustracija gdje se nalazi pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini. U Sarajevu se vodi krivični postupak po optužnici Kantonalnog tužilaštva za saobraćajnu nesreću, a svi znaju da Dženan Memić nije poginuo tako što ga je udarilo auto, nego je ubijen i sud to dva puta potvrdi. Iza priče o saobraćajnoj nesreći staju najviši predstavnici pravosudnih institucija, nestaju dokazi, prijeti se svjedocima, VSTV ne reaguje, ne reaguje. Tužilaštvo bezuspješno pokušava dokazati da je bila saobraćajna nesreća, sud uporno govori da nije se moglo desiti, da je čovjek ubijen. Zamislite dokle to ide, da je supruga od navodnog vozača tog automobila izjavila da je njen muž kombi vozilom udario pješaka, nakon toga izašao iz auta i udario ga metalnom šipkom po glavi. Pa ko to kad udari pješaka izađe i još ga šipkom udari? Kasnije navodno, nije navodno nego jeste, povukla je tu izjavu, ali ostao je pisani trag, ali i trag tome u kom pravcu se ide i šta se sve spremno. Na prvom suđenju supruga ovog optuženog koji je dva puta već sudski oslobođen da nije počinilac je izjavila da njen muž nije uopšte kombijem udario pješaka i da je u istrazi drugačije govorila zato što su joj prijetili u policiji, a njenom mužu gurali pištolj u usta da prihvati to djelo na sebe. To je slika prvosudnog sistema. Da li je VSTV ikada to analilzirao, nešto poduzeo? Nije, reći ću vam kasnije šta je VSTV uradio po ovom slučaju. Doktor Alija Čeljo, čovjek koji je operisao Dženana je njegovom ocu saopštio da su Dženanove povrede glave takve da ne odgovaraju saobraćajnoj nesreći, da se radi o udarcu tupim predmetom, isto je rekao policiji prilikom saslušanja, ali nikada nije pozvan od strane Tužilaštva da da izjavu. Molim vas da budete tihi dok ja govorim, ovo je Parlament BiH, nije ona sredina gdje ste Vi navikli..
Gordana Tadić
... govorite o otvorenom predmetu o kojem ne bi smjeli govoriti na ovom Parlamentu. Nije završen predmet drugostepenom presudom ...
Ovo ste sve mogli ....
Ovo ste sve mogli u novinama pročitati ... ... Predsjedavajući.
Gordana Tadić
To je otvoren predmet o kojem se ne bi smjelo govoriti...
Ovi koji misle da su jedan stub vlasti misle da i ovdje mogu Parlamentom upravljati. Dakle, sve ovo možete pročitati u novinama, kao što možete pročitati u novinama i to da je Dalida Burzić nakon što je dobila dopis od tužioca Osmić Senada u kome kaže da ne postoji osnov sumnje koji bi gospodina Damira Hadžića doveli u konkretnu vezu sa počinjenim krivičnim djelima dva dana nakon toga naredila njegovo hapšenje i držala ga dva mjeseca u zatvoru da bi ga Sud oslobodio, kao što je Sud oslobodio i ove za koje tvrdite, svi zajedno, da su ubili Dženana Memića. Dakle, kad dobijete ovako jedan papir koji je bio na Sudu i ovo je javna stvar gdje postupajući tužilac kaže – ne postoji osnov sumnje. Onda glavna tužiteljica naredi hapšenje, pa sud tek nakon dva mjeseca to potvrdi, onda šta se dešava, ta tužiteljica dobije unaprjeđenje i ide u Tužilaštvo BiH odnosno Sud... Dakle, ali VSTV se s time ne bavi. Njih i ne interesuju čak javni navodi advokata Ferageta koji kaže da mu je potpredsjednica VSTV-a Ružica Jukić tri mjeseca prije nego što će Dalida Burzić bit imenovana za sutkinju Suda BiH najavila to i to riječima – bitno je da je sklonimo sa pozicije glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, a kasnije ćemo lako sa njom. Šta ćete sa njom? Hajde nam objasnite, kako vi to radite? Ja ne govorim o slučaju Memić u smislu počinoca krivičnog djela, ne govorim u smislu policije, govorim o propustima tužilaštava za koje ste svi svjeni da postoje, o kojima razgovarate kad sjedite, hajde stisnite petlju, ovdje izađite i recite ko je to, sve ono što govorite kad privatno razgovaramo. Momak je ubijen isto kao što je David ubijen u Banja Luci. Kako objašnjavate da 100 dana nije podignuta, otvorena istraga, 100 dana nisu mogli naći osnov sumnje da je počinjeno ubistvo Davida Dragičevića, 100 dana okruglo. I istraga je bila bez nadzora Tužilaštva. Jeste li razgovarali o tome, gdje je nestao njegov telefon? Kako su podmetnuti dokazi? Kako su nestali dokazi iz spisa o ubistvu Davida Dragičevića? Niste, niste zato što učestvujete u zaštiti ubica, zato to ne radite i zato što nemate petlju. Imate petlju ovdje da mašete prstom – vi možete biti svi pohapšeni. Hajde krenite više, pa kome vi prijetite, pa krenite. Krenite konačno. Ja želim da vi krenete da hapsite političare, samo vi nemate petlje da to uradite zato što vas je pola tamo na povocu političara, kontrolisani direktno, došli tako što su vas doveli, jedni druge podržavate. Padaju slučajevi gdje imate lični interes, sklanjate jedni drugima prijave i onda dođete ovdje da mašete prstom. Dakle, sve zemlje u tranziciji su završile svoj tranzicijski put kad su uhapšene krupne političke zvjerke i kad je pravosuđe očišćeno od korupmiranog ološa. Dakle, to je kraj tranzicije. Sa ovog mjesta ja mogu poručiti da će doći vrijeme, vrlo brzo, kad će politička mafija odgovarati, 100%, i kad neće biti u prilici građani da kažu – svi su isti, jer nismo svi isti. Ali i njihovi ljubimci na povocu iz pravosudnih institucija će odgovarati ljudi, odgovaraće. Ne samo oni koji štite počinioce najtežih ubistava, nego i oni koji gube dokaze, koji oslobađaju one za koje čitava država zna da su krivi, koji vode istrage u krivom pravcu, odgovaraće. U našem pravosuđu, čast izuzecima i to uvijek podvlačim, ima jako puno politički ovisnih, korupmiranih bandita spremnih svojim djelovanjem biti saučesnici u ubistvima, uništavati, sakrivati dokaze, prijetiti svjedocima, tjerati ih da promjene iskaze kako bi zaštitili moćnike, hapsiti nedužne ljude po političkom nalogu, oni su rak rana ovog društva jednako velika kao kancerogena pojava političkih moćnika koji se bave kriminalom, a imaju i njihovu zaštitu. Na jednoj strani su potkovani, bahati, i beskrupulozni banditi koji zloupotrebljavaju institucije države Bosne i Hercegovine, a sa druge strane tiha masa koja je većina, koja još uvijek nema petlju da rastjera ovu bagru. Apelujem na sve poštene i pravdoljubive u našem društvu i one u pravosudnim institucijama koji su takvi da pokažu da osim što su dobri ljudi imaju i hrabrost, da se svi zajedno obračunamo sa ubicama naše djece, beskrupuloznim kriminalcima na visokim političkim pozicijama i njihovim saučesnicima iz pravosuđa. Evo, i pored ometanja, tačno na vrijeme.
Hvala najljepša. Dakle, molim vas da se držimo zaista dnevnog reda i da naše diskusije budu u skladu sa političkom, evo da kažem, dijalogom i kulturom prilikom odnosa ili spominjanja pojedinih imena, predstavnika pravosudnih institucija. Uvaženi zastupnik Mektić, povreda Poslovnika. Izvolite.
Hvala predsjedavajući. Pozdravljam sve kolegice i kolege poslanike, uvažene goste, članove Savjeta ministara i sve druge goste koji su danas ovdje. Ja zaista mislim da danas trebamo da radimo ovdje u skladu sa Poslovnikom o radu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i ako neko misli da može ovaj, zasjedanje Predstavničkog doma i ovih poslanika ovdje nazvati konferencijom, nazvati skupom i ne znam kakvim drugim imenima, i ako neko misli, a u ovom slučaju glavna tužiteljica, nakon što je završila svoju diskusiju dole upadati poslaniku u riječ na ovakav način, skakati sa stolice, uzimati samoincijativno riječ...
Oprostite, da se dogovorimo, kad je povreda Poslovnika morate reći koji član Poslovnika je povrijeđen. Dakle, mi ovdje radimo u skladu sa Poslovnikom, recite nam koji član Poslovnika je povrijeđen, mi ćemo to razmotriti ovdje u Kolegiju i odrediti se da li je taj član ...
Pa Vi ste bili dužni da upozorite da ne može niko da ustaje od gostiju i prekida poslanika u njegovoj...
To smo upozorili. Dakle, imate mogućnost diskusije u ovome trenutku Poslovnik nije povrijeđen. Ja predlažem da idemo dalje.
Još jednom govorim, pozivam se na povredu člana 27.
A to je?
Pa pogledajte Vi.
... ja javio za povredu Poslovnika, no Vi, Vi morate pročitati povredu Poslovnika.
I ovdje postoji namjera da se na ovakav način prekidanjem poslanika i ubacivanjem njima u riječ danas od ove sjednice pokuša napraviti lakrdija i urušiti dignitet ovog Parlamenta. Ne može niko kad poslanik govori, osim Vas predsjedavajući, da intervenišete u ovoj situaciji.
Ok. To smo riješili.
I nema skakanja sa stolice, nema upadanja u riječ i nema prekidanja ...
Dobro, hvala Vam. Uvažena zastupnica Novaković-Bursać, diskusija. Izvolite.
Uvaženi predsjedavajući, poštovane kolege, poštovani članovi Savjeta ministara, poštovani gosti. Moja diskusija, ja ću svoju diskusjiju u ime Kluba SNSD-a pokušati usmjeriti u onom pravcu koji je nama Ustav dao i pozicija poslanika u Predstavničkom domu, a mislim, ne osjećam se kompetentno, osjećam se čak, uznemire me uvijek situacije kada ljudi prozivaju bilo kakve druge ljude u momentima kad im to nije eksplicitna dužnost, pogotovo u javnosti. Dakle, ja apelujem na kolege da mi pokušamo inače svoje djelovanje usmjeriti u pravcu kreiranja politika, starategija, donošenje zakona, nadzor nad provođenjem tih zakona onako kao što to izgleda u nekim razvijenim demokratskim zemljama i onako kako volimo da se pozivamo svi, da smo zato da uvedemo vladavinu prava. Po mom mišljenju, a i po višestruko i u temeljnim stavovima SNSD-a, stranke iz koje dolazim, pitanje pravosuđa je prosto neodvojivo od pitanja vladavine prava u svim zemljama, pa tako i u Bosni i Hercegovini tako da moram da vas podsjetim da je SNSD, jedna od rijetkih partija koja već u kontinuitetu deceniju stoji pri stavu da pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini je, nažalost, jedan političko pravni hibrid i konstrukt koji u dobro mjeri nema utemeljenje u Ustavu i pričati o vladavini prava, a imati ovakvu konstrukciju, ulazimo u jedan ozbiljan logički, ali i funkcionalni problem. Nije da nismo realni i znamo kako je sve išlo u određenim situacijama i određenim odlukama učestvovali su ljudi iz naše partije, ali i dalje mislimo da je jedino održivo, normalno i prirodno da se vratimo i pokušamo kreirati reforme koje bi došle iznutra i koje bi bile zasnovane na Ustavu. Mi se ovdje, evo, kao trudimo svi i volimo da upotrebljavamo i medicinske termine, pa ću i ja da upotrijebim slično poređene. Hoćemo mi nešto da liječimo, hoćemo da operišemo, nema šta nećemo, ali bez spremnosti očito da postavimo pravu dijagonozu, bez da targetiramo pravog uzročnika i pitanje je petlje i priznanja da li smo stvarno kao političari i izabrani predstavnici spremni da u ovom trenutku priznamo da mi kao Predstavnički dom stvarno i nemamo u ovom trenutku nikakvu specijalnu nadležnost, odnosno nikakvu nadležnost ni kad je u pitanju usvajanje, odnosno neusvajanje izvještaja o radu Tužilaštva, o radu, ili primanje k znanju, neprimanje znanju izvještaja o VSTS-u itd. Prema tome, vladavina prava, očekujem od svih kolega da će se danas pozvati na nju i želim da na početku ove, evo, diskusije dovodim u njenu suprotnost koja kaže – nasuport vladavine prava stoji vladavina čovjeka, jednog pojedinčanog čovjeka. Mi u ovom, danas ne postoji sigurno na svijetu, u Evropi definitivno, primjer da vladavina eklatantnijeg primjera od vladavine jednog čovjeka, odnosno suprotnosti vladavini prava od ovoga što mi imamo u Bosni i Hercegovini u ovom formatu visokog predstavnika i odluka koje je on donosio u prošlosti, ali, evo, od kojih može biti da neće odustati ni u sadašnjosti i u budućnosti. Dakle, ko god bude danas se pozivao na vladavinu prava očekujem da kaže da ta vladavina prava znači da niko nije iznad zakona i da odgovornost mora postojati za sve javne postupke i za sva javna donošenja odluka, ali isto tako skrećem pažnju da imamo situaciju da je visoki predstavnik u prošlosti i na osnovu odluka donošenih koje se tiču pravosudnog sistema i ovoga o čemu mi danas raspravljamo se izjašanjavao pred Ustavnim sudom otprilike da osporava mogućnost bilo kojeg načina da se njegova odluka osporava ili dovodi u pitanje pred bilo kojim drugim sudom. Za nekog ko želi da priča o vladavini prava, o pravosuđu, ja mislim da ne treba nikakav komentar, nego upravo treba petlja da se kaže i da se ogradi u XXI vijeku svako ko želi da se smatra demokratom ili građaninom koji zagovara, dakle, ove demokratske vrijednosti, evropske i moderne, XXI vijeka, da se ogradimo od takvih postupanja i da kažemo da ono što se dešavalo u prošlosti je nedopustivo i da moramo skupiti snagu i skoncentrisati domaće snage da pokušamo reformisati ono što se može i uskladiti ono što se može kako bismo normalno pokušali da se priključimo porodici savremenih evrospkih država. Zašto ovo sve govorim? Zato što naglašavam ovom prilikom da je pravosudni sistem u Bosni i Hercegovini prilično nastao ovakav kakav je i čije lijepe produkte uživamo, evo, svi građani, privrednici u ovoj državi, nastao na bazi nametnutih odluka visokog predstavnika, počevši od odluke 2000. godine i nametanja Zakona o Sudu BiH, a nakon toga o Tužilaštvu, VSTS-u itd. Dakel, Ustav BiH nije predvidio nadležnost pravosuđa na nivou BiH i sve ono što se kasnije desilo moramo nazvati, ako želimo zaista da radimo na reformama i da ovo reformišemo u nekom željenom smjeru, nazvati pravim imenom i pokušati, opet kažem, zajedno nekako iznaći rješenje. Dakle, pored formiranja Suda i Tužilaštva na osnovu odluke i bez ikakvog ustavnog osnova, visoki predstavnik je donio zakon kojim je Sudu BiH omogućio preuzimanje predmeta, odnosno takozvanu proširenu krivičnu odgovornost i vi znate na šta je sve to u proteklom periodu znalo da liči. Također, visoki predstavnik počeo je da uvodi sisteme, kao što rekoh, viskih sudskih i tužilačkih savjeta i sve ovo što, na što je recimo ukazivao, evo, vrlo srčano i gospodin Magazinović, red je da se nazove, da je sistem u kojem mi sada svi, kao načelno, barem se, evo, izjašnjavamo da jako zamjeramo sudijama, tužiocima, kako nemaju odgovornost, red je da se to nazove da je, da su sudije i tužioci o kojima, evo, mi tako junački kritično govorimo, imenovani u sistemu VSTS-a koje je koncipirao i u BiH nametnuo visoki predstavnik. Ne samo to, mnoge sudije i tužioce su imenovali članovi visokih sudskih i tužilačkih savjeta koje je lično birao visoki predstavnik. Dakle, kao rezime ću reći sledeće, za nepostojanje nečega što se zove odgovornost sudija i tužilaca i VSTS-a je urađeno i zamišljeno u sistemu pravosuđa visokih predstavnika i OHR-a, odnosno da je dosadašnja reforma provedena upravo prema arhitekturi međunarodne zajednice i ovakva reforma kako je provedena, tako imamo i rezultate. Opet ću da ponovim isto poznat stav SNSD-a kakav je bio 2011. godine kada smo pokušali zajedno sa visokim predstavnicima Evropske unije da iniciramo opet vrlo svjesni realnosti unutar Bosne i Hercegovine, da iniciramo i provedemo nešto što su trebali biti željeni rezultati reforme pravosuđa kroz strukturisani dijalog. Napomenut ću samo četri dogovorena tada cilja u Briselu. Svi znamo, odnosno ko je htio da pročita, da se uputi kako je to išlo, odnosno kako nije išlo, koliko je ko htio uopšte i kakve je ko političke ciljeve zagovarao, odnosno pravio se nevješt, dozvoljavajući da opstane ovakav nakaradn u jednom dijelu pravosudni sistem. Još uvijek mislimo da postoji šansa ukoliko se vratimo i koliko imamo iskrenu volju i želju, da neke stvari popravimo, da se vratimo onome što je tada i dogovoreno u jednom dijelu u Briselu i što je napisano u Protoklu o ishoda ministarskog sastanka u okviru strukturalnog dijaloga između Evropske unije i Bosne i Hercegovine, pazite molm vas, prije pet godina, da se, hoću da kažem, sve što pričamo a da ne postupimo u strukturi onako kako treba da pričamo demagoški, pričamo da bismo se, evo, dodvorili kojekakvim biračima, svojim nekim simpatizerima itd. Dakle, vraćam se na četri ključne stvari, da je neophodno, pošto mi vrijeme ne dozvoljava dalje da pričam, da je neophodno donijeti novi zakon o sudovima unutar Bosne i Hercegovine za koje bi onda, naravno, u skladu s tim izmijenili Zakon i o Tužlaštvu, Krivični zakon itd., zatim novi zakon o VSTS-u i ono što je već pomenula, mislim, glavna tužiteljica, državnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina. Za sve ovo navedeno, onaj ko je htio, ko je stvarno imao političku volju, imao je proteklih, hajde neću reći devet godina, da ne vraćam se u 2011., vratiću se samo do te 2005. kad je ovo potpisano u Briselu, sve ostalo, uključujući onu hitnost koju smo imali na prošloj sjednici Predstavničkog doma, smatram aktuelnom politizacijom i neprimjerenim, ako baš hoćete, i pritiskom na trenutno ljude u pravosuđu, a ključne stukturne probleme i ključne izazove i ono što smo se složili da jesu, očito još uvijek nažalost .../govornik se upozorava na vrijeme/... nažalost nemamo političku volju da rješavamo. Hvala.
Hvala najljepša. Dozvolite mi samo jedan minut da, da stvari malo razjasnimo, jer čini mi se da možda se nismo od početka dobro razumjeli. Vaša najveća primjedba, svih zastupnika kada smo raspravljali o Izvještaju VSTV-a za 2017. i 2018. godinu je bilo neprisustvo predstavnika VSTV-a i predstavnika, i predsjednika VSTV-a, danas imate prisutnog predsjednika VSTV-a i predstavnike VSTV-a, imate priliku da kažete svoje komentare, sugestije, prijedloge, kritike, čuli ste od predsjednika uvodno izlaganje i imaćete priliku i mogućnost da čujete i njegovo, odgovore na vaša eventualne kritike, primjedbe i sugestije. S druge strane na redovnoj sjednici su bila, bili izvještaji Tužiteljstva BiH za 2017. i 2018. glavna tužiteljica nije bila prisutna, opravdala se jer je bila službeno odsutna i onda je ovaj Predstavnički dom, odnosno Prošireni kolegij sastavljen od predsjednika svih klubova odlučio da objedini sve tačke stanja u pravosuđu i da to bude ova tematska sjednica. Dakle, sada imate zadovoljen prvi i osnovni uvjet koji je bio najveći problem ili vaša najveća primjedba, imate prisutnog predsjednika VSTV-a sa članovima, imate prisutnu glavnu tužiteljicu, imate prisutnog predsjednika Suda BiH i ja vas molim da ovu diskusiju i raspravu obavimo u marginama Etičkog kodeksa, Poslovnika, unutar jedne zahtjevane kulture dijaloga i ja sam sasvim siguran da će i predstavnici VSTV-a, Tužilaštva i Suda se sa dužnim poštovanjem odnositi prema zastupnicima u Predstavničkom domu koji su izabrani od strane građana, ali i da će zastupnici poštovati Etički kodeks, dakle da će biti krajnje korektni, pogotov prilikom spominjanja pojedinačnih slučajeva ili pojedinačnih imena. Dakle, rasprave moraju biti utemeljene, argumentirane, unutar zahtjevanih margina Etičkog kodeksa i kulture dijaloga i u tom smislu ja vas molim i ne smatram potrebnim da ovo ponavljam i nadam se da neću biti u situaciji da moram bilo koga da upozoravam ili da koristim član 79. našeg Poslovnika, koji govori o održavanju mira unutar rada Predstavničkog doma. Dakle, poštujmo jedni druge, zadovoljeni su uvjeti koje ste tražili, imate prisutne predstavnike pravosudnih institucija, kažite stručno, argumentirano, na razini kulture dijaloga ono što želite. Uvaženi zastupnik Ermić, diskusija.
Zahvaljujem predsjedavajući, srdačan pozdrav svim prisutnima. Na početku ove diskusije moram reći da nisam zadovoljan uvodnim obraćanjima rukovodilaca pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini, stoga imam potrebu da se kratko osvrnem i na opće stanje vladavine prava i pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Prava građana u Bosni i Hercegovini zagarantirana su članom II Ustava i aneksima I i VI Dejtonskog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu. Kako bi omogućili svim građanima da uživaju svoja prava i pune slobode u svakom smislu neophodno je uspostaviti vladavinu prava i u Bosni i Hercegovini. Vladavina prava u Bosni i Hercegovini, kao što znamo, uspostavlja se proteklih 25 godina ili četvrt stoljeća, stoga je pravi izazov danas procijeniti dostignuti nivo vladavine prava, kao i stanja u pravosuđu koje treba biti sistem vrijednosti i standarda kojim se omogućava dostupnost pravde jednako za sve građane bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. Usvojenom Strategijom vanjske politike BiH za period 2018 – 2023. određeno je da je jedan od glavnih strateških ciljeva Bosne i Hercegovine punopravno članstvo u Evropskoj uniji. Vladavina prava je jedna od temeljnih vrijednosti na kojima je zasnovana Evropska unija, što znači da nema članstva za Bosnu i Hercegovinu dok se ne dostigne zadovoljavajući nivo navedene temeljne vrijednosti, kao i posvećenosti njenoj promociji. Zadnjih godina Bosna i Hercegovina na različite načine i pojavne oblike pokazuje sistemske slabosti i nedostatke u oblasti vladavine prava, a posebno u pravosuđu. U zaključcima i preporukama Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo od 29.05.2019. godine navedeno je da će Bosna i Hercegovina morati temeljito poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir, kako bi se osiguralo ispunjavanje tri prioriteta, prioriteti šest, sedam i osam i šest mjera koje su navedene od a) do f) a koji su usmjereni na unapređenje ukupnog stanja vladavine prava u zemlji. Prvi prioritet u oblasti vladavine prava koji je naveden u Mišljenju Evropske komisije je pod tačkom 6. unaprijediti funkcioniranje pravosuđa kroz usvajanje novih zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i sudovima Bosne i Hercegovine u skladu s evropskim standardima. Komplementarne stavove proklamirao je i ovaj uvaženi Dom kada smo raspravljali o izvještajima o radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća za 2017. i 2018. godinu, te smo usvojili ste zaključaka koji se odnose upravo na potrebu unapređenja institucionalnog i zakonodavnog okvira. Kako se radi o vrlo važnim propisima ili setu propisa kojima se treba osnovati i urediti rad, organizacija, nadležnost i ovlaštenje jednog ili dva organa, koji imaju zadatak da osiguraju nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe, te učiniti pravosudni sistem efikasnijim i funkcionalnijim smatram potrebnim i korisnim sagledati i analizirati rješenja koja funkcioniraju u nekim evropskim zemljama i zemljama naše regije. U velikom broju evropskih država uspostavljeni su državni organi čiji je zadatak osiguranje nezavisnosti pravosuđa, sudija i tužilaca. Neke od evropskih država u kojima postoji jedno vijeće ili jedan savjet su Bugarska i Litvanija. U Bugarskoj je Visoki sudski savjet sa 25 članova, članovi Vijeća ili Savjeta su, se biraju od strane sudija i tužilaca i to 11 članova, a 11 članova bira Narodna skupština među sudijama, tužiocima, profesorima prava, advokatima i drugim pravnicima i tri člana su po službenoj dužnosti predsjednici vrhovnih sudova i glavni tužilac. Litvanija ima Sudsko vijeće od 23 člana. Neke od evropskih država i država iz našeg okruženja u kojima postoje dva organa ili vijeća ili savjeta su sledeće: Crna Gora ima Sudski savjet od 10 članova i Tužilački savjet od 11 članova; Italija Visoko pravosudno vijeće od 27 članova, Predsjedavajuće vijeće upravnog pravosuđa 15 članova; Hrvatska Državno sudbeno vijeće od 11 članova i Državno odvjetničko vijeće od 11 članova; Makedonija Sudski savjet od 15 članova, Savjet javnih tužilaca 11 članova; Poljska Državno sudsko vijeća 25 članova, Državno tužilačko vijeće 25 članova; Portugal Visoko sudsko vijeće 17 članova, Visoko vijeće upravnih poreznih sudova 11 članova; Slovenija Sudsko vijeće od 11 članova, Državno tužilačko vijeće od 9 članova; Srbija Visoki savjet sudstva od 11 članova i Državno vijeće tužilaca od 11 članova. Radi cjelokupne slike i iskustva mislim da je zanimljivo navesti i neke zemlje u kojima zakon ne propisuje postojanje sudskog i tužilačkog vijeća ili savjeta kao što su Republika Austrija, Savezna Republika Njemačka, Češka, Finska, Luksemburg, Švicarska itd. S obzirom na navedene podatke iskustva zemalja regije i evropskih zemalja i na naše iskustvo koje traje od stupanja na snagu Zakona o VSTV-u od 2004. godine, mišljenja sam da bi se temeljitom i stručnom analizom trebalo ispitati mogućnost uvođenja modela od dva organa visokog sudskog vijeća i visokog tužilačkog vijeća, a s obzirom na postojeće, na postojeći pravosudni poredak u Bosni i Hercegovini. U svakom slučaju neophodan je novi zakon o VSTV-u kao optimalan odgovor na postojeće stanje i narušeni integritet postojećeg modela, a VSTV se mora pozicionirati kao povjerljiva institucija koja će u potpunosti nepristrasno i profesionalno biti u službi pravosuđa. U izvještaju stručnjaka o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini tzv. Pribeovom izvještaju sadržana je vrlo jasna i nedvosmislena poruka svim domaćim akterima da se ni u kom slučaju neće desiti da bi Evropska unija mogla sniziti standarde vladavine prava u procesu pridruživanja. Stoga ukoliko želimo biti dio europske porodice zemalja moramo se ozbiljno, odgovorno i dosljedno posvetiti vladavini prava i ispunjavanju uvjeta u ovoj važnoj oblasti. Pravni eksperti EU su zaključili da se kompleksna arhitektura Ustava BiH često koristi kao izgovor za nedjelovanje, za izbjegavanje teških razgovora i potrebnog iznalaženja funkcionalnih rješenja postizanjem pragmatičnih kompromisa. U Pribeovom izvještaju naglašeno je da je potrebna sistemska reforma pravosuđa kao važnog segmenta vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Pravni eksperti EU su u izvještaju kroz 106 tačaka naveli velik broj slabosti, nedostataka, preporuka i mjera koje se odnose na vladavinu prava, pravosudni sistem i pravosudne institucije u BiH. Grupa nezavisnih stručnjaka između ostalog u izvještaju navodi: Parnični postupci su mukotrpni, složeni i formalistički, te predugo traju. Građanska oblast pravosuđa je preopterećena neodrživim zaostatkom od preko 1,9 miliona nerješenih komunalnih predmeta. Zastarjeli sistem izvršenja sudskih presuda je dodatno usložnio i usložnjava probleme u pravosuđu. U građanskoj oblasti pravosuđa predugo traju sudski postupci, čime se krše prava suđenja u razumnom roku, neki postupci traju i do 20 godina. Slabo upravljanje ročištem i blagost sudija u osiguranju procesne discipline dodatno doprinose dugotrajnosti postupaka. Procesne odredbe se ne primjenjuju strogo, ročišta se neredovno zakazuju tokom dužeg vremenskog perioda, a rokovi produžavaju često bez ozbiljnog obrazloženja. Ombudsman je duboko ispolitiziran i nije nezavisan, Institucija ombudsmana se ne bi trebala primarno ograničiti na izdavanje neobvezujućih preporuka. Krivično pravosuđe u BiH se ne bori protiv teških oblika kriminala i korupcije. Suradnja između državnih, entitetskih, kantonalnih ili okružnih pravosudnih organa je izuzetno slaba, odnos tužilaca i policije daleko je od jasnog ili efikasnog u suzbijanju kriminala. Agencije za provođenje zakona su uglavnom pasivne i ne postupaju uvijek prema naredbama tužilaca. Suradnja i razmjena informacija među agencijama je sporadična i uglavnom nezadovoljavajuća. Tužioci propuštaju da upravljaju politikama suzbijanja kriminaliteta i vođenja istraga. Kvalitet mnogih krivičnih istraga je na vrlo niskom nivou. Uočeno je da se bez odgovarajućeg obrazloženja propuštaju poduzeti očigledni koraci u istrazi, posebno u predmetima teških oblika krivičnih djela na visokom nivou ili koji se odnose na visoko rangirane osobe, ne visoke funkcionere, nego visoko rangirane osobe. Najozbiljnij problem koji je uočen je podložnost tužilaca neprimjerenom uticaju i ..../govornik se upozorava na vrijeme/... i nedostatak lične nezavisnosti. Operativna neefikasnost u predmetima .../govornik se upozorava na vrijeme/... složenog financijskog kriminala i organiziranog kriminala su uzrok za posebnu zabrinutost, a u tim predmetima je jasno da pravosudni sistem ne funkcioniše. U predmetima korupcije .../govornik se upozorava na vrijeme/...na visokom nivou su uočene neobjašnjive profesionalne i pravne greške. Nemam više vremena predsjedavajući, ja bih molio minut, dva još, kad ste mogli svima dati vremena ...
Pročitali smo mi taj izvještaj, nema potrebe da nam ga ponovo čitate, ako imate neki zaključak ili prijedlog recite.
Dobro je da javnost čuje kakvo je stanje u pravosuđu, ne zbog mene, ne zbog vas, nego zbog javnosti.
Evo imate 30 sekundi, izvolite.
Evo, samo prijedlog zaključka: Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH zadužuje Ministarstvo pravde BiH i Vijeće ministara BiH da na osnovu analize Izvještaja stručnjaka o pitanjima vladavine prava u BiH, tzv. Pribeovog izvještaja, izrade i dostave Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH na usvajanje akcijski plan otklanjanja nedostataka u oblasti vladavine prava, provođenja preporuka i mjera sadržanih u Izvještaju stručnjaka o pitanjima vladavine prava u BiH od 05.12.2019. godine. Hvala.
Hvala. Uvaženi zastupnik Šemsudin Mehmedović, diskusija. Izvolite.
Hvala gospodine predsjedavajući. Dame i gospodo zastupnici i uvaženi članovi Vijeća ministara, gosti. Evo danas smo svi tu i izvršna i zakonodavna i kako neki zovu, sudska vlast i naravno regulator u oblasti pravosuđa. Mislim da je ova današnja sjednica počela malo sa bespotrebnom nervozom koju je unijelo uvodna izlaganja gospode iz pravosuđa, a mislim da je to bespotrebno iz razloga što, čini mi se ili bi bar trebali da budemo na istom zadatku svi mi i lijeva strana i sredina i desna strana. A cilj bi nam trebao da bude da bar jedanput godišnje ovako se sastanemo i da razmatramo o stanju nacije, jer slažem se da bi trebali raspravljati i o korona virusu i o migrantskoj krizi i o borbi protiv terorizma i o procesuiranju predmeta po ratnom zločinu i o nepravdi koja nažalost dominira u bosanskohercegovačkom društvu, a za šta smo odgovorni svi i vi, i mi, i ovi ovamo lijevo. Zašto to tako kažem? Počeću zapravo jednom retrospektivom kada je započeta priča o pravosuđu u Bosni i Hercegovini, a to je 2003. godine kada je visoki predstavnik donio, odnosno nametnuo, donio Odluku o zakonima kojima se definiše proces nametanja zakona o tri visoka sudska i tužilačka vijeća koja su funkcionirala kao jedinstveno tijelo i u čijem radu su učestvovali i međunarodni članovi i u Tužilaštvu i u Sudu BiH i u VSTV- u. I naravno kako je proces odmicao, evo do dan danas imali smo razne ocjene i procjene o stanju u pravosuđu, tako međunarodna nevladina organizacija Fridom haus u svom Izvještaju za 2008. godinu ocjenila je naše stanje u BiH sa četvorkom. Dočim, 2018. sa 4,75 i kažu da je to negativan trend obzirom na ocjene koje oni daju. Zašto je to tako, znači nisu samo odgovorni ljudi iz pravosuđa, nego smo odgovorni i mi i naravno izvršna vlast. VSTV je jedan jedinstven regulator sudskog i tužilačkog sistema i kažu da ovakav model postoji samo u Rumuniji, je li to dobar model ili nije, ako je dobar ne znam zašto ga taj demokratski zapad ne primjeni kod sebe. Da li ga treba dorađivati? Treba. A stanje, evo, zadnju godinu i više dana upravo pokazuje da je potrebna snažna intervencija kad je u pitanju Zakon o VSTV-u i kada je u pitanju inače regulacija pravosuđa. Nažalost, VSTV kao regulator odgovoran je za stanje u pravosuđu i čini mi se da bavljenje samim sobom i procesuiranjem određenih visoko pozicioniranih ljudi u pravosuđu je zapravo razultat unutarnje borbe koja je dominirala u smislu izbora ili ponovnog izbora ili prvobitnog izbora u VSTV, što smo imali situaciju da vidimo procesuiranje i glavnih tužilaca i tužilaca Tužilaštva BiH, što svakako šalje jednu vrlo ružnu sliku kad je u pitanju pravosuđe BiH. Naravno, VSTV pogotovo u zadnje vrijeme je odstupilo od određenih principa kojima se rukovodilo u svom radu, pa smo imali situaciju da zbog zloupotrebe Pravilnika o radu VSTV-a i izigravanja odredaba tih pravilnika o sukobu interesa imamo situaciju da su se imenovale osobe koje nisu trebale da budu imenovane u VSTV, da ne pominjem bilo koje ime. U postojećem Zakonu o VSTV-u nije u dovoljno mjeri razrađen mehanizam odgovornosti članova VSTV-a i obavljanja dužnosti člana ovog regulatornog tijela. Imali smo mnoštvo afera koje su zapravo potresale VSTV, koji bi trebalo da bude moralno čist i brilijantan, jer zapravo treba da pokaže jednu sliku stanja da, jednu moralnu sliku koja bi trebala da odiše u pravosuđu BiH. Nažalost, zbog svih tih afera i nemogućnosti uopće procesuiranja i odgovornosti članova VSTV-a mi smo sada u situaciji da kao zakonodavni organ donesemo izmjene i dopune zakona kojim bi ograničili, evo, ili smjenili VSTV. To je vrlo ružna i loša slika koju mi šaljemo javnosti ne samo bosanskohercegovačkoj, nego i međunarodnoj. Nadalje, ono što je, što je možda jedna negativnost koja se zapazila u radu pravosudnog, pravosuđa u BiH jeste ta neka klauzula slobodno sudijsko uvjerenje koje se pojavljuje kao argument koji isključuje svaki oblik rasprave o kompetentnosti sudije. Život nas je naučio da zapravo postoje i sudije koji nisu operisani od korupcije, koji nisu isključeni od bilo kakvih političkih uticaja itd. Zbog toga možda ovaj, ova klauzula u, ne bi trebala da se primjenjuje bar u nekom češćem broju. Takođe ocjenjivanje rada sudija i tužilaca je gotovo nepromjenjeno naslijeđe iz bivšeg sistema i zapravo je to na neki način direktan uticaj na rad sudija. Kad kažem direktan uticaj, jer zavisno od toga kako će ga neko ocjeniti zavisiće i njegov status u pravosuđu BiH, što svakako nije dobro. Dalje, što se tiče valorizacije rada pravosuđa uopće, nedorečenost zakonodavca, znači mi smo to krivi, ovaj srednji red, mi zastupnici, postala je tačka sporenja, znači, u odnosima između Parlamenta i pravosuđa uopće. Umjesto da bude osnova za reagovanje koja su po prirodi stvari nadležnosti zakonodavne vlasti, VSTV nije učinio ništa da se uspostavi dijalog pravosudne i zakonodavne vlasti, takva praksa je potpuno udaljavala, znači, zakonodavnu i pravosudnu funkciju u BiH. Nažalost, mi smo u situaciji da svake godine usvajamo ili primamo k znanju izvještaje o radu i VSTV-a i Tužilaštva BiH i to je jedan skup statističkih podataka koji nama u suštini ne znači mnogo, ali suštinska rasprava treba da bude ovakve prirode da zapravo generiramo gdje su ključni problemi u pravosuđu. I moram, naravno, požuriti radi ovog kratkog vremena. Po sadašnjem zakonu tužilac vodi istragu i to je zapravo jedno nasleđeno pravo iz bivšeg sistema kada je istragu vodio istražni sudija. Mislim da tu ima određenih neprincipijelnosti – zašto ovo kažem? Jer preuzeti ovlasti istražnog sudije po starom ZKP-u bivše zajedničke države SFRJ, da li zapravo, postavlja se pitanje – da li policija dominira istragom i da li ima zloupotreba u istrazi od strane policije kada podmeću, kada poturaju razne dokaze koji ne stoje itd. da li se Tužilaštvo i tužilac uopće može oduprijeti tome? Da li tužilac upada u zamku da bude dio tala? Koliko je bilo hapšenja, pritvaranja privrednika, koji su nakon toga, znači, proveli u istražnom pritvoru tri mjeseca ili šest mjeseci i nakon toga to nije polučilo ni optužnicom, ni krivičnom prijavom, nego gubitkom biznisa. Ko će za to odgovarati? O tome je bilo govora ovdje kroz zastupnička pitanja, ali nemamo priliku da ovako direktno razgovaramo na tu temu, mislim da je to jedan negativan trend, a ako hoćete mogu vam navesti koliko hoćete primjera iz te oblasti. Nadalje, što se tiče procesuiranja ratnih zločina i inače, poznato vam je da su u Tužilaštvu i Sudu BiH bili i strane sudije i mi smo imali .../govornik se upozorava na vrijeme/...situaciju da, evo izvinjavam se brzo ću završiti, mi smo imali situaciju da se evo iz Haga dostavili predmeta A i B, evo glavna tužiteljica je govorila o tim predmetima. Čini mi se da se otvaraju predmeti B u nedogled, sa težnjom da svjedoci ili materijalni dokazi se unište, odnosno svjedoci umru itd. i da to se stavi ad akta, a da se ovi predmeti A koji imaju jasnu perspektivu na neki način guraju malo u stranu. Mislim da to ne bi trebalo da Tužilaštvo upadne u .../govornik se upozorava na vrijeme/...zamku. Koliko je, druga stvar.../govornik se upozorava na vrijeme/...se otvaraju predmeti koji su došli iz Haga koji su završeni, zašto, kome je to cilj da se spuštaju na niže nivoe, mislim da je to pogrešna strategija zato što će, to ne doprinosi pomirenju i utvrđivanju istine nego naprotiv novim sukobljavanjima i sučeljavanjima na nižim nivoima.
Moramo završiti.
I naravno, evo završavam, mislim da inovirana strategija za procesuiranje ratnih zločina nikad nije usvojena na Vijeću ministara, a ona živi u stvarnosti, kako, na osnovu čega itd. Dalje, Izvještaj Pribea samo svi pročitali i neću o njemu govoriti, nego čini mi se da njegove preporuke daju dobar osnov za novu izmjenu i dopunu zakona i o VSTV-u i naravno i u oblsti pravosuđa. Hvala lijepo.
Hvala. Uvažena zastupnica Nada Mladina, izvolite diskusija.
Uvaženi predsjedavajući, dopredsjedavajuća, predstavnici pravosudnih institucija i predstavnici civilnih, civilnog sektora, uvaženi ministri i doministri, cijenjeni gosti, kolege i kolegice zastupnice i predstavnici sredstava javnog informiranja, ja vas sve srdačno pozdravljam. Svjesna činjenice da je prevosudni sistem neovisan, jedan od stubova vlasti u državi, želim zamoliti i podsjetiti i sugerirati u cilju doprinosa ovoj tematskoj sjednici sljedeće. U cilju uspostave jedinstvenog, subordiniranog i nezavisnog pravosudnog sistema u BiH neophodne su i ustavne promjene kojima bi se potpunije uredio nezavisni položaj pravosudne vlasti i omogućilo uspostavljanje vrhovnog suda Bosne i Hercegovine kao pretpostavke za ujednačavanje sudske prakse i jednakosti građana pred zakonom na području cijele naše države. Ovo zahtjeva samokritičko preispitivanje onih državnih i političkih institucija i pojedinaca u njima koji koristeći dignitet institucije ove pritiske vrše i tako ugrožavaju nezavisnost pravosudne vlasti, ali i to da pravosuđe zaoštri kaznenu politiku za ova djela. Porast povjerenja građana u pravosuđe moguće je postići adekvatnom i odgovornom aktivnošću nosilaca pravosudnih funkcija u dosljednoj primjeni važećih propisa i u sinergiji sa druge dvije grane vlasti u radu na izmjeni i donošenju novih zakonskih propisa kojima bi se zaoštrili i precizirali profesionalni kriteriji za izbor sudija i tužilaca i kreirao širi odgovarajući socijalno-ekonomski milje za učinkovitiji rad pravosudnih institucija. Najbolji indikator da raste povjerenje građana u rad pravosuđa biće onda kada građani više samouvjereno i češće budu izgovarali u narodu poznatu izreku – ja ću tebe tužiti, ja ću tebe presuditi. Kako je poznato iz sredstava javnog informiranja i predsjednik VSTV-a je svojevremeno u susretu sa šefom OSCE-a u Bosni i Hercegovini izrazio lično generalno nezadovoljstvo rezultatima koje postižu tužilaštva u BiH u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala zbog čega ova krovna pravosudna institucija preduzima veliki broj strateški operativnih aktivnosti da bi ih poboljšale. Iz pojedinih institucija pravosuđa u tom smjeru emitirani su i ohrabrujući signali, tako je navedeno da je Tužilaštvo Kantona Sarajevo broj predmeta u tom periodu iz oblasti korupcije povećao čak za 70% u odnosu na prethodni period, međutim oko 300 predmeta je bilo još neaktivirano, a za počinjena djela korupcije do sada su izrečene minimalne kazne. U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine u prethodnom sazivu istaknuto je da su utvrđene mjere za popravljanje rada, rezultata u radu Tužilaštva. Ovi drugi pozitivni primjeri u radu i drugih pravosudnih institucija potvrđuju da se pravosuđe pokušava buditi, da raste profesionalna odgovornost nosilaca pravosudnih funkcija. Zasluge za to pripadaju prije svega onom, ja vjerujem, većem dijelu sudija i tužilaca koji su bili i ostali istinski, dodajmo, i nesutrašivi profesionalci u svom poslu, čestiti ljudi koji se drže one narodne mudrosti – služba je služba, a družba je družba. I da je za njih njihova služba preča od bilo koje družbe izvan sudnice, to ne znači da su oni nedruželjubivi ljudi, naprotiv politički neopredjeljeni, jer ne smiju biti članovi političkih stranaka, u ljudskoj, privatnoj i službenoj komunikaciji su neposredni, korisni sugovornici, ali kada treba znaju uspostaviti distancu i svoj posao ostaviti u koricama sudskog i tužilačkog spisa i u sudnici i za sudnicu. Na taj način uspjevaju čuvati svoj tradicionalno visok zasluženi ljudski i profesionalni dignitet i dignitet pravosudne institucije. Ugled pravosuđa interesuje koliko njegov, još i više svakog društva koje želi da bude demokratsko, stabilno i prosperitetno i države u njemu kao organizacije vlasti koja hoće da bude pravna država sa vladavinom zakona. No ima i problema, da sva ova nastojanja budu realizirana postoje, vjerovatno, moguće i sigurno, faktori koji koče ove procese i zato nisu krivi samo nosioci pravosudnih funkcija nego i po općoj percepciji javnosti i političke elite, ako se uopšte tako mogu nazvati. U prethodnom periodu su predloženi zaključci da se zakonom sadašnjim VSTV podijeli u dva vijeća, sudsko i tužilačko, da se ograniči mandat članova ovih vijeća na četiri godine bez prava na dva uzastopna mandata, da uslovi za izbor članova oba vijeća moraju biti strožiji od postojećih, da se izbor sudija i tužilaca sa njihovim profesionalnim biografijama i imovinskim kartonima učini više transparentnim, da se Informacija Ministarstva pravde BiH koja je bila osnov tada za raspravu dopuni ocjenom stanja korupcije u pravosudnim institucijama i da se zaduži Vijeće ministara da u parlamentarnu proceduru dostavi prijedlog zakona o formiranju vrhovnog suda BiH. Iz prijedloga tih zaključaka i izjava prvih ljudi u izvršno, upravnim institucijama može se iščitati želja i spremnost zakonodavne, izvršne vlasti da u okviru redovne saradnja sa pravosudnim institucijama daju veći doprinos uspješnijem funkcioniranju sudske vlasti, a što bi se potvrdilo i tako što bi prvo one same odgovorno implementirale sudske odluke. I drugo, što bi preduzimale mjere iz svoje nadležnosti da ih provode i svi drugi na što upućuje zapažen broj neprovedenih i neblagovremeno provedenih sudskih odluka, pa čak i odluka Ustavnog suda BiH. Bilo bi pogrešno predložene zaključke, izjave, inicijative, percipirati kao neki radni nalog pravosuđu, oni su više izraz očekivanja i povjerenja prema njemu i njegovim mogućnostima i obavezama da ono samo i u suradnji sa drugim institucijama koristeći više i doslednije svoja zakonska ovlaštenja da veći doprinos otklanjanju prepreka na putu bržeg i stabilnijeg razvoja bh. društva, a posebno implementaciji ljudskih prava i sloboda kao osnovne pretpostavke za takav njegov razvoj. Ipak u aktuelnoj društvenoj debati o stanju u pravosuđu aktuelizirana su tri suštinska pitanja, princip nezavisnosti pravosuđa, njegova politizacija, odnosno depolitizacija i što je najvažnije vraćanje povjerenja građana u rad sudija, tužilaca i pravosudnih institucija. Od toga koliko će nezavisno, nepristrasno, odgovorno i efikasno djelovati pravosudna vlast u okviru svojih ustavnih i zakonskih ovlaštenja ovisi koliko će i zakonodavna i izvršna vlast funkcionirati i sama ustavno, zakonito i produktivno, a što povratno pozitivno ili negativno utiče na funkcioniranje sudske vlasti. Samo sinergija između ova tri stuba vlasti zasnovana na principu nemješanja jedne grane vlasti u nadležnosti druge dvije može učiniti građane nosiocima suvereniteta, osigurati njihova prava i slobode i na toj osnovi prava i slobode njihovih kolektiviteta, etničkih, vjerskih, političkih, ideoloških i drugih oblika organiziranja, udruživanja, što je i pretpostavka za prosperitetno demokratsko društvo, za pravnu, funkcionalnu i stabilnu državu. Hvala.
Hvala najljepša. Uvažena zastupnica Marinković-Lepić, diskusija.
Obzirom da nas je konačno iz trećeg pokušaja predsjednik VSTV-a počastio svojim prisustvom započeću svoju diskusiju njegovom izjavom od 04.03.2020. godine. On kaže – da očekuje da će sjednica biti iskorištena kao arena za populističko ispucavanje raznih neutemeljenih fraza i optužbi od pojedinih poslanika, sa ciljem akreditacije mene, dakle njega i članova VSTV-a, koji se na ovakav način obračunavaju sa pravosuđem, jer njihov cilj nije konstruktivan nego destruktivan. Ne znam na koju je arenu predsjednik mislio, da li na onu gladijatorsku iz antičkih vremena, na onu toreadorsku borbu sa bikovima ili na cirkusku, ali na koju god da je mislio sve nabrojane služe za zabavu, ma kako ona okrutna ili neobična bila, ali nama poslanicima, barem većini nas, nimalo nije do zabave kada je stanje u pravosuđu u pitanju. Da bih opovrgla Vaše pretpostavke da će se raditi o neutemeljenim frazama i optužbama držaću se samo navoda iz Izvještaja za 2018. godinu, što sam već i do sada radila, a konstatacija iz Izvještaja međunarodnih tijela i članova zakona koji regulišu rad VSTV-a. Meni su činjenice jedino bitne, jer građani BiH od nas parlamentaraca, dakle nas koji sjedimo u ovim parlamentarnim klupama očekuju ozbiljnost i odgovornost. Citiraću, naravno, i nekoliko Vaših izjava iz medija, a Vi ćete reći jesu li one tačne ili nisu. Prije svega Izvještaj za 2018. godinu, vjerovatno ću već biti dosadna koleginicama i kolegama, jer već treći put govorim o njegovoj sadržini, ali će mi oprostiti jer oba prethodna puta niste bili prisutni, 97 miliona konvertibilnih maraka uloženo je u pravosuđe za realizaciju projektnih, dakle donatorskih aktivnosti u periodu od 2004. do 2018. godine na svim nivoima vlasti, to je navod iz Izvještaja. U 2018. za unapređenje učinkovitosti pravosuđa VSTV-u je dodijeljeno preko 3 miliona konvertibilnih maraka. Silna sredstva utrošena, a pravosuđe i dalje neefikasno. I pored konstatacije da se svake godine smanjuje broj nerješenih predmeta za 5 do 10% ostaje i dalje činjenica da se postupci vode jako dugo, čak i oni sa oznakom hitnosti. Posebno se neučinkovitost ogleda kod stečajnih predmeta što je potvrđeno konstatacijom na strani 46 Izvještaja, da je došlo do blagog porasta priliva predmeta u 2018. i blagog smanjenja nerješenih predmeta. U 2018. povećao se broj dana trajanja ovih postupaka za 52 dana duže u odnosu na 2017. godinu, dakle sa 865 dana povećao se na 917 dana. U procesuiranju ratnih zločina takođe nije postignut napredak, niti u broju predmeta, niti u trajanju postupka, kako je navedeno na strani 50 Izvještaja. Odabrala sam samo neke podatke iz Izvještaja kako ne bih zamarala koleginice i kolege, obzirom da kompletna statistika stoji u Izvještaju. Kulminacija neefikasnog i u najmanju ruku sumnjivog postupanja pravosudnih organa ogleda se u sudskim postupcima Dragičević i Memić i što je najgore tužilac u predmetu Memić, Sead Kreštalica, dakle tužilac koji je izgubio spor, jer su optuženi Ljubo i Bekrija Seferović oslobođeni krivice, predložen je za v.d. zamjenika glavnog tužioca Kantona Sarajevo, što je na svu sreću VSTV odbio. No ovo je samo pokazatelj kako se i ko predlaže za najviše pravosudne funkcije i ostaće ustvari nepoznato javnosti koliko je sličnih prijedloga usvojeno. O aferama samo čitamo, a Ured disciplinskog tužioca u 2018. godini je primio 895 pritužbi, u 2018. okončano je 30 disciplinskih postupaka i to samo 16 iz 2018. godine. Dakle, potpuno neefikasan rad Ureda sa izrečenim blagim kaznama, najveći dio su opomene, a posebno je pitanje unutar, posebno pitanje je Ured disciplinskog tužioca unutar VSTV-a što nas dovodi do situacije kadija te tuži, kadija te sudi, o čemu već postoje preporuke Evropske komisije. U Poglavlju o neovisnosti pravoduđa, naveli ste da je primjetan nastavak trenda pritiska javnosti, da pravosuđe mora slobodno odlučivati u predmetima bez vanjskog uplitanja, te da sudija mora odlučivati u predmetima bez ikakvog vanjskog uticaja. Naravno i mi se s tim slažemo, to bi trebalo, ali mnoge afere kojima je pravosuđe opterećeno, a navela sam već dvije najpoznatije koje ni do danas nisu okončane, izaziva veliki stepen nepovjerenja javnosti prema pravosuđu. Članom 3. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću stav (1) propisano je da Vijeće kao nezavisan i samostalan organ ima zadatak da osigura nezavisno, nepristrasno i profesionalno pravosuđe. Kako će osigurati ove kvalitete nosilaca pravosudnih funkcija kad ni njegov čelnik nije nezavisan i profesionalan. Stavljanje predsjednika VSTV-a u službu politike, afera „Potkivanje“ baca ljagu na pravosuđe uopšte i dovodi u sumnju imenovanje sudija i tužilaca, što je prevashodan zadatak Vijeća. Ako VSTV ne sankcioniše ponašanje svog predsjednika, niti zadokumentovanu aferu, niti za podlijeganje političkom uticaju, kako će onda građani imati povjerenja u pravosuđe. Izjava Milana Tegeltije od 19.02.2020. za Aldžaziru, da članovi Vijeća izabrani iz Republike Srpske čine podvijeće iz RS-a i da u tom kontekstu imaju obaveze preme RS-u, je netačna i u direktnoj suprotnosti sa članom 4. stav (2) Zakona prema kojem su članovi Vijeća osobe visokih moralnih kvaliteta i profesionalne nepristrasnosti. Niti je Milan Tegeltija visokih moralnih kvaliteta, o čemu postoji i snimljeni materijal, niti je nepristrasan. Prisustvo sastanku na kome Milorad Dodik daje instrukcije članovima ili rukovodiocima institucija BiH koji dolaze iz RS-a je sve samo nije nepristrasan. Ono što dodatno zabrinjava je činjenica da su članovi VSTV-a nakon otkrivanja afere „Potkivanje“ dali jednoglasnu podršku svom predsjedniku, da je Ured disciplinskog tužioca odbacio prijavu po ovoj aferi kao nedopuštenu, ta da je i na posljednjoj sjednici VSTV-a zaključeno kako Tegeltijini stavovi nemaju uticaja na rad VSTV-a i na njegove članove, da je njegovo učešće na sastanku lični stav, da nisu konsultovani potpredsjednici VSTV-a i dalje citiraju odredbe zakona po kojim je VSTV nezavisan organ koji nema obavezu odgovornosti prema zakonodavnoj i izvršnoj vlasti entiteta ili drugih nivoa vlasti u BiH. Zamislite umjesto da sankcionišu ponašanje predsjednika, pokrenu postupak za njegovu smjenu, najvažnija je konstatacija da su oni nezavisan organ koji ustvari nikom ne odgovara. Kome onda odgovara? Da li to znači da može raditi šta hoće i kako hoće bez ikakvih posljedica? Nisu uvaženi ni stavovi visokog predstavnika, ni ambasadora Kvinte, ni durgih međunarodnih institucija, VSTV i dalje nastavlja istim putem i na isti način. Zakon o smjeni VSTV-a je jedna od načina da pokažemo da se samovolji može stati u kraj, jer mi smo zakonodavno tijelo. Reakcije i izjave odmah nakon usvajanja Zakona da neće proći u Domu naroda potvrđuje politički uticaj na VSTV i njegovog predsjednika, jer voljela bih da mi se objasni za šta će se povodom predloženog Zakona u Domu naroda glasati protiv kada niti jedan član Doma naroda nije primio k znanju Izvještaj VSTV-a. Kako će građanima objasniti da je ovakav VSTV dobar za njih i da treba da im uliva povjerenje? Percepcija građana o pravosuđu je posebna priča, sva istraživanja o korupciji pokazuju da je pravosuđe u očima građana u vrhu ljestvice, a vrlo često i na prvom mjestu. Nepobitna je činjenica da građani nemaju povjerenja u pravosuđe zbog afera koje ga potresaju, zbog dužine postupaka, zbog visokih troškova, zbog činjenice da prijavljivači krivičnih dijla ustvari kasnije trpe posljedice, sve to ih odvraća od traženja pravde. Interesantne su izjave, takođe, predsjednika VSTV-a i po ovom pitanju – pravosuđe nije ispolitizirano, to je, kaže, percepcija građana. Otkud onda građanima percepcija ako pravosuđe nije ispolitizirano? Ili sljedeća u kojoj kaže – ne možete od čovjeka koji ima težak život očekivati da vjeruje u pravosuđe. Strašno. Da je sreće i boljeg pravosuđa upravo ti ljudi bi imali najveće povjerenje u pravosuđe, a ne bi odustajali od traženja pravde iz već navedenih razloga. Nisu ni predsjedniku relevantne stranice i stranice izvještaja međunarodnih ..../govornik se upozorava na vrijeme/.... institucija, evo ja ću uskoro završiti, dakle već nabrojane Mišljenje Evropske komisije i Pribeov izvještaj, koji na mnoštvu stranica analizira naše stanje u pravosuđu. Dakle, posebno je zanimljiva izjava predsjednika kada povodom Izvještaja Pribea kaže – da Izvještaj jeste dosta kritičan, ali to nije nešto što već nismo čuli i nismo mogli da očekujemo. Pa šta ste Vi onda uradili da to ne čujemo i da nas iznenade neke drugačije konstatacije u izvještajima međunarodnih institucija? I evo, dakle, ovim sam ..../govornik se upozorava na vrijeme/... da pokažem da ovo ništa nije populističko ispucavanje raznih neutemeljenih fraza i optužbi i da su ovo konstatacije zasnovane na zakonskim odredbama .../govornik se upozorava na vrijeme/... i izvještajima međunarodnih tijela...
Hvala.
... samo rekla, da kažem, htjela da kažem još da će nakon, da će u toku sjednice naš klub i ponuditi određene zaključke kako, dakle, ovo ne bi bila samo prazna priča.
U pisanoj formi, naravno. Novaković-Bursać, ispravka krivog navoda.
Uvaženi predsjedavajući ispravka navoda je nekoliko, prije svega ću da se referišem na navode gospođe Marinković-Lepić koji se tiču sastanka koji je srpski član Predsjedništva BiH, predsjedavajući Savjeta ministara BiH kao dvojica najviših trenutno izabranih predstavnika ispred Republike Srpske na nivo zajedničkih organa održao također sa različitim predstavnicima, koji vrše različite nivoe vlasti na nivou BiH, a na koje su delegirani u ime Republike Srpske. Gospođo Marinković-Lepić, ukoliko, mislim da nije potrebno Vama da objašnjavam, jako dobro Vam je poznato kako izgleda trenutna ustavna struktura i kako se delegiraju, kako se biraju određeni ljudi na određene pozicije, po kojim principima. Referišem se na to da niste bili na tom sastanku, ne znate šta se tamo pričalo, a ako već hoćete da znate pričalo se o vrlo ozbiljnoj stvari koja se tiče pravnog i pravosudnog i državnog sistema nakaradnog, ako hoćete i eksplicitno, proistekao zbog političkih odluka Ustavnog suda, o kojima nisam stigla ništa da kažem zato što je ograničeno vrijeme. Prema tome molim Vas, evo ako niste bili, a znam pouzdano da niste bili, ne znam s kojim kapacitetom komentarišete ono što se tamo dešavalo. Ne sporim Vam pravo, ali definitivno tamo niste bili. Također govorite da su određene političke partije, evo konkretno to je SNSD izašao sa javnim stavom, kao što inače izlazimo sa javnim i jasnim stavovima o tome, da nećemo podržati onaj nakaradni Zakon o prestanku mandata trenutnim članovima Visokog sudskog i tužilačkog savjeta iz više razloga. Prvo što je Zakon nakaradan i svi vi koji ste glasali za njega ste vrlo dobor svjesni na šta on liči, pravno gledano. Drugo što je bitnije .../govornik se upozorava na vrijeme/... ne rješava nikakve probleme i tiče se čistog politikanstva i rješavanja, pokušaja zamagljivanja i rješavanja problema od strane od kojih se on ne može da riješi..../govornik se upozorava na vrijeme/.
Hvala. Dragan Mektić, ispravka krivog navoda.
Ispravak mog krivog navoda odnosi se na prethodno izlaganje kolegice, koja je rekla da je predsjednik VSTV-a prisustvovao sastanku koji je sazvao član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske i predsjedavajući Savjeta ministara i ok, to je bilo. Međutim, prije tog sastanka održana je sjednica Izvršnog komiteta Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik, na kome, Izvršnom komitetu su isto tako doneseni ovi zaključci koji su naknadno preneseni u Narodnu skupštinu Republike Srpske i predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Milan Tegeltija nakon zaključaka Izvršnog komiteta SNSD-a Milorada Dodika u medijima javno je rekao da će podržati te zaključke. Znači, podržaće zaključke tog Izvršnog komiteta jedne političke partije, evo na stranu da ostavimo ovo što je išao kad je bio poziv od ove dvojice ljudi, ali prihvatiti zaključke izvršnog komiteta političke partije, je li to znači da će sutra prihvatiti i zaključke izvršnog komiteta ili predsjedništva ili glavnog odbora neke druge političke partije, je li to govori o profesionalizmu, je li to govori o .../govornik se upozorava na vrijeme/... nepristrasnoj političkoj njegovoj orjentaciji.
Hvala. Nikola Lovrinović, ispravka krivog navoda.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući. Pozdravljam sve nazočne u dvorani, pošto se prvi put javljam. Dakle, referirao bi se na ovo što je gospođa, koleginica Lepić rekla prije nek minut, a i neki drugi danas u diskusiji. Dakle, oni kažu da je percepcija građana o stanju u pravosuđu i svim drugim stvarima o kojima su govorili takva i takva, to je prosto netočno jer ja, jer nisu potvrdili nikakvim istraživanjem... ili ne znam čime da potvrde da vidimo mi da je to neko istražio, vidio i da je to stvarno stav građana. Dakle, ima građana, to je samo onako floskula koja se koristi, pa bih volio drugi put kad to govore da kažu prema istraživanju koje smo proveli na uzorku od 1 300 primjeraka, ne znam, ispitanika utvrdili smo da građani tako i tako misle o tome i tome, pa bih ja možda u to i povjerovao. Dakle, a to je samo onako priča da eto se nešto kaže. Hvala lijepo.
Hvala. Naravno, ne osporavajući pravo uvaženim zastupnicima na replike koje imaju po Poslovniku, na početku smo se dogovorili da se ipak fokusiramo na diskusije. Evo imamo još dvije ispravke krivog navoda, ali evo da na neki način ovo izbjegavamo, jer imamo još puno prijavljenih diskutanata. Sanja Vulić, ispravka krivog navoda.
Sanja Vulić
Poštovani predsjedavajući, ovo sigurno nije razlog, ovaj, SNSD je vidim jako interesantan u ovom Parlamentu i ja se ne bih javljala za ispravku krivog navoda, ali kad smo već u ovakvoj poziciji prosto moram. Kolega Mektić osporava od koga mi dobijamo instrukcije i tome slično, ja moram da napomenem sve ovdje prisutne, a i javnsot da je SNSD stranka koja već 20 godina dobija najveću podršku kada su u pitanju birači u Republici Srpskoj. Šta je sporno, mi imamo 56 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske zajedno sa našim koalicionim partnerima i naravno da ćemo s njima dogovarati o interesima i stavovima kada su u pitanju, kad je u pitanju Republika Srpska i stavovi SNSD-a. Ne znam u čemu je problem što je došao gospodin Tegeltija na taj sastanak, tu je bilo i kolega iz opozicionih stranaka kada je to bilo u Istočnom Sarajevu i činjenica je da je došao poziv od srpskog člana Predsjedništva koji, napominjem, je jedini u istoriji svih članova Predsjedništva koji je dobio 300 i nešto hiljada glasova podrške birača. Tako da neko ko je dobio ovdje hiljadu i nešto glasova i došao preko kompenzacije zahvaljujući nakaradnom Izbornom zakonu sudi o moralu i pravu srpskog člana Predsjedništva sa tristo i nešto hiljada glasova krajnje je nekorektno. Druga stvar, taj poziv je upućen od predsjedavajućeg Savjeta ministara i od srpskog člana Predsjedništva, da se nije odazvao predsjednik VSTS-a to bi bilo krajnje neodgovorno, prvenstveno bi bilo neodgovorno prema građanima Republike Srpske. A kada već govorimo o instrukcijama i ostalo, evo ja imam za kolegu Mektića pitanja – kolega Mektiću ko i gdje Vama daje instrucije? To je ključno pitanje za ovaj Parlament. Toliko i hvala.
Marinković-Lepić, ispravka krivog navoda.
Samo rekla da, neću se dalje upuštati u ovo, ovaj, svjesni smo mi svi i šta je bila tema sastanka i u kom svojstvu su ljudi pozvani ... u kom svojstvu je bio onaj ko ih je pozvao, ali bih samo rekla vezano za istraživanja, ja zaista nisam željela da oduzimam ovom Parlamentu vrijeme, ali ću sigurno gospodinu Lovrinoviću ustupiti nekoliko relevantnih istraživanja koja govore da je percepcija građana o korupciji kada je pravosuđe u pitanju nesumnjiva.
Hvala. Imamo još dvije ispravke, pa da idemo na diskusije, imamo još prijavljenih 12 zastupnika po 10 minuta, to je više od dva sata uz replike itd. tako da se fokusiramo ipak na diskusije. Uvaženi zastupnik Šemsudin Mehmedović, ispravka krivog navoda.
Kratko, ispravka krivog navoda uvaženom kolegi Lovrinoviću. Ja sam vršio istraživanja i 81% ljudi, mladih prvenstveno ljudi u Bosni i Hercegovini smatra da odlaze iz BiH zbog nepravde, a to je ključni problem evo o kome i danas raspravljamo, tek 62% ih je reklo da je to u pitanju posao, znači ekonomski razlozi.
Na uzorku od 2,5 hiljade ljudi. I naravno kratka replika uvaženoj kolegici Vulić, ako ona ne vidi šta je problem što je Tegeltija prisustvovao stranačkom sastanku, onda je to još jedan dodatan problem, niti je Tegeltija predstavnik SNSD-a u VSTV-u, niti je predstavnik RS- a nego bi trebao da bude neovisni regulator. Hvala lijepo.
Hvala. Vidim da je Nikola zadovoljan uzorkom - je li u redu?
Nisam još čuo gdje....
Zastupnik Mektić, ispravka krivog navoda.
Hvala predsjedavajući. Moja replika odnosi se na diskusiju gospođe ili gospođice, čini mi se, Vulić. Za razliku od Vas, ja ne idem nigdje po instrukcije, ja mislim svojom glavom, a Vi ako znate gdje ja idem na instrukcije izvolite pa recite ovdje, a nemojte pitati, što pitate mene. I drugu stvar što ste rekli, da neko ulazi sa hiljadu glasova i sa konpezacije, pretpostavljam da ste mislili na mene, Vi ste ovdje kao bingom došli ovdje u ovu Parlamentarnu skupštinu .../govornik se upozorava na vrijeme/... Vaše kolege otišle u Savjet ministara, pa Vas je negdje pokupilo dole sa donjeg dijela liste, a ako hoćete na Izbornoj jedinici 2 – Banja Luka, ja sam dobio 28 hiljada ličnih glasova.
Molim vas, član 77. Poslovnika – poštivanje dnevnog reda, na ovo sam upravo upozorio, počinjemo se polako odmicati od fokusne teme upravo zbog ovakvih replika, ubuduće ispravka krivog navoda neka bude vrlo precizna, kao i povreda Poslovnika neka bude vrlo precizna, ako do toga bude došlo. Fokusiramo se na dalje, na diskusije. Imamo povredu Poslovnika, uvaženi zastupnik Arnaut.
Hvala predsjedavajući. Dakle, član 76. stav (2) ovo Vaše tumačenje oko ispravke krivog navoda – poslanik može zatražiti riječ kako bi ispravio, po njegovom mišljenju, krivi navod koji može biti razlog nesporazuma ili koji traži objašnjenje. Dakle, ispravka krivog navoda se uopšte ni ne treba odnositi na dnevni red, nego se isključivo odnosi na nešto što je neko prije tog poslanika koji traži ispravku rekao. Ovaj, prema tome ja bih radi zaštite prava poslanika da Vas upozorim na ovu činjenicu, da kad neko ispravlja krivi navod ispravlja ono što je neko prije toga rekao. E sad, kad gospođa Vulić govori o instrukcijama, naravno da se čovjek referiše na taj dio njene diskusije, a ne drži se dnevnog reda. Hvala.
Hvala najljepša. Ja i dalje mislim da je u ovom trenutku mnogo važniji član 77. sve sam upozorio na to da se držimo dnevnog reda. Idemo dalje, uvaženi zastupnik Zukan Helez, diskusija.
Hvala uvaženi predsjedavajući. Predstavnici Vijeća ministara, ovo malo što je ostalo, dame i gospodo zastupnici. Posebno mi je čast i zadovoljstvo što danas prisustvuju šefovi ili vrh jednog stuba vlasti, to je ovaj zakonodavni i ovdje neko je dobro rekao, danas je jako važna sjednica zato što imamo tri stuba vlasti, zakonodavni, izvršni i ovaj pravosudni ili sudski. Ja ću početi od početka kako je rekao Tegeltija, ne znam kako se drugačije može početi, je li ne može iz sredine, ne može odzada. Vi imate, gospodine Tegletija, odnosno institucija na čijem ste čelu, imate jako široke ovlasti i to je jako dobro. Ja ću podsjetiti javnost, VSTV imenuje sudije, tužioce na svim novoima, prati njihov rad, ocjenjuje ih, analizira, vrši edukacije, znači skoro pa u potpunosti sve što se tiče pravosudnih institucija, ali zato imate, trebali bi da imate, jako veliku odgovornost. Kada je u pitanju imenovanje VSTV-a, nije niko govorio, to je jedna široka lepeza odakle ljudi dolaze, tako kad bismo izvorno krenuli, jedni bi trebali odgovarati Sudu BiH, drugi Tužilaštvu BiH, treći kantonalnim tužilaštvima, kantonalnim sudovima, entitetskim sudovima i tužilaštvima, advokatskoj komori, i ovaj Parlament ima 6,6% dionica, ako ćemo ono preko biznisa, jer imenuje jednog člana VSTV-a tako da imamo malo i pravo, je li, da ovaj pričamo o tome. Gospodine Tegeltija, Vi ste, po meni, izgubili nekakav moralni kredibilitet prvo oko one afere „Potkivanja“. To je jedan snimak koji je vidjela cijela svjetska javnost, sad je sistem komunikacije tako rasprostranjen, tako moćan da to svi vidjeli. I sad, pošto je ovo, dobro je predsjedavajući da ste ovo stavili, spojili u jednu tačku, sad ja Vas pitam , gospođo Tadić, znači uvažavam Vas kao damu, kao majku, suprugu, ovaj, pitam Vas i odgovorite mi za govornicom – da li ste Vi imali mogućnost poslije one afere „Potkivanje“ da naložite hapšenje gospodina Tegeltije? I drugo moje konkretno pitanje kada je o hapšenju i Vašim ingerencijama, prilično sam laik u ovoj oblasti kao i većina ljudi koji su završili nešto drugo, je li, nisu pravnici, pitam Vas – da li ste imali ingerencije i ako jeste što niste, zašto niste uhapsili gospodina Milorada Dodika kad je napao državni integritet Bosne i Hercegovine? Imate tamo po nekom članu, ja ću Vas podsjetiti, slična situacija je bila u Kataloniji, slično uređenje, svi oni koji su imali masovne, vodili masovne proteste, vodili proces da se ocijepi Katalonija od Španije, pohapšeni su ili su pokrenuti postupci protiv njih. Vi nemate, ne znam, jeste li svjesni koju odgovornost imate? Taj čovjek jednog dana, ako nastavi ovako, dovest će do sukoba naroda u Bosni i Hercegovini. Ima ljudi koji vole ovu državu i neminovan je sukob. Vi ako ga ne uhapsite, a to nastavi raditi, imaćete historijsku odgovornost za to. I želim da mi odgovorite za govornicom kada je to u pitanju. Rekli ste u svom obraćanju gospođo Tadić da ste zadovoljni, da su odlični rezultati Odjela za organizovani kriminal, posebno kada su u pitanju droge, trgovine ljudima i korupcija. Ja mislim da je tu, da su tu najmanji rezultati, najlošiji i da je tu percepcija javnosti najosjetljivija. Kada je u pitanju korupcija ovdje i kriminal, čitao sam, najveći procenat procesuiranih ljudi je sitni kriminal, krađa drva, sitni dileri droge. Krađe drva, vodite kao privredni kriminal. Pitajte, evo ja Vas pitam, šta je sa aferom „Pandora“, i to želim da mi odgovorite, u kojoj su obuhvaćeni ponovo – Milorad Dodik, Dragan Čović i rahmetli Sulejman Tihić, koja je teška preko milijardu maraka? Je li ova država samo za sitne ljude, za obični narod vrši procesuiranje i provodi pravdu? Takođe, želim da Vas podsjetim, a i da skrenem pažnju, da i mediji u Bosni i Hercegovini učestvuju u svemu ovome. Vi danas imate kriminalce iz Hrvatske koji su pobjegli od procesuiranja, a u Bosni i Hercegovini su medijske zvijezde. Ja mislim onaj, kako se zove, Mamić, koji bježi od pravosuđa Hrvatske, nema jačeg medija u Bosni i Hercegovini da nije bio gost. I to je dokaz da smo mi visoko korumpirano društvo. Da ne pominjem Kutlea koji se krije tamo na Kupresu, Ćurkovića oko Livna itd. sve to, ljudi bježe tamo gdje je plodno tlo za kriminalce. Takođe, želim da kažem, ovaj, pominjao je, ja mislim, gospodin Mehmedović, oko istrage, početak istrage kreće od MUP-ova i tamo rade prilično nestručni ljudi. Ta istraga, izjava prva, usmjerava tok istrage. Zašto se ne zaposle ili diplomirani pravnici tamo koji će to raditi ili diplomirani kriminalisti, toga ima na biroima koliko god hoćete, to rade obično ljudi pred penziju koji imaju neke kurseve i tu, ovaj, napravi se prva greška i to ode u pogrešnom smjeru ili čak lokalno nekakav, je li, ovaj, rodbinska veza ili šta ja znam, u malim sredinama. Također, recimo organizacija pravosuđa, to Vama gospodine Tegeltija, u Srednjobosanskom kantonu, Tužilaštvo je u centru u Travniku. Svako jutro idu tužioci u Kiseljak, Bugojno i Jajce. Tužilac iz Bugojna ujutro ide na posao u Travnik, onda nakon dva sata se vraća u Bugojno na sud i ponovo ide u Travnik, tako u Jajce i Kiseljak. Ja sam računao, dvojica tužilaca na godišnjem nivou su višak, džaba ih plaćamo, kad sračunate gorivo, dnevnice, prevoz i sve ostalo, znači zašto ne promjeniti zakon i da tužioci budu u onim mjestima gdje je sud, isto kao sudije, da se smanji trošak. Znam da je to izgovor, ovaj, kao da ne bi bili pristrasni itd. Ja mislim da VSTV mora nekom odgovarati. Ovaj način izbora nije loš, ali bi trebalo predsjednik i dva zamjenika, da ih potvrđuje Parlament, znači da ih bira VSTV između sebe, a da ih potvrdi jedan ili oba doma Parlamenta. Također, u pravu je glavna tužiteljica kad kaže – ja nemam nikakvih ingerencija na kantonalna tužilaštva itd. Parlament bi trebao da bira glavnog tužioca, glavni tužioc sve ostale da imenuje i da onda odgovara Parlamentu, ali da se to radi dvotrećinskom većinom i da tu učestvuje i pozicija i opozicija. Tako da se ne bi desilo gospodine Tegeltija da Vi idete na političke skupove jedne stranke, to nije dobro da je samo entitet, da je samo Republika Srpska i to gopođo Tadić govori da jeste totalitarni sistem samo smo imali jedan, sad imamo tri totalitarna sistema gdje politički moćnici sve kontrolišu, pa nažalost i pravosuđe. .../govornik se upozorava na vrijeme/...
Hvala najljepša. Novaković-Bursać, povreda Poslovnika.
Gospodine predsjedavajući, povreda Poslovnika Vama. Zato, konkretno član, Vi kršite Poslovnik, član 79. sav (2) koji kaže – da predsjedavajući Doma može upozoriti poslanika koji svojim ponašanjem ili govorom za vrijeme sjednice Doma ne poštuje red i odredbe itd. Reagujem na izlaganje gospodina Eleza koji krajnje neprimjereno, obraćajući se predstavnicima pravosudnih organa najviših ovdje, na vrlo ružan način implicira potrebu hapšenja srpskog člana Predsjedništva, hapšenja legalno, legitimno izabranog predstavnika jednog naroda u najvišem, hajde da kažem, izvršnom organu ove države. Gospodine Zukane Elez, ja kad sam u svojoj diskusiji, očekivala sam, pardon, ovakav tok, ako nemate petlju da pozovete na hapšenje nekog ko izjavi ovo kad kaže da nešto čini bez ikakvog izričitog ili implicitnog priznavanja nadležnosti Ustavnog suda u odnosu na odluke visokog predstavnika, nemojte molim Vas da imate hrabrost onda, licemjereno je da imate petlju da pozivate da se hapsi član, srpski član Predsjedništva, kao što reče kolegica, osoba koja je dobila na izborima legitimnim najveći broj glasova otkad je izbora u ovoj državi. Drugo, još nešto da Vam kažem vezano za to, pošto očekujem da ćete reagovati. Kompletna reakcija, koja je uslijedila i na koju se Vi pozivate, je uslijedila zbog derogiranja ustavnog okvira i zbog onoga što Ustavni sud radi, a koje predsjednici drugih partija, koje isto tako nemate hrabrosti da pomenete, nazivaju eksplicitno mehanizmom kojim se ovdje treba nešto da radi, mislim na Ustavni sud. Krajnje je nekorektno i molim Vas predsjedavajući u ime Kluba SNSD-a nastavi li se ovakva retorika, mi ćemo napustiti sjednicu.
Zukan Helez, ispravka krivog navoda.
Gospođo Ursać, jer ako sam ja Elez i ti si Ursać, ili Ovaković, ovako, Ovaković, dobro. Gledajte, Vi ako branite lik i dijelo svoga predsjednika, ja se malo sjećam kad se to radilo u onim vremenima kad sam štafetu predavao, nosio kapu i petokraku i morali smo, i ja sam poštovao tog čovjeka i moja porodica je, ali je on dobro radio, i bio dobar svim narodima. To što Vi morate braniti svog predsjednika, to je Vaš problem. Gdje ste u pravu, a zaboravio sam reći, hvala Vam, isto tako Vas pozivam, bilo koji bošnjački političar koji naruši državni integritet, a ima ih, uhapsite ga, imate podršku običnog poštenog svijeta vjerujte mi, imate podršku i većine poslanika ovdje, a Vi što, ovaj, dobro Lovrinovića nema, je li, a Vi što morate braniti, ja kad Vama treba, ja ću i prešutiti ako je zato da ponovo budete na listi i da prođete. Vi ste meni jako dragi zastupnice i nikakav problem da ja više ne pominjem ako je Vama neki minus to. Hvala vam.
Stevandić, povreda Poslovnika.
Ja bih reklamirao povredu Poslovnika, član 77. – poslanik ili drugi učesnik u raspravi može govoriti samo o pitanju koja se razmatra u skladu sa utvrđenim dnevnim redom. Ne vidim ja da je na dnevnom redu bio predlog za hapšenje gospodina Dodika. Ja znam da je to Vama ili nekom drugom na stalnom dnevnom redu, ali na ovoj Skupštini nije i ako hoćete da skrenete raspravu u tom pravcu, onda ćemo ući u neka ekstremistička prepucavanja i nemojte to da radite, to jeste povreda Poslovnika. Samo u Sjevernoj Koreji će se naručivati od jednog političara tužiocu da uhapsi drugog političara, e ovo još uvijek nije Sjeverna Koreja i nemojte nam praviti ovdje Sjevernu Koreju i nemojte da sjednica Skupštine bude, kolega Kojović je to nešto spominjao na Kolegijumu, cipelarenje, kako se zove ili bojni poklič na Tužilaštvo, nego da objektivno raspravljamo o onome što je problem i nemojte da skrećemo s dnevnog reda, predsjedavajući, molim Vas, član 77.
Helez, ispravka krivog navoda.
Gospođo Bursać, sad je ovo ispravno, ja Vas sad više cijenim, Vi ste ipak član te partije. A ovaj gospodin, što ga ovaj Dodik hrani trulim bananama, ovaj, samo da mu kažem, davno su prošla vremena to što je u Sjevernoj Koreji, pa da ne smijemo pričati. Vi ako morate podnijeti izvještaj kako ste meni dozvolili zaboga da neko kaže da Vašeg predsjednika neko uhapsi, to mene savršeno ne zanima. Bilo koji član SDP-a da to uradi, ja ću to reći. Nema više toga. To što ste se vi malo okupili pa hvalite jedni druge, pa dođete tamo i morate svi predsjednika, i to ja razumijem, ali nemojte nas tjerati, ima ovdje ljudi koji nemaju veze s Dodikom. Nemojte nas tjerati da mi razmišljamo kao vi. Bilo ko ko naruši integritet ove države, ja pozivam tužioca da ga uhapsi i to je zadatak tužioca. Ko će drugi, recite mi ima li neko drugi? Hvala.
Dobro, vratimo se na sami dnevni red. Novaković-Bursać, povreda Poslovnika.
Gospodine predsjedavajući, opet ovaj 79. stav (2). Ja Vas stvarno molim da pokušate reagovati, ali pravovremeno na poslanike kada koriste potpuno neprimjerene riječi. Ovom prilikom gospodin Helez je stvarno vrlo nekorektno prema gospodinu Stevandiću i pri tom je potpuno izašao iz teme i ostalo. Međutim, gospodine Helez, ostala sam Vam dužna, nemam ja potrebu, možda Vi, Vama je to ostalo u naslijeđu i možda nekoj političkoj genetici da nekim vođama polažete račune. Nemam, nego imam objektivnu bojazan, ako pozivate danas, ne znam, da se hapsi gospodin Dodik, pa sutra ćete mene isto tako, ili ovu, ne znam, gospođu Čolo, izvinite što sam Vas, u vidnom ste mi, pa odakle Vam pravo da to radite kao političar? Opet Vam kažem, nemate pravo da izgovorite da je nakarada od ovog sistema produkt pravosudnog sistema, produkt neprimjerenog i neviđenog u Evropi djelovanja međunarodne zajednice. A imate pravo, evo dičite se sad, nema problema, možete mene kao hapsiti, možete pozivati ne znam ni ja šta. Molim Vas, evo, još jednom predsjedavajući da se vratimo u okvire ili, evo, da tražimo pauzu sada, jer ovo ode kud ne treba.
Slažem se, ali svaka ispravka krivog navoda izlazi van okvira, već četri puta upozoravam sve zastupnike da se držimo dnevnog reda, Kodeksa ponašanja, kulture dijaloga, ne pojedinačno nego sve zajedno i evo i po peti put vas pozivam da ostanemo u okviru kulutre dijaloga bez bilo kakvog vrijeđanja i isključivo na bazi argumenata. Ovo je, naravno, Predstavnički dom, zastupnik ima pravo da slobodno kaže svoje mišljenje, ali ne vrijeđajući ličnost drugog zastupnika ili bilo koga drugog. Stevandić, povreda Poslovnika.
Hvala lijepo gospodine predsjedavajući. Ovaj put reklamiram član 79. tačku 5) stav a) vrijeđanje poslanika i ostalih prisutnih. Znači, zaista svako može sebi da dopusti da govori necivilizovane riječi, da predstavlja svoju nekulturu, ali ipak bi to trebao da radi u prostoru koji nije javni, gdje nisu njegove kolege. Trule banane i tako nešto, to Vam nije za Parlamenta, nego ua možda kafane. Ja ću moliti predsjedavajućeg, još jednom, ja se vrlo oštro na mnoge stvari referišem, nikada mi nije palo na pamet da nekoga uvrijedim i da mu kažem takve stvari koje Vi gospodine Helez govorite i nikad mi nije palo na pamet da tražim od tužioca da uhapsi moje političke protivnike ili da koristim ovu govornicu da bih nekoga ponizio i uvrijedio. U svakom slučaju, ako se Vi predsjedavajući složite da to tako treba, nije nikakav problem, ali onda to nije Parlament, onda je to kafana. Ako hoćete da uništite dignitet ovoga Parlamenta, onda krenite u vrijeđanje, napravite ovdje harangu na pravosuđe, posvađajmo se sa tužiocima i sudijama i napravimo kompletan haos. Ili ćemo raspravljati kako Bog zapovjeda, iznositi predloge, reći šta ne valja, pa ćemo na kraju rasprave glasanjem doći do nekog rezultata. Ponavljam još jednom, oba puta sam reklamirao članove Poslovnika koji su decidno tačni.
Ja sam to uradio pet puta, Vi samo dva. Dakle, ponavljam ponovo. Sanja Vulić, povreda Poslovnika.
Sanja Vulić
Hvala predsjedavajući. Ja reklamiram član 27. stav (e) gdje Vi oduzimate i dajete pravo riječi i prosto imam potrebu da kažem kolega Helez je rekao, po meni, pozvao ovdje na odmazdu srpskog člana Predsjedništva. Što se mene lično tiče, za mene Milorad Dodik ne da je Tito, on je za mene bog i ja nemam potrebu da se pravdam bilo kome, ali, molim Vas predsjedavajući za mir, je li Vi vodite ili ne ... i druga stvar, da Vam kažem predsjedavajući ..... ja sam ... ..... na prethodnoj sjednici ili pretprošloj ..... upozorila da ukoliko budu na bilo koji pogrdan način prozivani predstavnici iz Republike Srpske ..... da li se radilo o Željki Cvijanović, Radovanu Viškoviću, Miloradu Dodiku, bilo kome, da ću ja krajnje se ponašati, ne onako kako to dolikuje ženi i dami, već krajnje necivilizovano, jer ovakva retorika je necivilizovana retorika. Imam apsolutno pravo ovo da kažem, jer sam jedina žena u Republici Srpskoj koja je prošla definisani zakonski cenzus i osvojila preko petnaest i po hiljada glasova i ne dozvoljavam da se na ovako pogrdan način govori niti da se poziva na odmazdu ni predsjednik Dodik, niti njegova porodica, niti bilo ko i nemojte ovdje da prebrojavamo krvna zrnca političarima iz cijele Bosne i Hercegovine. Ako ne možemo zajedno da živimo, gospodine Helez, Vi ste, evo iskusni ovdje doajen, dajte nekakav predlog rješenja, a nemojte da pozivate na odmazdu. Što ste nas tiče u Republici Srpskoj, za nas je Milorad Dodik više od Tita.
Slažem se, ali ponavljam ponovo, iz replike u repliku upadamo u novi problem. To što ste Vi sada rekli je za sve one koji imaju vjerske osjećaje skrnavljenje, za mene osobno je to skrnavljenje, da je čovjek Bog. Dakle, vidite kako možemo drugačije, na različite načine tumačiti ono što se kaže. Svakog moramo poštovati i političke i vjerske i ljudske osjećaje. Idemo dalje, ne može treća je replika gospodina Heleza. Idemo na diskusiju, Enver Bijedić.
Uvaženi predsjedavajući, poštovane kolege, dragi gosti. Kao što je rekao predsjedavajući, ovdje se vodi rasprava o VSTV-u i mislim da tu ima dovoljno tema o kojima bi trebali raspravljati, a da ne bi skretali s teme sa nekim neprimjerenim komentarima. VSTV je prije svega odgovorno za izbor sudija i tužilaca i tu u praktičnom smislu i prestaje njihova nadležnost. Ja nemam namjeru da njih, naravno, amnestiram odgovornosti, ali praktično se to tako i događa. Naravno, da o izboru kandidata za sudske i tužilačke funkcije se može mnogo toga reći i tu bi bilo pitanje, naravno, za gospodina Tegeltiju – po kojim kriterijumima se primaju ljudi na funkcije u pravosuđu i zašto služi testiranje ukoliko se događa, a ja lično poznajem kandidata koji je na četiri testiranja VSTV-a, koja su vrlo teška i zahtjevna, čak kaže da je to u rangu pravosudnog ispita, taj kandidat tri puta bio prvoplasiran, jednom je bio drugoplasiran i nije primljen, a primljeni su kandidati sa sedmog, desetog i dvanaestog mjesta? Znači, zašto testiranje ako će se primiti nekog ko je tek dvanaesto plasirani i tako? Međutim, ima tu još mnogo ozbiljnijih stvari, a o kojima bi građani trebali da znaju. Građani imaju pravo da znaju da u našem pravosudnom sistemu postoji ured koji se bavi sankcionisanjem lošeg rada tužitelja i taj ured se zove Ured disciplinskog tužitelja, UDT skraćeno, svoje izvještaje podnosi predsjedniku VSTV-a, gospodinu Tegeltiji. Ja kao državni zastupnik želim sada otvoreno pred građanima i, naravno, kolegama da pitam – kakve to izvještaje UDT podnosi gospodinu Tegeltiji? Drugo pitanje – kakvi su to zapravo brojevi i kakva je to statistika, odnosno kako je te izvještaje ocjenjivao VSTV na čelu sa gospodinom Tegeltijom? Treće pitanje – koliko je tužilaca iz svih silnih tužilaštava u našoj državi sankcionisano u određenim periodima? Četvrto – koliko je to procentualno tužilaca sankcionisano u odnosu na ukupan broj tužilaca koliko je njih, koliko je procenutalno sankcionisano? Peto – koliko je procenutalno tužilaca na određen način sankcionisao u odnosu na broj pristiglih prijava na rad pojedinih tužilaca? Šesto pitanje – koliko su pojedini tužioci Tužilaštva potrošili novaca, ovo je jako bitno jer o ovome još niko nije nijednu riječ spomenuo, novaca poreskih obveznika na postupke koji su završili neosnovanim pritvorima i oslobađajućim presudama? Sedmo pitanje – da li i kako negativni podaci o oštetama koje proizvode neodgovorni tužioci i tužilaštva utiču na postojeći sistem ocjenjivanja i da li je taj sistem ocjenjivanja potrebno mijenati? Ja sam čuo da je u bivšoj Jugoslaviji bio jako efikasan sistem ocjenjivanja i da li ima nešto tako danas kod nas na snazi? Sve su ovo, dakle, pitanja na koja javnost očekuje odgovore, s obzirom da je sve više natpisa i komentara u javnosti o tome kako i koliko su pojedini neuspješni postupci proizveli štete po budžet, odnosno kako su određena lica neosnovano progonjena nakon čega su naplatili štetu iz budžeta, odnosno, da budem precizniji, takve nastale štete odnosno troškove platili su građani ove zemlje, odnosno svi mi kao poreski obveznici? Niko nema pravo da se bahato ponaša prema novcima poreskih obveznika u BiH, pa tako ni tužioci, te stoga od nadležnih očekujem odgovor na ova pitanja. Mi smo svjedoci svi da je javnost sve više ogorčena na pravosuđe u BiH, a posebno na tužilaštva. Stoga ova diskusija i pitanja i jesu najviše usmjerena na tužioce i tužilaštva, jer ipak, mora se priznati da sudovi su pozitivnija tačka u okviru našeg pravosudnog sistema. Ja sam i sam bio žrtva pokušaja montiranog pravosudnog progona, ali neću o tome govoriti, neka drugi o tome govore. Ja ću danas spomenuti i nedavni slučaj u Tuzli kada su dva policajca MUP-a Tuzlanskog kantona privedena od strane Federalne uprave policije, a po naredbi Kantonalnog tužilaštva samo zato što su se usudili raditi svoj posao. Da budem konkretniji, priveli su supruga zamjenice kantonalnog tužioca, jer su procjenili u datom trenutku da postoji osnov za privođenje. Nakon toga, odnosno nakon tri dana i pokušaj iznuđivanja željenog iskaza od drugog kolege, dešava se privođenje ova dva policajca koji su pokušali samo da rade svoj posao. Javnost je bila ogorčena ponašanjem i Detašmana Federalne uprave policije u Tuzli, kao i ponašanjem Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona. Javnost ima jasna i konkretna pitanja za ovaj slučaj, a to je sljedeće – kako i na koji način je opravdano privođenje pripadnika MUP- a Tuzlanskog kantona i koji su to materijalni dokazi? Zašto su tavke radnje poduzimane od strane Kantonalnog tužilaštva i zašto nije izuzeto ovo Tužilaštvo, obzirom da se radi o suprugu jedne od rukovodilaca ovog Tužilaštva? Zašto je Kantonalno tužilaštvo u Tuzli izlazilo u javnost sa ostrašćenim i predodređenim javnim saopštenjima u kojima su komentarisali detalje iz istrage obzirom da je opšte poznato da je istraga tajna? Podsjetiću samo jedan detalj iz saopštenja Kantonalnog tužilaštva u kojem se nedvosmisleno kaže – da Tužilaštvo očekuje izvještaj o počinjenom djelu od strane Federalne uprave policije pri čemu se prejudicira kakav će to izvještaj biti ili da budem banalan FUP-u se javno određuje kakav izvještaj mora dostaviti. Po kojem zakonskom osnovu je kopano po privatnim podacima policajaca koji su samo radili svoj posao, obzirom da je takođe poznato da su javno od strane Tužilaštva iznošeni njihovi lični podaci sa njihovih facebook profila o ranijim događajima i koji datiraju još od prije jedne decenije i koji nemaju nikakve veze sa njihovim postupanjem prema suprugu rukovodica Kantonalnog tužilaštva? Pošto je Sud u Tuzli već donio odluku kojom se uvažava žalba odbrane policajaca i gdje je utvrđeno da nema osnovane sumnje da se ovaj policajac nezakonito hapsi javno pitam – ko će odgovarati za ovakvo postupanje Kantonalnog tužilaštva i ko će biti odgovoran kada sutra i ovaj policajac tuži državu za nezakonito privođenje i pritvaranje, narušavanje ugleda i duševnu bol? Da li se iko u ovoj državi želi baviti ovim veoma važnim pitanjima, odnosno raskalašnim rasipanjem novca poreskih obveznika od strane neodgovornih o ostrašćenih tužilaca? Ja bih za kraj ovoga obraćanja ponovo pitao Ured disciplinskog tužioca kada će se napokon početi sa disciplinskim progonom tužilaca koji rasipaju narodne pare u očito naručenim i ostrašćenim procesima? Napominjem da UDT ne služi samo da reaguje nakon hapšenja sudija i tužilaca u krivičnim postupcima. UDT ima jasnu nadležnost da postupa u disciplinskim stvarima koje su odvojene od krivičnih postupaka i to trebaju imati na umu, jer nekako se u javnosti stiče utisak da UDT reaguje samo nakon krivičnih postupaka ili možda javnost nije dovoljno informisana o takvim postupcima. Kako god, želimo vidjeti transparentniji i konkretniji pristup UDT-a prema neodgovornim sudijama i tužiocima u disciplinskom smislu. I sam sam nekoliko puta bio u prilici da vidim kako pojedine sudije i tužioci ostrašćeno komentarišu politička dešavanja i političke osobe, stoga me interesuje – da li je UDT bilo kada kaznio takve sudije i tužioce za neprimjereno ponašanje na javnim servisima, javnim mrežama? Imali smo, također, i javno obznanjenje prijetnje tužilaca, pa čak i glavnih tužilaca, prema osobama koje su progonila tužilaštva kojima oni rukovode. Da li je UDT ikada kaznio takvo ponašanje tužilaca u kojima, po mojoj slobodnoj procjeni, ima čak i elemenata krivične odgovornosti? Ima .../govornik se upozorava na vrijeme/... ... baš mi je drago što je sada zazvonilo, sad ću dobiti više na važnosti, ima primjera da se tužioci direktno miješaju u političke procese i to da prijete hapšenjem pojedinaca ukoliko se kandiduju na neke funkcije. I još gore, ima primjera kada se iz Tužilaštva šalju poruke ko i s kim smije sklapati koalicione ugovore. Također, za kraj .../govornik se upozorava na vrijeme/... želim javnost upoznati da će uskoro i biti konkurs za izbor glavnog disciplinskog tužioca pri VSTV-u i želim skrenuti pažnju javnosti i svih relevantnih domaćih i međunarodnih institucija da posebnu pažnju usmjere na ovaj postupak izbora i kriterijume koje će uzeti u obzir prilikom tog izbora. I naravno, ukoliko je potreban veći broj uposlenih da radi u Uredu disciplinskog tužioca, neka se to omogući, ima dovoljno sredstava. Hvala.
Hvala. Adil Osmanović, diskusija.
Hvala predsjedavajući. Kolegice i kolege zastupnici, članovi Vijeća ministara, predstavnici sudskih institucija, medija, po dosadašnjim informacijama sa kojima raspolažem ovo je prvi puta da Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH održava tematsku sjednicu sa dnevnim redom – Rasprava o stanju u pravosuđu BiH. Nakon što smo zakazali tu sjednicu u javnosti je izašlo mnogo kritika, diskusija, da li treba takva sjednica, čemu ona vodi i kakve rezultate može polučiti. Prije svega ja samtram da je neophodno ovdje, u ovom Domu voditi raspravu o stanju u pravosuđu, to je nešto što svi moramo podnijeti odgovornost da popravimo stanje koje je evidentno ušlo u određene probleme. Uvažavajući jedni druge, gdje možemo voditi diskusiju u Bosni i Hercegovini da poboljšamo stanje u pravosuđu ako ne u Parlamentarnoj skupštini BiH. Da li se može popraviti stanje u pravosuđu bez učešća ovog Doma, Vijeća ministara i bez aktivnog učešća nosioca najviših pravosudnih institucija. Moramo uvažavati jedni druge, moramo otvoriti diskusiju i sa argumentima ovdje vidjeti kako poboljšati to stanje, za koje smo već čuli da postoje određeni problemi. Pošto je ovo prva sjednica bilo je za očekivati da će biti i ovakvih diskusija oštrih i rasprava. Ja samtram, a biće i prijedlog Kluba poslanika SDA, da bi najmanje dva puta u godini trebalo dostavljati izvještaj o radu VSTV-a, da pravimo analizu šta smo to uradili, koje poteze smo povukli, naravno uvažavajući nepristrasnost, neovisnost pravosuđa maksimalno. Ne bih želio da bilo koga ovdje pojedinačno prozivam, ali ne mogu a da, takođe kao kolegica Lepić, se ne dotaknem izjave predsjednika VSTV-a, gospodina Tegeltije, nakon što je sazvana ova tematska sjednica Zastupničkog doma, gdje je rekao da ne očekuje nešto puno od ove današnje rasprave, više će biti destruktivnih nego li konstruktivnih diskusija što je za mene zaista, ovako da kažem, problematično. I vi i mi smo javne ličnosti, moramo se naviknuti na kritike, kritike moraju biti argumentovano i iz tih kritika trebamo svi povući određene pouke. Današnja rasprava na temu stanja u pravosuđu prije svega treba voditi u pravcu onoga što je potrebno uraditi za postizanje neophodnog i značajnog napretka u oblasti poboljšanja vladavine prava u Bosni i Hercegovini, kako je to definisano i Ustavom BiH. Današnja rasprava treba ponuditi odgovor kako pravosudni sistem naše zemlje može bolje služiti građanima kroz nezavisno, nepristrasno i odgovorno pravosuđe. Zatim, ova današnja diskusija treba dati odgovor šta se danas u demokratskom svijetu podrazumijeva pod vladavinom prava. Odgovor je potpuno jasan, vladavina prava je sistem, potrebno je da se svi njegovi elementi, da su svi njegovi elementi integrisani i rade zajedno kao zasebni dijelovi i ovo je sistem i ovaj Parlament je sistem. Ništa, kao što sam rekao, se ne može popraviti u pravosuđu upravo ako ne djeluje ovaj visoki Dom. Vi ste sami istakli da treba mijenjati neke zakone po kojima vi radite, treba neke nove donijeti, prema tome bez ovog Doma se popraviti stanje u pravosuđu ne može. Vladavina prava znači da niko, ama baš niko nije iznad zakona. Ono što se na sve nas odnosi, što je rekao kolega Mehmedović, i na desnu stranu i na centar i na izvršnu je sledeća, svako javno djelovanje mora podlijegati odgovornosti, na protupravno postupanje i neregularnosti treba odgovoriti odgovarajućim korektivnim mjerama i sankcijama, za sve, za sve. Javne smo ličnosti, odgovaramo pred javnošću i moramo snositi odgovornost za naše postupke. Ono što danas ovdje, gledajući jedni drugima u oči, moramo priznati da je poljuljano povjerenje u naše pravosuđe. Rasprostranjeno je mišljenje u državi da su proteklih godina neke pravosudne odluke bile ispolitizirane. Nepovjerenje u pravosuđe se posebno negativno odražava kroz VSTV. Danas najčešće VSTV se percipira javnosti BiH kao centar neotuđive moći koji služi interesima pojedinih političkih moćnika, zatim članovi VSTV-a se percipiraju kao nedodirljivi i iznad zakona. Naravno, da su pojedini postupci članova VSTV-a i pojedine izjave članova VSTV-a pogodovale stvaranju ovakvog javnog mjenja. Ono što je neophodno uraditi, a to je VSTV je potrebno ozbiljno reformisati i napraviti radikalne promjene ponašanja. Postupak izbora članova VSTV-a se mora revidirati. Kada govorimo o neophodnosti reforme pravosudnog sistema u BiH ne možemo ne istaknuti, ono što je uvažena glavna tužiteljica i rekla, nužnost uspostavljanja vrhovnog suda BiH sa nadležnosti na cijelom prostoru BiH, što je preporuka i Venecijanske komisije još iz 2012. godine. Ukratko ću nešto oko Izvještaja o radu Tužilaštva BiH za 2017. i 2018. godinu. U ovom izvještajnom periodu Tužilaštvo BiH je vodila i njime rukovodila gospođa Gordana Tadić, koja je imenovana Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća 28.09.2016. godine za vršioca dužnosti glavnog tužioca. Zakon o Tužilaštvu predviđa da glavni tužilac ima četiri zamjenika i sekretara, zbog odlaska na druge dužnosti, vidjeli smo ovdje u Izvještaju, da je danas ostao, da je u ovom izvještajnom periodu ostao samo jedan zamjenik, što je naravno otežavalo uspješan rad Tužilaštva. Da ne bih ulazio u posebne analize odjela, od Odjela za ratni zločin, za organizovani kriminal, dozvolite samo da kažem nekoliko stvari oko Posebnog odjela za ratne zločine. U Izvještaju stoji da je u toku 2017. godine u ovom Odjelu bilo raspoređeno 28 tužilaca, 34 stručna saradnika – pravnika, 29 stručnih saradnika, istražilaca itd. Ako imamo na umu da je 25 godina prošlo od završetka rata u BiH pravda za žrtve nije još ostvarena i gubi na važnosti. Bosna i Hercegovina se ozbiljno bori sa kašnjenjem u vremenu, posebno kad je riječ o najtežim predmetima ratnog zločina. Citiraću Bakiru Hasečić, predsjednicu Udruženja žena žrtava rata – Žrtve rata nisu zadovoljne brojem podignutih i potvrđenih optužnica, posebno kada je riječ o djelima ratnog silovanja i seksualnog zlostavljanja, gdje su svjedokinje očevici i ubistava. Biologije je učinila svoje, ljudi umiru, a da nikada nisu ni stigli do suda. Činjenica je takođe da nikada nije podignuta nijedna optužnica za genocid u Srebrenici, što najbolji način pokazuje da je fokus Tužilaštva na manje masovnim zločincima i manje odgovornim osobama za ratne zločine. Većina optužnica podignuta je protiv jedne osobe, npr. četvorica optuženih za ratne zločine nisu bila dostupna pravosudnim organima BiH, jer se nalaze negdje u izbjeglištvu u Srbiji i Kanadi. .../govornik se upozorava na vrijeme/ ... I dozvolite samo da iznesem analizu britanske sutkinje Džoane Korner, nekadašnje više tužiteljice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju koja preporučuje da se optužnice podižu samo kako bi se ispunila tužiteljska norma, da se ne cjepkaju optužnice, da se podižu protiv višerangiranih počinilaca, da se manje osjetljivi predmeti prebacuju na entitetsko pravosuđe. Prema Tužilaštvu BiH norma je 159%, kvaliteta 94%, a 80% presuda je osuđujućih. Bitan je kvalitet, a ne kvantitet optužnice..../govornik se upozorava na vrijeme/... Ja imam ovdje, dostaviću onda i neke prijedloge zaključaka u ime Kluba poslanika SDA da ih sad ne čitam. Hvala.
Hvala. Nermin Nikšić, diskusija.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući. Ja moram sad na početku reći da mi je žao što smo prihvatili da objedinimo ove dvije diskusije o ovim tačkama, ovaj, i tu se potpuno slažem s glavnom tužiteljicom, da je i da treba odvojiti da je jedno stanje u pravosuđu, a drugo Informacija o radu Tužilaštva i vjerovatno smo to trebali i odvojeno raspravljati. Zbog kratkoće vremena, onda govorite o dvije teme, pokušaću da budem što brži, pa sam nastojao evo da koncipiram. Rekao bi da mi je ovaj osjećaj posebno izražen nakon, da smo trebali odvojiti nakon uvodnih izlaganja predsjednika VSTV-a i glavne tužiteljice. Mnogo je kolega ovdje govorilo o vladavini prava, a onda kako je to i uobičajeno, opet podjele među nama, svako iz svog ugla. Oni koji brane ovo stanje govore kako mi nemamo nadležnosti i ne bi se trebali petljati u to, a opet oni koji bi da mijenjaju stanje brane pravo najvećeg zakonodavnog tijela u BiH, da uređuje odnose, pored ostalog, i u pravosuđu. Po meni istina je kao i obično negdje između. Već sam ranije govorio, ali nešto moram ponoviti, ja sam eto bio akter reforme u pravosuđu i tada sam u Parlamentu Federacije glasoa protiv, jer su mi upravo ljudi iz pravosuđa skrenuli pažnju kakve će pogubne posledice imati i evo ljudi su bili u pravu. Međutim, evo danas smo doživjeli da nam glavna tužiteljica održi predavanje kako je ona prošla reformu, a u ovim klupama sjede oni koji nisu prošli reformu i koji eto odlučuju o izvještaju, pa eto neki su se drznuli u komisiji biti suzdržani. Pa valjda se reforma i odnosi na pravosuđe i onim, i mogli su proći kroz to, pa ... šta da prođu zastupnici oko svega toga. Moram reći da dijelim u jednom dijelu, nemam ni ja neko visoko mišljenje o radu ovog Doma, naročito nisam ponosan na ono što se dešavalo u godini dana blokade i nemam ništa protiv ni da čujemo kritički sud o radu, o našem radu. Međutim, ono što trebamo znati i mi, pa i ljudi u pravosuđu, jedini koji daje sud o radu zastupnika su građani na izborima. Isto tako nisam sretan ni izborom tih građana, da se razumijemo, ali to je tako. Uostalom o zastupnicima mogu i glasati ljudi iz pravosuđa. E kad je to tako, onda ne bi trebali ni nama da osporavaju pravo da nakon što nas izaberu građani mi možemo govoriti i diskutirati o svim pitanjima funkcioniranja države. Moram reći kako su u svojim uvodnim izlaganjem ustvari pokazali koliko nam treba rasprava o stanju u pravosuđu, koliko nam treba reforma pravosuđa, jer je potpuno očito koliko smo daleko od vladavine prava, a koliko smo još dalje od neovisnog pravosuđa. Uvijek želim naglasiti kako sigurno, kao i u svim drugim strukturama, ima časnih izuzetaka. Za razliku od nas koje ocjenjuju građani, gospodo, gospoda iz pravosuđa ocjenjuju sami sebe. Ocjene koriste kako bi nepodobne i neposlušne eliminirali dajući im nižu ocjenu od ocjene koju daju onim drugim podobnim i poslušnim. Već sam ranije govorio o primjeru prethodnog saziva Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, kada sam kao premijer prozvao sudinicu koja se u presudi pozvala na odredbe Ustava koje su deset godina ranije promijenjene amandmanima, a onda nakon tri mjeseca nagrađena od tog VSTV-a unapređenjem u Vrhovni sud Federacije. Kakav je odnos pravosuđa prema ovom Domu najbolje se vidi iz izjave gospodina Tegeltije, koji kaže – odlučili smo da se pojavimo. Dakle, očito Vam nije trebala takva odluka kada ste se odazvali političkom skupu organiziranom u Lukavici, te obrazloženje kako Vi u VSTV-u predstavljate RS. To je baš onako najveći standar neovisnosti i nepristrasnosti. Ima li onda u VSTV-u predstavnika Federacije i kako to onda oni jedni drugima mogu, kakvo je povjerenje da, da odlučuju jedni o drugima? Da li je u slučaju visoke, u slučajevima visoke ili niske korupcije o kojima smo čuli ovdje i neke izvještaje, brojeve koje ne znam šta znače i spada i ovaj slučaj tzv. potkivanja? Je li to procesuirano od strane Tužilaštva ili je završilo odlukom unutar VSTV-a? Dakle, opet u zatvorenom krugu. Da li je u tom zatvorenom krugu ikada odgovarao tužilac koji je procesuirao nekoga i onda se pokazalo kako nema osnova? Nažalost, teško da ima takav primjer, jer se u pravilu tu radi o onim poslušnim koji su onda i zaštićeni od odgovornosti. Kako taj zatvoreni krug izgleda? Visoko sudsko i tužilačko vijeće čini pet sudija, izabranih jedan iz Suda BiH od strane sudija, po jedan iz Vrhovnog suda Federacije, Vrhovnog suda RS-a, po jedan tužilac iz kantonalnog i opštinskog suda Federacije, jedan iz okružnih i osnovnih sudova RS-a. Pet tužilaca koji opet biraju između sebe jednog u Tužilaštvu BiH, po jednog u Federalnom tužilaštvo, Tužilaštvo RS-a, jednog u kantonalnom tužilaštvu, jednog u okružnom tužilaštvu. Jedan sudija ili tužilac kojeg bira Pravosudna komisija Distrikta, dva advokata po jedan iz svake advokatske komore Republike Srpske i Federacije, jedan član kojeg bira Predstavnički dom i jedan član kojeg bira Vijeće ministara. E zato ja smatram da treba promijeniti stanje u kojem je, kako to reče glavna tužiteljica, Visoko sudsko i tužilačko vijeće jedino mjerodavno za ocjenjivanje rada Tužiteljstva o čemu će prijedlog zaključaka iznijeti moj kolega Peđa Kojović, ovaj, kasnije. Ja stvarno mislim da glavne tužioce treba da biraju parlamenti zavisno od nivoa za koji se imenuju. Pribeov izvještaj o zaključcima pored ostalog kaže, dakle ne trebamo mi ovdje zaključivati ljudi su pravili analizu i zaključili – VSTV-u je potrebna temeljita reforma, radikalna promjena ponašanja. VSTV se široko poima kao moć koja nikome ne polaže račune, u rukama osoba koje služe interesima mreža političkih pokrovitelja i uticaja. Kao centralna institucija koja treba da osigura nezavisnost i funkcioniranje pravosuđa u BiH, pravni okvir i rad VSTV-a se moraju značajno unaprijediti kako bi bolje služio interesima pravosuđa i građana, završen citat. I sad mi ovdje treba da kažemo kako je stanje super tamo, ... kao što su ljudi rekli, oni funkcionišu super. Čini mi se kako je i VSTV zahvatio sindrom krive slike i udaljavanja od stvarnosti, opet čast izuzecima koji su tražili da se ozbiljno razmotre ove, ovaj Izvještaj. Volio bi znati kakva će biti strategija vraćanja povjerenja građana koja je prema svim statistikama drastično narušena. Prema posljednjim anketama povjerenje građana u pravosudne institucije sa 41 palo na 19%. Glavna tužiteljica kaže da ne idu mladi iz BiH zbog toga, a ja vam tvrdim da je i to, dakle i to pored svih drugih, sigurno jedan od razloga. Kakvu im poruku šaljemo ako sve jedna za drugom od ključnih afera završi oslobađajućom presudom ili ne bude procesuiranja uopšte. S druge strane imali smo priliku čuti kako, od glavne tužiteljice, kako neće podleći ničijim pritiscima, daj Bože da je tako i ima na tom planu i na tom polju i na tom, moju apsolutnu podršku, bio bi presretan da je to tako. Iskreno ne vjerujem da je tako, čak ako ste Vi i ozbiljni i želim da Vam vjerujem, smatram kako to nije slučaj kod nekih Vaših kolega. Nažalost, živimo u državi opterećenom ratnom prošlošću, pa imamo priču oko procesuiranja ratnih zločina, te da žrtve jedino u Vama, kako ste rekli, vide satisfakciju i nadu. Onda kažete, da se usporava rješavanje tih procesa, pri čemu vidimo da je VSTV imenovalo tužioce koji imaju ratnu pravosudnu prošlost i sada me uvjerite kako žrtve od takvih ljudi trebaju očekivati satisfakciju, pravdu i zadovoljštinu. Na kraju, vrlo često sam imao priliku slušati u parlamentima i direktore policije i tužioce koji obećavaju afere i hapšenja, smatram nekorektnim Vaše izlaganje ovdje, dizanje prsta, jer sam nekako shvatio, pričajte vi šta hoćete ali da znate najslađe se smije ko se zadnji smije, a ja vas sve mogu procesuirati, pa vi gledajte šta ćete. A ja smatram da Vi trebate procesuirati svakog od nas ako ima elemenata, a ne disciplinirati bilo kakvom prijetnjom kako to možete i ne samo od nas, nego i sve one koji dolaze u problem zbog .../govornik se upozorava na vrijeme/... sukoba sa zakonodavstvom. Na kraju, jako podržavam Vaš stav da nam treba vrhovni sud Bosne i Hercegovine i ako bi danas ova rasprava rezultirala postizanjem simbioze, kako to reče gospodin Tegeltija, zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti sa ciljem formiranja vrhovnog suda BiH koji bi osigurao uspostavu sudske prakse, vladavine prava, poštivanja ljudskih prava za sve građane BiH, za mene bi to bilo vrhunsko. Hvala.
Hvala. Zastupnica Alma Čolo, diskusija.
Hvala predsjedavajući. Pozdravljam sve poslanike, sve članove Vijeća ministara i naravno uvažene predstavnike pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujem što su došli na današnju sjednicu i ja sam podržala ovaj zaključak da raspravljamo o stanju u pravosuđu, nije moj prijedlog, ali sam podržala prvenstveno zbog Izvještaja eksperata koji je podnesen 05. decembra u Briselu i koji je označio probleme u uspostavi vladavine prava u BiH. Ta uspostava vladavine prava se ne tiče samo vas, tiče se i ovog Parlamenta i naših obaveza koje moramo da izvršimo i na koje nas obavezuju presude Evropskog suda za ljudska prava. Mi moramo uraditi dosta posla, ali i naravno dosta posla treba da se uradi i u segmentu pravosuđa. I analizirajući ono što je u medijima bilo napisano o ovoj tematskoj sjednici, zapitala sam se da li mi kao parlamentarci imamo pravo da raspravljamo o pravosuđu ako pođemo od principa trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, da li nam zakon daje mogućnost da mi raspravljamo o pravosuđu. Pa naravno da nam daje, zakonodavna vlast je vlast koju biraju građani i ona imenuje izvršnu vlast koja je takođe neovisna, a sudska vlast je vlast koja imenuje samu sebe, ali ovaj Parlament donosi zakone kojima regulira sudsku vlast. Ovaj Parlament je donio Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, donio je Zakon o Sudu BiH, donio je Zakon o Tužilaštvu BiH, donio je procesne zakone u oblasti krivičnog, parničnog pravosuđa i naravno da treba da raspravlja o slabostima u sistemu pravosuđa onako kako je to prikazano u Pribeovom izvještaju. Ja ne smatram to pozivanje na neku odgovornos, ja to smatram kao razmjenu mišljenja, da mi razmjenimo mišljenja i da probamo unaprijediti pravosudni sistem. Ovo zbog toga što sam i šef Delegacije u Vijeću Evrope i sad na januarskom zasjedanju Vijeće Evrope koje čini parlamenti 47 država članica Vijeća Evrope je raspravljalo o pravosuđu u Poljskoj. Poljska je članica Evropske unije i članica Vijeća Evrope i u Parlamentu u Strazburu se raspravlja o pravosuđu u Republici Poljskoj. Tako da mislim da je bolje da ovdje raspravimo o pravosuđu prvo, jer nam se sutra može desiti na osnovu Pribeovog izvještaja da u Vijeću Evrope moramo braniti zašto neke stvari nismo popravili u pravosuđu, a mogli smo svi zajedno. I onda se, ovaj, postavila sam sebi drugo pitanje – da li smo kompetentni? Jer su neki samozvani politički analitičari, koji su se javljali u medijima, rekli pa Parlament nije kompetentan da raspravlja o pravosuđu. Prvo ne znam ko daje status nekome političkog analitičara, ima li škola za to, ja ne znam. Pa oni kažu – mi nismo kompetentni. Pa sam onda analizirala i to da li smo stvarno kompetentni, pa ovdje sjede profesori na pravnim fakultetima, ovdje sjede magistri pravnih nauka, ovdje sjede doktori pravnih nauka, profesori prava, ovdje sjedi ministar pravde ispred Vijeća ministara, sjede stručni ljudi koji nam mogu pomoć da zajednički kreiramo neka zakonska rješenja, da popravimo stanje u pravosuđu. I zato mislim da je ova rasprava korisna i sve ovo što su moje kolege rekla mislim da je jako korisno. Ali ne razumijem prvotnu diskreditaciju od strane glavne tužiteljice mene kao članice Ustavnopravne komisije, stvarno ne razumijem. Da biste vi drugi znali o čemu se radi ja sam predsjednik Ustavnopravne komisije ovog Doma, izabrana sam na neposrednim izborima i Ustavnopravna komisija je jedna od najvažnijih komisija ovog Doma i tužiteljica je rekla da oni koji nisu prošli reformu su članovi Ustavnopravne komisije i odlučuju o Izvještaju Tužilaštva. Da ne bi bilo zabune ja sam na Ustavnopravnoj komisiji glasala za Izvještaj Tužilaštva, jer podržavam rad Tužilaštva BiH i mislim da ljudi dobro rade. Generalno mislim da na nižim nivoima je slabo procesuiranje korupcije, od 377 tužilaca u BiH, koliko ih ima na svim nivoima, u 2018. smo imali samo 216 slučajeva gdje je korupcija završila podignutom optužnicom. Znači, prijava za korupciju završila podignutom optužnicom i to je manje od jednog predmeta po tužiocu i mislim da je nedovoljno, ako smo korumpirana država, a percepcija je da jesmo. Druga stvar zašto mislim, zašto nisam prošla reformu. Reformu nisam prošla kao tužiteljica, ali sam kasnije pred istim Visokim i sudskim vijećem 2005. godine izabrana kao najbolji kandidat za glavnog disciplinskog tužioca, prvog disciplinskog tužioca u BiH i onda me je to isto Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Sekretarijat su me pozvali gore u prostorije u Kraljice Jelene i rekli mi da potpišem izjavu da odustajem od svoje kandidature, da je to bolje za mene, jer sam nekad bila član političke partije. U to vrijeme nisam bila, ni kad je bila reforma pravosuđa, ja sam izašla puno prije iz SDA da to ne bi bila smetnja obavljanju mog posla, jer sam voljela tužilački posao i jako cijenim i sad taj posao, i oni su me pozvali da potpišem izjavu i to sam potpisala 2005. Kasnije konkurišem za sudiju Ustavnog suda Federacije i prolazim svu proceduru Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i ne znam zašto vam je trabala moja diskreditacija. Ja cijenim Vaš posao, ali to mi izgleda isto kao u sudnici, kad hoćete da diskreditirate sudskog vještaka ili nekog svjedoka, vi mu udarite po najslabijem, ono što njega najviše boli. A pitala bih Vas, bila sam student, jedan od najboljih studenata Pravnog fakulteta u Sarajevu, rodila sam se u ovom gradu, završila sa 22 godine Pravni fakultet i bila sam sigurno dobar tužilac, bila sam kandidat za državnog tužioca, samo moje prethodno članstvo u SDA je dovelo do toga da me neko proglasi nepodobnom za izbor u zvanje, ponovno zvanje tužioca. I znate šta je u tom postupku bilo, nemate pravo žalbe, jel' Vi kao pravnik mislite da je to u redu? Mi smo 2002. godine ušli u Vijeće Evrope, Evropska konvencija o ljudskim pravima garantira svima da imaju pravo da na pravni lijek, ja nisam imala pravo na pravni lijek. I sada sjedim ovdje i časno obavljam ovaj posao i mislim da je u interesu građana ove zemlje da Vi sve, gospođo tužiteljice, procesuirate za koje mislite da su kriminalci, da su lopovi, da su korumpirani, da spriječite da se u ovoj zemlji ne rade nezakonite aktivnosti. Ja Vas u tome podržavam ako ćete Vi taj posao raditi iz svoje kancelarije, a ne sa ove govornice i bez prisustva kamera i bez oslobađajućih presuda. Imali smo puno hapšenja sa kamerama, a kasnije smo imali oslobađajuće presude i isplaćene odštete ljudima koji su neopravdano proveli u pritvoru i neopravdano bili optuženi, a kasnije pravosnažno oslobođeni. Iz Vašeg izvještaja proizilazi da je kvalitet optužnica odličan, kvalitet Vaših optužnica, gledala sam i svih, na svim nivoima je negdje 97%, znači da nema oslobađajućih i odbijajućih presuda puno. Vi me kao pravnici razumijete, nema presuda gdje se ljudi oslobađaju od optužbe i nema presuda gdje se optužba odbija, znači u 97% slučajeva Vi imate pravosnažnu, osuđujuću presudu i to je super, super. Ali molim Vas, procesuirajte sve da, nismo svi jednaki, procesuirajte sve one za koje postoji osnov sumnje da su počinili bilo kakvo krivično djelo, od ubistva do visoke korupcije za koju Vi kažete. Ali niste Vi tu samo, tu su naravno svih ovih 377 tužilaca u BiH. Hvala.
Hvala. Uvaženi zastupnik Safet Softić, diskusija.
Gospodine predsjedavajući, poštovano predsjedništvo, poštovani zastupnici, dragi gosti. Dozvolite mi, prije svega, da uputim izraze dobrodošlice našim današnjim gostima na ovoj sjednici, s obzirom da cijenim ovoliko današnje prisustvo nosilaca sudskog i tužilačkog autoriteta i držim da je ovo danas što imamo na denvnom redu ove vandredne sjednice jedna od vjerovatno najvažnijih tema o kojima ovaj Parlament raspravlja u dužem periodu. Podržavam u potpunosti pristup koji su nametnuli ili pokušali da nametnu predsjedavajući i njegov zamjenik, gospodin Radmanović, u početku s namjerom da se ova današnja rasprava pokuša što je moguće više iskoristiti za dobrobit građana, za dobrobit Bosne i Hercegovine, njenih građana sa što manje ovih čarki i prepirki koje smo, evo, mogli čuti u toku ove rasprave, a koje se tiču, između ostalog, formulacija da smo čuli da ovo liči na kafanu, da ovo liči na neku konferenciju itd. mi svi u svakom trenutku danas moramo biti svjesni činjenice da sjedimo u zakonodavnom tijelu u kojem se donose zakoni ove države koji, između ostalog, važe i za sektor pravosuđa o čemu danas raspravljamo. Kada je već to tako, čuli smo dosta naših izlagača danas koji su diskutovali, što uvodničara, što poslanika, zastupnika, koji su kazali da danas u ovoj sali sjede zajedno tri stuba vlasti, dakle, izvršna, zakonodavna i sudska vlast i moje razumjevanje ove današnje teme, ove današnje sjednice jeste u tome da se ove tri vlasti međusobno ne suprostavljaju, ne sukobljavaju, nego da se naslanjaju jedna na drugu i da to ustvari bude i osnovna pouka ove današnje rasprave. Ali, ne mogu da razumijem zaista ako je to tako da ministar pravde u Vijeću ministara danas ima važnijeg posla i da ne sjedi ovdje zajedno sa nama, da ne sluša ovu raspravu o onome što ima da se kaže o pravosuđu, a da, evo, vidimo da je ova lijeva strana kada je izvršna vlast u pitanju skoro pa prazna, izuzev ovih nekoliko zamjenika koji gore sjede uvažavajući činjenicu da je zamjenik ministara pravde, gospodin Pivić, ovdje. Zaista ne mogu da prihvatim da postoji važniji posao za ministra pravde danas, ukoliko je u Bosni i Hercegovini, da ne sjedi ovdje, a čini mi se da smo njegovo prisustvo registrirali na početku sjednice. Cijenim da bi trebalo svi pojedinačno da damo doprinos ovoj raspravi i ono što smatram važnim za ovu temu današnju jeste da sa što manje politikanstva, sa što manje političke priče pokušamo doći do nekih konkretnih rezultata, a ono što smatram kao dvije najvažnije stvari ili dva najvažnija koridora kojima treba i pravosudna i zakonodavna i izvršna vlast da se kreću jesu upravo sve ove kontroverze koje prate VSTV, prate rad Suda, prate rad Tužilaštva i svega onoga što se tamo dešava. Već dugo je u javnosti, dakle, prisutna određena kontroverzna u vezi sa ovim pitanjem i prva stvar na kojoj želim da potenciram danas na ovom visokom Domu jeste ustvari opravdanost ovakvog načina sudija i tužilaca kakvo imamo kroz zakon o VSTV-u s obzirom da smo iz dosadašnje prakse zaista mogli uvidjeti da ovakav način izbora sudija i tužilaca u Bosni i Hercegovini ustvari ne može proizvesti kvalitetne rezultate u pravosuđu zato što postoji niz anomalija u ovom sistemu. Naime, ja imam i vlastito iskustvo kada o ovome govorim, ali ne želim opterećivati ovaj visoki Dom tim stvarima, mogu samo kazati da je moja supruga nakon dvije decenije provedene u pravosuđu bila prinuđena da napusti pravosuđe upravo zbog ovih stvari o kojima govorimo. Nedopustio je po mom shvatanju i razumjevanju stvari da u Tužilaštvo BiH se imenuju ljudi koji započinju svoju radnu karijeru. Ja sam, dakle, se uvjerio da postoje ljudi koji započinju svoj staž u pravosuđu u Tužilaštvu BiH. Pa valjda bi Tužilaštvo BiH, valjda bi Sud BiH trebala da budu mjestu koja će biti kruna za naše pravosudne službenike koji rade u pravosuđu, a ne da tamo uče se poslu i da započinju svoju karijeru. Ima, dakle, tužilaca među ovih 58 koliko je tužiteljica nas informisala koji su primljeni na mjesta tužioca a da ustvari ne znaju da postoji uopće u ovoj zemlji Strategija za rješavanje ratnih zločina. Dakle, to su stvari koje su se dešavale, istina u ranijem mandatu, ne u sazivu ovog VSTV-a, ali je to nešto što još uvijek kao kontroverza, dakle, u javnosti postoji i trebalo bi zaista ozbiljno porazmisliti o tome kako i na koji način da biramo one koji su najbolji, oni koji bi trebali da u svom profesionalnom usponu imaju određene stepenice od općinskih, kantonalnih, federalnih, entitetskih i državnih nivoa. U ovom slučaju, čini mi se da su se pomiješale i kruške i jabuke kod nas, da proces imenovanja ide prilično kontroverzno, da ima puno političkog, čini mi se, uticaja na čitav ovaj proces i mislim da bi trebalo Zakon o VSTV- u u ovom pravcu zaista hitno rješavati, ne zbog nečijih personalnih potreba ili pogleda, nego zbog toga što naprosto ovaj sistem ne može proizvesti dobro pravosuđe. Dobrog pravosuđa nema bez dobrih pravnika i dobrih sudija i tužilaca. Ja mislim da u našem društvu postoji jedan sasvim dovoljan broj takvih ljudi koji treba da sjede na takvim mjestima. To je, dakle, jedan pogled u odnosu na ovo. Ono što bih izdvojio kao drugu temu u onome o čemu govorim jeste činjenica, recimo, da od svih poslova koje ili rijetkih poslova koje u životu ne bih mogao da radim je tužilački posao. Za tužilački posao smatram ga jako odgovornim, možda najodgovornijim u društvu, možda su ti ljudi najodgovorniji za ono što rade jer tužilački posao podrazumjeva ustvari i pored visokog pravničkog znanja i jako veliki senzibilitet u odnosu prema onome što radite, jer vi ustvari jednom svojom odlukom možete upropastiti nečiju reputaciju, možete upropastit nečiji život, nečiju porodicu pa, ovaj, zbog toga pozivam, dakle, da smo u kontekstu ovoga o čemu danas govorimo dužni sačuvati svačiji dignitet i u raspravi i u onom što slijedi nakon toga. Kada je druga stvar u pitanju oko ove teme i moj pogled na to jeste ustvari nepostojanje te vrhovne sudske instance u Bosni i Hercegovini, vrhovnog suda, i zaista mi je drago, bio sam obradovan danas činjenicom kada sam slušao izlaganje glavne tužiteljice koja je u svom izlaganju podržala osnivanje vrhovnog suda BiH naprosto zato što za tim postoji nasušna potreba. Zbog značaja i zbog mog zaključka koji sam već dao poslanicima na izjašnjavanje želim da kažem samo nekoliko riječi u prilogu ovoga o čemu govorim, dakle, nakon svega što se može čuti na ovoj sjednici, a naročito nakon onoga što se dešava u pravosuđu Bosne i Hercegovine u proteklih nekoliko godina ukazao bih na nalaze koje je Venecijanska komisija iznijela u svom Mišljenju o pravnoj sigurnosti u 2012. godini. Podsjećanja radi, Venecijanska komisija je podcrtala da reforma pravosuđa treba biti usmjerena na jačanje dva fundamentalna načela vladavine prava, pravnu sigurnost i nezavisnost pravosuđa. Kako bi ti principi bili ostvarivi potrebno je da se ispune sledeći elementi: 1. legalnost koja obuhvata transparentan, odgovoran i demokratski proces usvajanja zakona; 2. pravna sigurnost; 3. zabrana proizvoljnosti; 4. pristup pravdi preko nezavisnog i nepristrasnog suda, uključujući i sudsku reviziju uprvnih akata; 5. poštivanje ljudskih prava i 6. zabrana diskriminacije i jednakost pred zakonom. Smatram da bi svi navedeni elementi bili obuhvaćeni i unaprijeđeni uspostavljanjem vrhovne sudske instance na državnom nivou. Uloga vrhovnog suda bi prvenstveno bilo da osigura poštovanje ljudskih prava i vladavinu prava na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, za sve njene građane bez bilo kakve diskriminacije. Pomenuto bi podrazumijevalo osiguranje jednoobraznosti pravnog poretka BiH, zatim jedinstvenosti ili barem usklađenosti sudskih i tužilačkih sistema. Svi znate da decentralizovani pravni i sudski sistem Bosne i Hercegovine vodi ne samo diskriminaciji, nego i nejednakim pravima kada je riječ o pristupu građana pravdi, jer nedostatak jasnih propisa dovodi do neslaganja i sukoba koji nastaju iz različitih pravnih poredaka. Ovo pitanje je pitanje realizacije ljudskih prava građana naše države i ne smije biti prepušteno neformalnoj saradnji sudskih organa koja je ionako različitog intenziteta i obima. Ovo o čemu pričam nije nešto sa mog spiska želja, nego je konkretno navedeno još 2012. godine kao zaključak Venecijanske komisije. Ponovljeno je u brojnim kasnijim analizama završno sa Izvještajem o pitanjima vladavine prava u Bosni i Hercegovini stručnjaka Evropske unije, Pribea, u kojem se on poziva na Mišljenje Venecijanske komisije iz 2012. godine, pa tako u tačci 100. Izvještaja kaže sljedeće – radi osiguranja pravne sigurnosti i jedinstvenog tumačenja propisa u različim jurisdikcijama većina zemalja ima vrhovni sud sa nadležnostima za cijelu zemlju. Ovako specifično uređenje Bosne i Hercegovine sa četri pravosudna sistema zahtjeva uspostavljenje jednog pravosudnog tijela za ove potrebe. Venecijaska komisija preporučila je uspostavljanje vrhovnog suda još 2012. godine i to je jedna od brojnih preporuka Venecijanske komisije koje Bosna i Hercegovina do sada nije ispoštovala, kraj citata. Zaključio bih .../govornik se upozorava na vrijeme/..., dakle, sa tvrdnjom da se uspostavom vrhovnog suda BiH mogu riješiti brojni problemi u oblasti pravosuđa, jer bi se uz brojne već navedene prednosti dao uvesti i sudski nadzor nad radom svih institucija u Bosni i Hercegovini koji trenutno ograničeno vrši Ustavni sud BiH. Hvala lijepo.
Hvala. Predrag Kojović, diskusija.
Zahvaljujem predsjedavajući. Pozdravljam, naravno, sve prisutne u sali pošto se prvi put javljam. Ja vjerujem da su uvodna izlaganja predsjednika VSTV-a i glavne tužiteljice i kod onih poslanika koji su imali nedoumica u vezi korisnosti održavanja ove sjednice otklonile, kako bih rekao, tu sumnju. Sjednica je, nažalost, kako sam i predvidio na Kolegiju, većim dijelom potrošena na promoviranje određenih političkih ciljeva, formiranje vrhovnog suda koji nema nikakve veze sa ovom temom, nego govori o uspostavljanju jedinstvenog pravnog prostora i zahtjeva za ukidanje prisustva stranih sudija, a i naravno za lamentaciju nad sadašnjim sistemom u pavosuđu koje imamo. Tema o VSTV-u, pa rekao bih i o Uredu glavnog tužitelja se provlači kroz ovaj Parlament već u dvije, tri posljednje sjednice kroz različite tačke dnevnog reda koje, takođe, nisu imale veze sa ovom temom, ali evo, mislim da, ako je ovo trebala da bude neka vrsta grupne terapiije, da, kako bih rekao, svi kažemo nešto što nas tišti, nadam se da ... smo u ovih četri sata koliko ste predvidjeli za ovu sjednicu to uradili, a sada, pošto ističe ovo vrijeme koje smo planirali za ovu sjednicu ja bih volio samo ukratko da kažem par stvari. Percepcija, mi živimo u vremenu u kome je percpecija jako važna i često je puno važnija nego suština i stvarnost i to je vrijeme u kojem živimo. Ja lično se ne slažem i ne snalazim dobro u takvom vremenu, ali kako bih rekao, to je neminovno. Međutim, kada se radi o percepciji o pravosudnom sistemu, tu se radi o jednoj sasvim drugoj stvari. Percepcija o pravosudnom sistemu je podjenako važna kao i njegova suština i njegova prava nezavisnost i to se govori u svim sudskim ozbiljnim radovima koji se bave pravosudnim sistemima, se govori kako je vrlo važno da pravosudni sisitem bude nezavisan, nepristrasan i profesionalan, ali isto tako da postoji percepcija u društvu da je on nepristrasan, objektivan i ... Ta percepcija u vremenu u kome ljudi manipulišu, kako bih rekao, medijima i socijalnim mrežama i stvaraju percepcije kakve žele, je apsolutno narušena i mislim da je to nešto o čemu se, da bismo se trebali složiti, da je narušena percepcija pravosudnog sistema u javnosti BiH. Istraživanja su mnoga gospodine ..., rade se svake godine. Ja Vam lično, recimo, preporučujem istraživanje koje svako godine o našem pravosudnom sistemu radi USAID zato što onda imate jedan kontinuitet, možete pratiti od 2012. svake godine kako se ono kreće, ali ja ću Vam reći otprilike da u zadnjih tri četri godine broj ljudi, građana, javnosti, je li, koji imaju negativnu percepciju o našem pravosudnom sistemu je stabilan na negdje 2/3 ispitanika, uzorci su, je li, rađeni preko 1000, radi se o vrlo, kako bih rekao, profesionalnim statističkim metodama, ali mi, kako bih rekao, živimo u jednom sistemu koji je generalno apsurdan. Mi očekujemo da će sudija ili tužioc biti nepristrasan, biti nezavisan i biti profesionalan, da neće prilikom donošenja odluka uzimati u obzir svoj spol, svoju starost, finansijsko stanje, mišljenje drugih ljudi. Zato ih i imenujemo, kako bih rekao, na takve mandate na koje ih imenujemo, ali prihvatamo da će nečija etnička pripadnost uticati na objektivnost njegovog odlučivanja u nekom sudskom postupku i to nam je, takođe, gospodine Softiću jedno od najvažnijih mišljenja Venecijanske komisije kada je komentarisala tadašnji prijedlog zakona o VSTV-u, a Vaš kolega Osmanović upravo sada distribuira po klupama amandman ili neki prijedlog zaključka da se, kako bih rekao, etnička struktura u našem pravosudnom sistemu balansira. Tako da, kako bih rekao, znate, ne možete imati i jare i pare. Morate s odlučiti ili birate sudije po tome kakvo imaju znanje, kakvi su profesionalci, kakav imaju procenat riješenih slučajeva ili ih slažete po ovim raznim kriterijima po kojima je danas skoro nemoguće izabrati sudiju i na to i upozoravam, da ako vi ste sada prisiljeni u ovom mandatu da tražite osobu određenog pola koja ima te kvalifikacije, koja živi u određenoj izbornoj jedinici, da je vaš izbor u zemlji od 3 miliona stanovnika izuzetno, izuzetno sužen i da će taj izbor sasvim sigurno ići na štetu profesionalizma kako bi se udovoljili ovi drugi, navodno važniji, kriteriji. Vjerovatno griješim, moj utisak, moja percepcija svih diskusija je da postoji nezadovoljstvo sadašnjim pravosudnim sistemom i slažem se sa kolegom Softićem da je izvor nezadovoljstva i izvor onoga što ja mislim da je nefunkcionalnost našeg pravosudnog sistema u načinu na koji se biraju izvršioci pravosudnih funkcija, odnosno tužioci i sudije. I imajući upravo to u vidu, ja bih želio da predložim određene zaključke. Predložio bih zaključke i nadam se da su podjeljeni svim zastupnicima, prije svega da, je li, još jednom zaključak, da Vijeće ministara pristupi izradi izmjena, prijedloga izmjena i dopuna Zakona o VSTV-u koje trebaju sadržavati sve preporuke Evropske komisije, Venecijanske komisije i Pribeovog izvještaja i smatram da te izmjene treba da idu u sljedećem pravcu, članove koji trenutno imaju nadležne adovkatske komore treba zamijeniti članovima iz reda univerzitetskih profesora pravne nauke koje temeljem javnog konkursa imenuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Pitanje pristustva advokata u našem VSTV-u je problematizirano mnogo puta. Nema sumnje da, takozvani korisnici pravosudnog sistema trebaju biti prisutni tu, ali sasvim je izvjesno da ne bi trebali biti prisutni u toj mjeri da mogu na neki način uticati na proces odlučivanja. Naravno, izdvojit, treba uraditi ono što je bila prva preporuka Venecijanske komisije, a to je razdvojiti VSTV na visoko sudsko i visoko tužilačko vijeće. Nigdje u Evropi ne postoji ova kombinacija da u jednom vijeću sjede sudije i tužioci. Takođe, glavne tužioce na svim nivoima vlasti trebaju imenovati nadležna zakonodavna tijela na prijedlog visokog tužilačkog vijeća koje bi dostavilo listu kvalifikovanih kandidata, a zakonodavna tijela bi ustavnom većinom, dvotrećinskom većinom kako bi se spriječilo ovo što sada imamo, a to je uticaj Doma, vladajuće koalicije na sastav organa kao što su VSTV, Centralna izborna komisija, znači dvotrećniskom većinom bi se izglasavale takve sudije i ja sam uvijek, naravno, bio pristalica da kada nekog imenujete na neku funckciju, da on ima barem pravo da predloži neke od svojih najbližih saradnika, svoj tim sa kojim će raditi i ovi prijedlozi zaključaka koji dalje, pošto vidim da ću ubrzo ostati bez vremena, su bazirani na tom principu. Zamjenike glavnih tužioca na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou, uključujući i Brčko Disktrikt imenovao bi glavni tužilac osnovnog nivoa sa liste, sa liste više uspješnih kandidata koje bi utvrdilo visoko tužilačko vijeće i isto tako, naravno, sa tužiocima na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou. Ja se zaista nadam da ćemo, da ovo neće biti još jedan zaključak koji će ostati, koji će otići u Vijeće ministara i tamo nestati u nekoj crnoj rupi i nikad se više neće vratiti, nego da će se pojaviti, ovaj, kako bih rekao, kao ozbiljni prijedlog. Ja sam želio da, takođe, u izradi ovoga dokumenta učestvuju ljudi iz Parlamenta, jer smatram da, puno se danas govorio o podjeli vlasti, postoje ovdje neke pristalice koje smataraju da ljudi koji sjede u zakonodavnim tijelima ne bi trebali predlagati i pisati zakone, nego bi to trebali raditi ljudi koji to znaju, a koji obavljaju izvršnu vlast. Nešto vjerovatno, u nekoj knjizi koja skuplja apsurdne izjave parlamenata cijelog svijeta ja vjerujem da bi se i ova našla, ali sam smatrao da bi Vijeće ministara zapravo trabalo formirati od svojih ljudi iz kabineta, iz Ministarstva pravde, i iz ovoga zakonodavnog tijela grupu koja bi radila na izradi novoga zakona o VSTV-u. I samo još, kako bih rekao, ako mogu da završim, ovaj, u 26 sekundi, koncept da postoje određeni esnafi u nekom društvu koji su sposobni uređivati sam sebe sam ja mislio da su umrli, kako bih rekao, sa socijalističkim samoupravljanjem, očigledno nisu. Nemoguće u jednom političkom društvu doći do jednog istinski nezavisnog organa, jer onda ako imate čak i neki nezavisni organ, ko njega bira? Ko bira organ koji bira taj nezavisni organ? I onda dolazite naravno, do onog logičkog silogizma da zemlja stoji na kornjači i da su kornjačke sve, kako bih rekao, ... , ali sada da ne otvaram, kako bih rekao, tu temu. Zato vjerujem u princip preuzimanja odgovornosti, kada ovaj Parlament sa 2/3 glasova izabere glavnog tužioca, taj glavni tužioc ima odgovornost prema ovom Parlamentu. On kada bira svoje saradnike, te njegove odluke će biti, takođe, preispitivane na ovom zakonodavnom tijelu. To se zove na engleskom – checks and balances, ja nisam uspio pronaći, kako bih rekao, ali to je društvo u kome mi živimo .../govornik se upozorava na vrijeme/... jedni ljudi imaju diskreciona prava i sredstva, a drugi ljudi imaju pravo da ih kontrolišu. I to je ono što nedostaje u našim odnosima do sada. Hvala.
Uvaženi zastupnik Osmanović, ispravka krivog navoda.
Hvala predsjedavajući. Pošto je kolega Kojović djelimično se dotakao prijedloga zaključka Kluba poslanika Stranke demokratske akcije javnosti radi želim samo da pojasnim, mi smo predložili da se skreće pažnja članovima VSTV-a da prilikom popunjavanja rukovodećih pozicija i to konkretno predsjednika Suda BiH, glavnog tužioca Tužilaštva BiH i predsjedavajućeg VSTV- a vode računa o nacionalnoj strukturi, konkretnije zastupljenosti konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Ovo je država građana i naroda i uvijek se vodilo računa o nacionalnom balansu, naravno, nikad na štetu sposobnosti. Hvala.
Zastupnik Arnaut, ispravka krivog navoda.
Hvala predsjedavajući. Ovo što je gospodin Osmanović rekao bi možda moglo biti tačno da nije ciljano i eksplicitno naveo tri pravosudne pozicije, a svi znamo da u Bosni i Hercegovini imamo tri konstitutivna naroda...
Molim, nek se isključi mobitel. Ok. Izvolite.
Dakle, ciljano je gospodin Osmanović u svom prijedlogu zaključka naveo tri pravosudne pozicije, a onda rekao da treba voditi računa o zastupljenosti tri konstitutivna naroda i nije spomenuo Ostale, nije naveo četvrtu poziciju gdje bi mogao biti neko iz reda Ostalih. Prema tome, ovo što je upravo sad rekao, da je ovo država građana i naroda, on je svojim zaključkom eliminisao građane, eliminisao je sve osim konstitutivnih naroda, jer je eksplicito naveo tri pozicije, tri su konstitutivna naroda, dakle, nema mjesta za ostale i to je ta tipična politika kojoj apsolutno ne smije biti mjesto u Bosni i Hercegovini. Ja Vas podsjećam gospodine Osmanoviću, mi imamo presude suda u Strazburu koje govore upravo o ovome. Imamo Presudu suda iz Strazbura koju samo ja ishodio u predmetu Pilav, koje govore isto tako o tome. Prema tome, ja sam puno više uradio i za prava konstitutivnih naroda time što sam bio zastupnik gospodina Pilava i ishodio takvu Presudu u Strazburu nego što ćete vi ikoga ubijediti da vi radite sa ovakvim zaključkom koji je, s obzirom na njegovu suštinu, zaista diskriminatoran ukoliko nema ostalih.
Adil Osmanović, ispravka krivog navoda.
Hvala predsjedavajući. Ja sam rekao da je ovo država građana i naroda i da treba voditi računa kad su u pitanju imenovanja, predlažemo VSTV-u da vodi računa o zastupljenosti konstitutivnih naroda. Naravno, može se proširiti i na druge pozicije. Kada je u pitanju Stranka demokratske akcije i pominjanje Vaše borbe za prava Pilava, Vi znate da je upravo rahmetli predsjednik Alija Izetbegović pred Ustavnim sudom dobio presudu da su konstitutivni narodi u entitetu Republika Srpska i Bošnjaci i Srbi i Hrvati, i u Federaciji BiH također Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Prema tome, naša politika je konzistentna, principijelna i mi nikada nećemo tražiti da se na uštrb kvaliteta imenuje neki Bošnjak, ali tražimo da se vodi računa o zastupljenosti konstitutivnih naroda, prije svega na čelnim pozicijama, svugdje pa i u pravosuđu. Hvala.
Hvala. Idemo dalje, javio se Zukan Helez, to je treća isprvka krivog navoda, ne može.
Nije, nije. Idemo, Branislav, jedinstvena je rasprava, Branislav Borenović, diskusija. Izvolite.
Hvala uvaženi predsjedavajući. Kolegice i kolege, uvaženi gosti. Sigurno da je ovo tema koja je dugo, dugo čekana ovdje u Parlamentarnoj skupštini BiH i mislim da je jako važno da ste vi kao ključni ljudi pravosuđa BiH ovdje, da nas možete čuti, da se možemo pogledati u oči i izraziti s pravom svoje nezadovoljstvo stanjem u pravosuđu, jer ja imam osjećaj da građani ove zemlje, ne samo da su nezadovoljni nego imaju jednu vrstu straha od pravosudnog sistema nadajući se da nikada neću doći u situaciju da moraju potražiti pravdu sticajem raznih okolnosti kakvih je bilo mnogo do sada. Nemam namjeru govoriti o statistici, govoriću o nekoliko ljudskih sudbina i to na bazi validnih dokumenta, ali baš validnih dokumenata i argumenata. Govoriću možda o onome što političari najčešće bježe, pogotovo možda političari koji dolaze iz mog naroda, srpskog, a na bazi onoga što je uvažena glavna tužiteljica rekla vezano za ratne zločine i gdje se imam osjećaj govori mnogo više o kvantitetu, nego o kvalitetu, hoću da govorim i o tome da to nepovjerenje građana ide prema vama i zbog vaših grešaka, vašeg nečinjenja, vašeg nezamjeranja, vašeg kvantiteta, a ne kvaliteta. Vi ste rekli da ste ponosni što je Bosna i Hercegovina lider u regionu jer ima preko 800 lica osuđenih za ratne zločine sa 3.200 godina zatvora. Vi ste rekli da žrtve imaju satisfakciju u radu Tužilaštva BiH, a ja hoću da Vas pitam – da li je satisfakcija žrtava ako optužite i osudite nevine, a prepolovite kazne onima koji su činili zločine? Navešću jedan primjer koji vjerujem da nije jedini, ima ih mnogo, sa mnogo argumenata. Tiče se slučaja Dušan Janković iz Prijedora i prije toga da kažem, jedan sam od onih koji se gnuša na ljude koji su činili bilo kakve ratne zločine, bez obzira iz kojeg naroda dolazili i kada bih htio da to zloupotrebljavam vjerovatno bih spomenuo statistiku, kako je to moguće da najviše presuda ima prema pripadnicima mog naroda, najviše godina, najviše lica, ne želim u to da ulazim. Govorim o slučaju Dušana Jankovića koji je na bazi Sporazuma o priznanju krivice koji ste vi, kad kažem vi, Tužilaštvo BiH učinilo sa ljudima koji su izvršili zločine na Korićanskim stijenama dobio 21 godinu zatvora, a ti ljudi su dobili kaznu od 11, 12, ili 13 godina zatvora na bazi Sporazuma o priznanju krivice sa vama, jer vam je cilj bio kvantitet nažalost, a ne kvalitet. Na bazi lažnih svjedočenja, što je potvrđeno u samom sudskom procesu i Apelaciono vijeće je poništilo prvostepenu presudu, u drugom stepenu uz vrlo vrlo kontraverzno učešće tužilaca iz Tužilaštva BiH o čemu postoje stenogrami, snimci, vi ste presudili nevinom čovjeku da bude 21 godinu u zatvoru. Nebitno da li se radi o Dušanu, o Dautu ili o Domagoju, ja hoću to da kažem. Proslijediću Vam kasnije pismo njegove kćerke i porodice koje je upućeno svima vama, za taj slučaj znam nekoliko godina, to je stravični zločin koji se desio na Korićanskim stijenama kada je iz konvoja od 1.200 Bošnjaka 150 njih izvučeno, ubijeno. U Haškom tribunalu ljudi su zato odgovorali, niko nikad nije spomenuo tog čovjeka koji se naknadno pojavljuje u nekom vašem poravnanju sa stvarnim zločincima. Vrlo interesantan primjer o kome je i snimljen film „Dušan Janković kriv ili nevin“, u produkciji K3 televizije. To govorim da vas pitam, šta ti ljudi da rade, ta porodica? Šta da rade jer imaju sve papire, dokumente, sve kada je u pitanju kako i na koji način su pojedinci svjedočili, niti jedan Bošnjak komšija koji je jasno rekao da taj čovjek niti je bio u konvoju, niti je učestvovao u bilo kakvom stradanju ni otpočetka polazne lokacije Prijedor niti do Vlašića. Jedan slučaj koji pokazuje apsurdnu situaciju u kojoj se nalazimo. Drugo o čemu želim da govorim je onaj dio u kojem sam i lično učestvovao kao član Anketnog odbora u Narodnoj skupštini Republike Srpske vezano za sagledavanje činjenica vezanih za slučaj stradanja Davida Dragičevića. Vi znate da je tad urađen jedan presedan, po meni pozitivan, jer smo imali mogućnost kao narodni poslanici da razgovaramo sa okružnim glavnim tužiocem i tužiocem koji je radio na ovom slučaju i tada smo imali priliku da vidimo, javnost je vidjela koliko je propusta rađeno na pitanju ubistva mladog Banjalučanina, koliko je Tužilaštvo tu zakazalo od samog početka kada je čitav taj slučaj stavljen pod oznaku KTA gdje nema kvalifikacije krivičnog djela, to su oni slučajevi koji se kasnije zgužvaju i bace u korpu za smeće, do kašnjenja u donošenju naredbe o istrazi za ubistvo, do prebacivanja odgovornosti na radnike policije i čitav splet okolosti u kojem se pokazalo da mi imamo ozbiljan sistemski, suštinski problem sa radom pravosuđa. Brojna ubistva nisu riješena, da li svjesno ili nesvjesno, ali je ovaj slučaj pokazao i ja sam svjedok toga u razgovoru koji smo imali i sa ključnim ljudima iz policije, ali i sa tužiocima da je moj jedini zaključak nakon toga bio, Bože dragi samo da ne dođem u situaciju, lično ja ili moja porodica, da moramo da tražimo pravdu. Toliko propusta, a da ništa niste uradili kroz Ured disciplinskog tužioca kad je u pitanju ovaj slučaj, ni do dana današnjeg nije riješen, 100 dana vam je trebalo da donesete naredbu o kvalifikovanju krivičnog dijela, da se radi o ubistvu. Prvih pet dana niste htjeli uopšte da radite bilo šta od 24. marta do 29. marta, što je sasvim dovoljno da neko svjesno prikrije, skloni, ukloni dokaze. Sramna press konferencija gdje je policija i gdje su obducenti izašli sa lažnim nalazima da se radi o zadesu, da se radi o narkomanu, da se radi o pljački neke kuće što nikad nije dokazano, to govore dokumenti i izjave, svjedočenja i naravno, razgovor sa tužiocem. Ništa po tom pitanju niste uradili, da li zato što ne želite da se zamjerate, ne želite da radite, ili je to toliko uzelo korijena da je ovo beznadežna situacija. Mnogi slučajevi ne mogu doći do suda zato što sve zavisi, sve zavisi u ovoj zemlji, kad je u pitanju pravosuđe, od tužilačke volje. Zavisi, tako je zakonodavac rekao i ja tu uvijek institiram da to treba promjeniti u zakonodavstvu, ali nažalost, imam osjećaj da zbog tužilačke volje mnoge stvari u ovoj zemlji ne mogu da idu dalje i tu donosite najveću odgovornost, ako ništa drugo, komandnu odgovornost, jer vi ste vrh piramide i zato vam je sada jasno zašto su stalno govorili pa i predstavnici međunarodne zajednice, pa i predstavnici političkih elita i iz mog naroda, neka kvantiteta u ratnim zločinima, samo nek se ne dira korupcija i organizovani kriminal. Imam osjećaj da ta .../govornik se upozorava na vrijeme/... ... deset ili petnaest godina prisutna sve više ima realni odjek i zato je neophodno, prije svega, primjeniti zaključak koji smo imali prije sedam, osam mjeseci u ovom Parlamentu, vjerovatno i set zaključaka koji će biti i danas i nešto uraditi, jer imam osjećaj da je ovo otišlo toliko daleko, toliko daleko da je pitanje da li će se moći nešto uraditi ili je i poruka koju ste nam poslali danas na ovoj tematskoj sjednici poruka koja je išla građanima, a vrlo je opasna. Hvala.
Hvala. Riječ ima gospodin Nenad Stevandić.
Hvala lijepo gospodine predsjedavajući. Cijenjene kolege veliki dio današnje rasprave, kao i rasprave na prošlom zasjedanju kad je kolega Mektić predložio zaključak ili Zakon o raspuštanju Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, u principu govori o tome da se pokušava ostvariti veći politički upliv u rad pravosuđa, a ne stvoriti uslove da imamo nezavisno pravosuđe. Govorio sam to prošli put, kakva je svrha smijeniti Visoki sudski i tužilački savjet i onda će ih birati isti ti advokati, sudije i tužioce koji su izabrali i ovaj, a onda će se političari razletiti da svako ima neki svoj uticaj da izabere nekog svoga i dobijete potpuno isto tijelo sa istim sistemom. Šta smo učinili da poboljšamo nezavisnost pravosuđa? Apsolutno ništa ili još ako budu principijelni advokati, sudije i tužioci pa izaberu isti ovaj sastav koji sad ima, što se ne može ničim spriječiti i šta smo uradili. Aj da vidimo šta radimo danas. Na početku rasprave imali smo neki ratni poklič na pravosuđe, na VSTS, na tužioca itd. šta smo, zbog čega je to počelo? Da bi neko ostvario neku vrstu boljeg političkog uticaja na samo pravosuđe, to znači da bi bilo manje nezavisno poslije nego što je danas. Tako tumačim i mnoge zaključke danas, ali eto da se ne zamjeram nikome lično. Ja hoću da kažem da je pravosuđe dio našeg ukupnog društvenog sistema, da je potpuno neodvojivo i od političara i od biznismena i od bankara i od zdravstvenih radnika, od poreskih i drugih uprava, znači neodvojivo je, to je dio istog društva, istog sistema i riječ je o spojenim posudama i sigurno je da nisu ljudi iz pravosuđa učili političare kako da kradu. Ja moram da kažem da postoji politička korupcija u BiH, kao i u drugim zemljama i da je najgori vid borbe protiv te političke korupcije pokušaj da se politički djeluje ili da kažemo da bude još veći politički upliv, da kažem, u pravosudni sistem od sudije, tužioca itd. Ako hoćemo da mijenjamo zakon, u redu je, mi možemo, spominjala je to i glavna tužiteljka i kolege koje su raspravljale, znači možemo da donesemo zakon da se potvrđuju ovdje i sudije i tužioci, da ima i Parlament svoj dio kao u Americi ili u nekim drugim zemljama. Ali ajde da budemo potpuno objektivni, jel' to ranije bilo bolje u VSTS-u i u Tužilaštvu kada je, recimo, SDA imala mnogo bolju političku kontrolu ili mnogo pozicionarnije ljude iz svoje stranke. Pa imamo danas dvoje sudija Ustavnog suda koji su funkcioneri SDA i niko neće napasti, recimo, sa te strane Ustavni sud jel' tamo imate dvoje funkcionera koji su iz te partije u tom sudu, ali ćete onda napasti Tužilaštvo i Visoki sudski i tužilački savjet gdje možda ima neko drugi. Mnogo šira slika je potrebna da bi se mi ozbiljno bavili ovim poslom, nema tu brzih sjednica, harangi, hajka, nego mnogo ozbiljnije. U našem društvu je toliko stvari nelogično i nelogičnije nego što je to u pravosuđu, evo mi smo svjedoci da ovaj Parlament neće da izabere ministra iz reda srpskog naroda koji je to i po zakonu i koji je prošao provjere, ne ulazeći u njegove političke kvalifikacije, možda se ni meni ne sviđa, ali svi drugi koji se nekom drugom ne sviđaju su takođe izabrani. Zbog čega je to osporeno? Ili jednog zamjenika ministra bezbjednosti, zbog čega se to osporava? Ne može da prođe procedure, ne može na Kolegijumu da na to pristane SDA, zato što hoćete politički uticaj koji je neprimjeren i kakva je razlika između političkog uticaja koji pokušavate ostvariti na pravosuđe od onoga koji koristite da bi nama osporili da imamo ministra, pomoćnika ministra bezbjednosti ili ne znam direktore agencija itd. Širi je problem, znači ne može se reći da je pravosuđe izolovano, izolovani sistem gdje ima nekih problema, a ovo je drugo sve Švajcarska. Biće da je možda i obrnuto. Problemi u obavještajnom sektoru, diplome itd. sve ćemo preskočiti samo ćemo pokušati da utičemo na pravosuđe. Najgora stvar gdje se društvo izvitoperi i gdje se vrati u vrijeme totalitarnih režima ili komunizma ili šta ja znam današnje Sjeverne Koreje je to da političari naređuju i određuju šta će raditi tužioci i ko će ići u zatvor i onda će se ljudi, naravno, boriti da dođu na vlast da bi mogli zatvarati svoje oponente. To je potpuna degradacija sistema, a sa evropskim vrijednostima nema ama baš nikakve veze, ni sa demokratskim, ni sa kontrolom, da kažemo, Parlamenta u pravosuđu, a naslušali smo se danas puno toga. Hajde da kažemo kako bi vi pravosudno okarakterisali da čovjek za 15 minuta promijeni nacionalnost da bi postao ministar, je li to koristoljublje, zloupotreba, da li postoji takvo djelo? A to se desilo prošle nedjelje, odjednom postao čovjek Srbin da bi bio ministar ili zamjenik ministra. Je li to degradacija? Je li to taj sistem u kome mi živimo i u kome smo našli da cipelarimo, kako reče kolegica, pravosuđe? Naravno da nije, ovo sam dao jednu, da kažemo, malo političku ocjenu, ali ona je tačna i zasnovana je na podacima. Pa evo hajka na Republiku Srpsku zbog Odluke Ustavnog suda i Odluke Skupštine vezano za poljoprivredno zemljište. Znate da ima osam neizvršenih ocjena ustavnosti i 15 apelacija koje nemaju nikakve veze sa Republikom Srpskom, haj da se kladimo da ne znate ni koje su i da nikad niste pozivali zašto se one ne izvršavaju, ali ovu, ova mora da se izvršava, slično je bilo i sa 9. januarom. Znači, od tih 15 dve u Republici Srpskoj i samo se za te dve zna, jedna se još odnosi na vojne stanove i ona je u nekoj vezi sa Republikom Srpskom, ali nije u direktnoj. Znači, to je ta vrsta selekcije koju mi radimo, koja je potpuna poremećena i koja će svaku sjednicu i svaku našu raspravu obesmisliti. Bilo je ovdje govora i o skupovima u Administrativnom centru u Istočnom Sarajevu, to nije bio skup SNSD-a, to je bio skup svih poslanika izvršnih funkcija iz Republike Srpske, prema tome nema tu nikakve partijske priče. Bilo je iz svih političkih partija koje učestvuju, bilo je, naravno, i ljudi koji su zaposleni u ovim, kako se zove, zajedničkim organima i iz SDS- a koji su otišli, neki nisu naravno, 67 ljudi je bilo. Znači, nije bio partijski skup, ajde da govorimo tačno, da govorimo ispravno, da se ne trudimo da, kako bi rekao, nekom svojom .... ili laži, da kažem, skrenemo pažnju na drugu stranu. Sad bih rekao nešto što imam obavezu kao neko ko je iz Republike Srpske. U zadnjih nekoliko godina povećao se broj optužnica za zločine protiv srpskog naroda i broj optuženih se povećao, od 2004. do 2015. godine u Tužilaštvu BiH podignute su 53 optužnice protiv 102 lica za slučajeve gdje su žrtve bili Srbi, dok je od 2015. do danas podignuto 41 optužnica protiv 126 lica. Da nije i to problem, da nije i za to neko kriv, da ne gledamo selektivno i na te stvari ili je i to priča o političkoj kontroli ili nekoga koće, ne znam ni ja, žrtvu koristiti za neku vrstu, da kažemo, ostvarivanja političkog cilja. Neću ovdje da govorim ni o kome pojedinačno, smatram da bi to bilo zloupotreba ili da kažem, da mi neko prišije neku etiketu, a moram vama reći da ovo primećujem kao građanin iz Republike Srpske. Izgubio sam ja dva brata, nisu rođena, u ovom ratu i ne mislim sad da ja treba da dižem, ovaj kako se zove, bilo kakvu harangu zašto neko nije nađen, ko je kriv, ne znam, za smrt jednog. Ne mislim ništa lično da radim, a hoću da vam kažem da moramo da budemo objektivni, ovo je država dva entiteta i tri naroda i mora da se dogovaramo i nema specijalnih pripremljenih sjednica, medijskih harangi koje prate, koje se tačno usmjeravaju koga će targetirati. U ovoj državi se sve zna ko će koga nazvati prije sjednice da ga oplete, na kojoj televiziji, na kojem portalu, nemu tu rješenja, tu je samo dalje, dalja komplikacija, dalje zakuvavanje i onda dođemo i do nepristojnih riječi kakve smo čuli danas i uvreda koje su potpuno nepotrebne. Ja se sa mnogima kolegama ne slažem, ne pada mi na pamet da ih vrijeđam. Evo bliži mi se vrijeme kraju, to sam htio da vam kažem da bi to trebalo da bude tema za buduće sjednice, pa i kad mijenjamo zakon i da bi to možda dovelo do toga da mi imamo racionalan pristup prema pravosuđu kao što imamo, ne znam ni ja, prema raznoraznim ministarstvima, trgovačkim društvima, racionalan pristup. Kroz pravosuđe se takođe ogleda ovaj balans, o kojem je govorio gospodin Adil Osmanović, nacionalni balans, ali oni rade po zakonu i to pravosuđe može da dobije neki pečat iz Parlamentarne skupštine, a bogami i iz Narodne skupštine RS-a ili Federacije BiH, da se utiče ili da se potvrđuje neka vrsta izbora, pa da imamo duplu kontrolu. Ali sam protiv .../govornik se upozorava na vrijeme/... sa prošle sjednice, revolucionarne pravde, cipelarenja, juriša i rješenja na prečac. Hvala lijepo.
Hvala Vama. Riječ ima gospodine Dragan Mektić.
Hvala predsjedavajući. Nećete mi zamjeriti, nadam se, ali evo da se prekrstim i da se zahvalim ovima iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta i Tužilaštvu BiH što su uslišili naše molbe i umilostili se da danas dođu ovdje i da prisustvuju ovoj sjednici. Inače svaki put kad je bio pokušaj da dođemo, da raspravljamo, da iznesemo argumentovano probleme, da razgovaramo o propustima, o neodgovornosti, o nedostacima oni su pokušali to politizovati govoreći da je to pritisak na pravosudni sistem, da je to politički uticaj na njih i da oni nemaju obavezu nikakvu prema ovom Parlamentu, niti da dolaze, ni da se za bilo šta pravdaju. Gospodin Stevandić kaže – ovo je pokušaj sad političkog uticaja, e ovo je sad politički uticaj. Kao da nema političkog uticaja, pa oni su pod strašnim političkim uticajem sada, oni su sada pod strašnim političkim uticajem i mi pokušavamo da vidimo kako to i da li ima uopšte načina da izvučemo tu stvar iz političkog uticaja i da postane da se radi i da počne da se radi profesionalno. Ja četiri godine govorim da pravosudni sistem ne funkcioniše, da pravosudni sisteme ne radi, da je pravosudni sistem korumpiran, da je pravosudni sistem kriminalizovan i da je pod teškim političkim uticajem i zaradio sam optužnicu. Ok. Da neko ne misli da imam optužnicu, idem i to će biti, to je stvar suda, al' ne možete ni Vi, gospodine Tegeltija, govoriti – zamisite optuženi Mektić Dragan govori o pravosuđu. A šta znači što sam ja, postoji li presumpcija nevinosti, jesam li ja osuđen? A ja sam odma rekao – zamislite potkovani Milan Tegeltija na čelu pravosuđa BiH. I to je činjenica, to se vidi iz snimka gdje sjedite sa ljudima koji učestvuju u postupku i razgovarate o predmetu i kažete ma nije to ništa, ja ću to brzo tamo- vamo, i na kraju pare ovom, pare onom i nikom ništa. I za Vas je istraga završena za tri dana, za tri dana, da bi bilo poslije konstatovano da je nedopuštena disciplinska prijava protiv Vas. I ja sam mislio ima jedan Bog, Sanja Vulić kaže, ili Sonja, kaže – da ima još jedan Bog za nju, a meni se djeluje ima i Vi ste Bog sami za sebe. Pa Vi ste najodgovorniji što je pravosuđe u ovakvom stanju katastrofalnom, pa zar Vam nije dovoljna percepcija javnosti, što evo gospodin Kojović kaže, istraživanje relevantno 2/3 građana ove države nema povjerenje. I to Vama ništa ne smeta, to Vama ništa ne smeta, pa Štrahe je otišao na Ibicu tamo, sjedio, cugo, pio, šta je bilo ženske, ne znam ni ja šta sve nije bilo, pričali o nekom, o nekim stvarima, o nekom biznisu i podnio, došao kad je otkriveno podnio ostavku. Pa imate li Vi moralne odgovornosti, a tužiteljica govori nama imamo li mi moralne odgovornosti. Kako nemate Vi moralne odgovornosti, pa da ste imali bilo bi časno i pošteno pa da kažete, jesam, učestvovao sam, ušao, dilale se pare tu, radilo se o novcu i sve to. A tužiteljica nam je, dalje da nastavim, danas jednim skandaloznim govorom, neprimjerenim ovdje, prijetila prstom, govorila ko se zadnji smije taj se najslađe smije, pa ćemo vidjeti. To nije pritisak na nas da mi pazimo šta ćemo pričati, to nije i govorila o virusu ovdje, da mi trebamo da raspravljamo o virusu, o koroni virusu. Pa evo ovdje ljekara, ne znam ni ja koliko hoćete, evo u ovom redu ima ih trojica, četvorica samo ovdje, pa valjda su oni trebali, pa ustane, pa ne znam ni ja, da kažu ako treba spremni smo i o tome, ali da Vi dođete ovdje i da pričate da bi nama bilo pametnije o korona virusu da raspravljamo ovdje ili da raspravljamo o migrantima ovdje, a vi na čelu Udarne grupe za borbu protiv trgovine ljudi i ilegalnih migracija i primate za to naknadu. I kažete – vidjćemo mi, kaže, još ko je prespavao pet godina i to će izaći na vidjelo. A shvatio sam ja Vas da Vi upirete prstom u mene. Šta Vi znate o migracijama? Ne znate ništa, niste se uspjeli, da kažem, dokazati ni ono što je Vaša obaveza. A to što prijetite, pa Vi osam istraga imate protiv mene, sve što sam ja rekao Vi ste otvorili istragu. Pa se otvori predmet „Diploma“ i mediji urade, novine urade što urade, odu kupe dilomu ne znam za nekoliko hiljada maraka itd. itd. i Vi tu ne otvorite, ne nađete sebe u tom predmetu nigdje, a otvorite istragu protiv svih bezbjednosnih i agencija i tražite da svi dostavimo diplome rukovodni radnici, sto diploma tražite da se dostavi, da Tužilaštvo provjerava diplome. Ma nemate pravo to da radite, Vi možete samo ukoliko postoji osnov sumnje da tražite neku diplomu i taj osnov sumnje možete zadokumentovati. A šta, e Vi ste otvorili to pitanje, e saćemo mi vas, pa onda tri godine moju diplomu preispitujete, tri godine nećete da zatvorite samo ne bi li se mene pokušavali ucjenjivat, ne bi li ja zaćutao i prećutao. Ma možete me osuditi na 10 godina zatvora, neću da ćutim o vašem lopovluku u Tužilaštvu, o nepotizmu, o kriminalu, o korupciji tamo koji postoji. Gdje Vam je predmet „Pandora“, jel se predmet „Pandora“ najavljivao kao proces stoljeća od strane Tužilaštva ovdje u BiH, proces stoljeća, dvije milijarde utajeno sredstava, gdje je sada, 37 optuženih osoba bilo je u tom predmetu, koliko je sada? Gdje je novac, gdje je konfiskovana imovina, ko je odgovarao za to? Niko ništa, osim što kad je saslušan glavnooptuženi, prvooptuženi, okrivljeni, kako god hoćete u tom predmetu, drugi je dan na 20 strana njegova izjava izašla na društvenim mrežama i sve se vidi šta je rekao, ko ga je dovezo u vezu, koga je s kim spojio, prespojio, ko je šta radio, koga na šta nagovarao, ma to je vaša bruka, pa vi ste bruka za ovaj sistem. Mladi ljudi idu radi vas odavde iz ove države, radi pravosuđa, zato što nema pravne sigurnosti, zato što nema pravne države .../govornik se upozorava na vrijeme/... zato što nema vladavine zakona, niko mu neće obezbijediti i zato nema, kad toga nema, ne osjeća se siguran, ide radi sigurnosti. Gdje je Bosnalijek? Gdje je izborna krađa i krađa identiteta, što je proslijeđeno Tužilaštvu BiH? Gdje je David Dragičević? Gdje je Saša Labotić? Ovaj, šta je trebalo sve učiniti da se .../govornik se upozorava na vrijeme/... to, evo odmah završiću, da je optužio momka, podigao optužnicu protiv dječka koji je prije toga umro. Gdje je afera „Duvan“? Neki dan se desila u Orašju, 56 tona duhana je nestalo, Tužilaštvo i postupajući tužilac naredio .../govornik se upozorava na vrijeme/... SIPA .... /govornik se upozorava na vrijeme/... tužilac odredio gdje će ostati i duhan nestao, preko 3 miliona maraka materijalne štete. I hoću da vam kažem još nešto
Vrijeme.
kad su u pitanju ratni zločini, slažem se s ovim što je Nenad Stevandić rekao, slažem se. Postoje predmeti koji ..../govornik se upozorava na vrijeme/... su toliko jednostavni, evo završavam ovim, to. Gdje je Sjekovac, šta je problem u Sjekovcu? Gdje je Mrkonjićka grobnica? Sve jasne situacije, osuđujem svaki ratni zločin i svaki Srbin nek odgovara za ratni zločin, ako je ga počinio, al' nema satisfakcije žrtava u Tužilaštvu kad Vi nećete da procesuirate očigledne predmete u kojima su Srbi nastradali. To je skandalozno i imao bi još da govorim, ali evo samo na tih nekoliko stvari saću ostati, ali vam kažem 10 godina zatvora sam spreman da budem, al' opet ću raskrinkavati sav kriminal i lopovluk vaš, jel' vi ste ovu državu doveli u ovu situaciju, ovo je opljačkana država, osiromašena, ojađen ovaj narod i jedini izlaz je našo zato da bježi i vi ste krivi što bježi narod iz ove države. Hvala.
Hvala gospodine Mektiću, govorili ste dva i po minuta više nego što Poslovnik predviđa i molim ostale učesnike u raspravi da se pridržavaju toga. Ispravka krivog navoda, gospodin Nenad Stevandić.
Hvala lijepo. Htio sam samo da kažem ono što se tiče diploma, al' pre toga iskreno sam iznenađen i obradovan da se gospodin Mektić sa mnom u nečemu slaže, ja Vam se iskreno zahvaljujem, nikad nije kasno. Što se tiče diploma, ko god ima čistu diplomu ne treba da se boji provjere, provjeravajte sve, proti provjere diploma ne smije biti niko i da budem iskren evo od moje supruge, bilo čega, porodice, sve diplome da se provjere, to je uzrok i to je ta prva stepenica u korupciji, taj koji ima, koji je falcifikovao diplomu on će sve da falicifikuje, on će sve da uradi protivzakonito, jer je on na početku svoje karijere počinio nešto na čemu se zasniva, da kažemo, priča o zločinu i kršenju zakona i šta očekivati od njega kad mu je prvi korak bio falcifikovanje. Naravno, sve najgre, hoću da to kažem. I izvinjavam se predsjedavajući i ostalima što se tiče korona virusa, iskreno vidjeli ste da često izlazim u kontaktu sam sa našim mobilnim timom, nevezano, tu je tužiteljka u pravu, mi smo danas trebali o tome da pričamo.
Nemojte dobacivati. Objektivno ovo je tematska sjednica i raspravljamo o tome, pokušaću nešto da kažem na onoj drugoj sjednici. Pomama je za respiratorima, borimo se za to, pa neće nikome ko ne daj Bože umre zato što nam bude falilo respiratora za dan-dva pomoći ova naša rasprava i prepucavanje. Ozbiljan je problem, noćas znači, do danas, do naše sjednce je oko 600 ljudi u našem okruženju, Slovenija, Hrvatska, Austrija prvi put, Italija, to je nevjerovatno, mi smo trenutno jako dobar i izolovan sistem i ja mislim da to zaslužuje našu pažnju, to zaslužuje da i ministarka civilnih poslova pokrene da koordiniše sa ministarstvima zdravlja. Ministarstvo zdravlja u Republici Srpskoj, da vam kažem, je u 24-časovnom zasjedanju, direktori institucija .../govornik se upozorava na vrijeme/... 24 sata, a mi to podcjenjujemo i ovdje se svađamo i neće to pomoći ljudima koji ako, ne daj Bože, oboli. Disciplina u tome pokazuje koliko smo ozbiljni. Izvinjavam se predsjedavajući htio sam da kažem da to jeste ozbiljna tema.
Dobro, jeste ozbiljna tema, ali je van okvira dnevnog reda. Gospodin Mektić se javio, ali nemate pravo više na ispravku krivog navoda, jer ste već iskoristili to poslovničko pravo. Riječ ima gospođica Sanja Vulić.
Sanja Vulić
Hvala gospodine Radmanoviću. Kada je u pitanju ova tematska sjednica moram reći, ovaj, da je nekada postojala Nezavisna pravosudna komisija koja je, nažalost, prestala sa radom krajem marta 2004. godine. Kad kažem nažalost, kažem iz razloga što su oni pored tih sekretarskih zadataka imali zadatke da se bave i disciplinskim postupcima. Da bismo pokazali ozbiljnost i da mi ovdje kao poslanici ne bi predstavljali sudije, ja lično smatram, da je nama potrebno da se formira disciplinska kancelarija i disciplinski tužilac, pa prije nego što se mi usudimo da u najvišem domu govorimo da su predstavnici VSTS-a, tužioci, sudije, bahati, bezobrazni i da učestvuju u aferama, a da pritom nismo definisali šta je afera, da pritom nismo prikupili dokaze da nemamo argumente i da je predmet van svake razumne sumnje i te kako bismo se ovdje ponašali mnogo odgovornije i mnogo zrelije. Nama je neophodan sistem odgovornosti, a da nam je neophodan sistem odgovornosti govori i činjenica na koji način diskutujemo i kako se bahato i slobodno ponašamo kada pozivamo na razne stvari kao što je odmazda. Ako želimo iskreno da uradimo nešto za ovu našu zemlju nećemo praviti ovdje predstave za građane, jer ovo danas je pričaj mi priče, sutra je sve isto. Šta ćemo mi to uraditi konkretno? Evo zamjenićemo gospođu Tadić sa nekom Anom tamo, nije bitno, i šta se desilo. Da li je jedno lice dovoljno ili svi, evo kompletan VSTS kad se zamjeni, da li smo mi suštinski nešto promijenili? Nije do ljudi, do sistema je, a taj sistem treba mi da uredimo. Znači da je do nas i smatram da mi ovdje ili nemamo dovoljno hrabrosti ili ne želimo da iniciramo uređenje koje bi zaista bilo po volji svih građana i u interesu svih građana BiH. Tako da, za mene lično, je ovo korištenje vremena za politikanstvo. Koliko se ovaj Dom zloupotrebljava, koliko se sve svodi na lične interese, koliko smo se drznuli da mi radimo po onoj – kadija ti sudi, kadija te i tuži, govori činjenica da je jednom od naših kolega potvrđena optužnica za visoku korupciju i da ga očekuje suđenje, te da je isti išao u sud da se izjašnjava o potvrđenoj optužnici i samo par dana poslije toga u ovom Domu se pojavio Prijedlog zakona, po hitnoj proceduri, o prestanku mandata članovima VSTS-a. E sad vi meni objasnite zar to nije pokušaj pritiska na članove VSTS-a, zar to nije uticaj zakonodavne na sudsku vlast? Evo neka mi objasne svi ovi vrli pravnici, a vjerujem da će i članovi VSTS-a i tužioci da mi o tome kažu zar to nije pokušaj uticaja. Ja smatram da niti su svi političari korumpirani, niti su sve sudije i tužioci korumpirani, svako nosi svoje breme, ovo što se ovdje pokušava uraditi je čisti pokušaj uticaja na sudsku vlast što nema apsolutno nigdje. Zakon o VSTS-u Bosne i Hercegovine član 20. stav (4) kaže – da na poziv Parlamentarne supštine ili drugog organa predsjednik ili ovlašteno lice će na sjednici obrazložiti izvještaj i odgovoriti na pitanja poslanika, kroz raspravu mogu se dati izvještaji, ocjene, sugestije i prijedlozi koji ne osporavaju samostalnost VSTS-a. Pošto stalno govorimo o Venecijanskoj komisiji, Venecijanska komisija je eksplicitno rekla da predsjednik VSTS-a ne mora da se pojavi u Parlamentu i da je to stvar njegovog ličnog izbora. E sad, to toliko što se tiče ove teme, a ja imam određena pitanja za gospodu goste. Zanima me, da li vi uopšte možete da radite onako kako vam zakon, propisi i vaša struka nalažu? Da li mi kao zakonodavni predstavnici vršimo pritisak na vas raznim bez dokaza optužbama? Ima li naše krivice u vašem djelovanju? Ko su politički predstavnici koje kolege pominju i da li ste vi zaista nekog, i da li vi zaista nekog štitite kada ste moćniji od svih? Da li zaista prikrivate zločine, a ja lično smatram da to ne radite, i ako to radite ko vas sabotira u rasvjetljavanju pomenutih slučajeva? Jer bez obzira o kome se radi smatram da nijedan zločin ne smije biti zataškan, isto tako smatram da vi niste neodgovorni ljudi, niti ljudi bez kredibiliteta, niti ljudi kojim nedostaje novca da biste se tako ponašali. Takođe želim reći, ja nisam nikada bila u poziciji niti da budem svjedok, ni optužena, ni ovo, ni ono, nemam dodira sa vama i poštujem vas, iz mog nekog ugla vlast treba onako da se dijeli kako je definisano, na izvršnu, zakonodavnu i sudsku i svi mi treba da radimo svoj posao onako kako je to definisano. I ja ću reći kad je u pitanju izlaganje gospođe Tadić, znači apsolutno nisam ulazila u to kako ste Vi radili, šta radite i tome slično, Vi kao lično, kao Gordana Tadić, ali reći ću Vam da sam jako oduševljena Vašim nastupom, jer ja smatram da se svi mi trebamo ponašati na način da imamo hrabrosti da stojimo iza svojih djela i postupaka, a ne da ovdje u ovom Parlamentu kad Vas nema nazivamo Vas svakakvim, pogrdnim imenima i na znam čim, sve kakvim kvalifikacijam kad se pojavite svi smo manji od makovog zrna i samo ovdje vrtimo neke priče bez ikakvih argumenata. Hvala.
Hvala gospođici Vulić. Povreda Poslovnika, gospodin Dragan Mektić.
Hvala predsjedavajućem. Malopre ste me preduhitrili, a ustvari radi se o povredi člana 27. Poslovnika
Dobro, da čujemo.
gdje je gospodin Stevandić umjesto, da kažem tako, ispravke krivog navoda isto održao nama predavanje ovdje o korona virusu itd. I onda je govorio o diplomama i govorio da diplome treba pod obavezno istraživati jel' taj ko u mladosti počini kriminal sa diplomom počinio je, ovaj, počiniće sve u životu. A na prošloj sjednici bila je inicijativa Mirjane Marinković-Lepić o provjeri diploma u institucijama BiH i Vi glasali protiv.
Pa evo glasao Vaš klub, a Vas nije briga, je li.
Gospodine Mektić, molim Vas.
I na komisiji glasali protiv ...
Ako je povreda Poslovnika onda se toga držite, je li tako.
Pa jeste, govorim zato što je pričao o diplomama i zato što je pričao o korona virusu ovdje, a ako treba tematska sjednica o korona virusu daj predložite, imaćete sjednicu o korona virusu.
Dobro, hvala. Ispravka krivog navoda, gospođa Alma Čolo.
Ma ja bih odgovorila mlađoj kolegici, mlada je suviše da bi imala prilike da dođe u kontakt sa pravosuđem, ali život je pred njom, nikad čovjek ne zna. Moj jedan kolega advokat kaže – nikad ne znaš kad možeš doći u situaciju da budeš u zatvoru. Tako da čovjek nikad nije siguran. Ali ona je rekla, htjela sam replicirati za ono što je rekla da smo danas kad je došla glavna tužiteljica svi ovdje manji od makovog zrna. Pa po meni je to, po meni je ovo krajnje smiješno. Zašto bismo bili manji od makovog zrna, mi ovdje predstavljamo građane Bosne i Hercegovine, tužiteljicu je biralo Visoko sudsko i tužilačko vijeće i ja znam da uloga tužioca daje čovjeku moć, vi se osjećate jako snažno, jer svakog možete, imate iza sebe prinudu državnu, imate policiju, imate policijske agencije i svakog od nas sad možete mu staviti lisice i poslati ga u zatvor. Ali funkcija tužioca je prvenstveno odgovorna funkcija i treba da se boje te funkcije ljudi za, koji imaju određenih negativnosti u svom radu i u svom djelovanju i oni za koje postoji osnov ili osnovana sumnja da su počinili neko krivično djelo. Ja se danas ovdje ne osjećam manja od makovog zrna, baš mi je drago da mogu razgovarati s ljudima iz pravosuđa.
Hvala. Zastupnik Arnatu diskusija, izvolite.
Hvala predsjedavajući. Dakle, mi ovu raspravu danas vodimo gotovo devet mjeseci nakon što smo kao Dom formirali istražnu komisiju čiji je primarni zadatak bio da istraži stanje u pravosuđu sa posebnim osvrtom na sposobnost naše zemlje za EU integracije u tom svjetlu. Formirali i imenovali članove te komisije u skladu sa zaključkom koji je ovaj Dom usvojio. Zašto je poseban akcent bio na EU integracije? Zato što smo taj zaključak usvojili 26. juna, a mjesec prije usvajanja tog zaključka Evropska komisija je izdala svoj izvještaj, koji je ukazao na ogromne probleme u pravosuđu BiH, precizno identifikovao sistemske pogreške u pravosudnom sektoru i koji izvještaj, odnosno nalazi iz kojeg izvještaja predstavljaju ogromnu prepreku za put naše zemlje ka EU. A ko postupa po preporukama EU, odnosno Evropske komisije? Pa upravo ovo tijelo, Parlament primarno. A preporuke Evropske komisije se ne lome preko koljena, njima se pristupa sistemski, ozbiljno i institucionalno, na kraju krajeva kao što svjedoče zemlje iz našeg okruženja koje, neke od kojih su sada članice EU, neke od kojih su na jako dobrom putu, puno boljem nego mi, sve one su ovakvim preporukama pristupile baš na ovaj način kako sam rekao, sistemski, ozbiljno i institucionalno. E sad da bi problem riješili na takav način mi ga trebamo prvo potpuno istražiti, njegovu prirodu, pozadinu i razloge i najefikasniji mehanizam koji ovaj Parlament ima na svom raspolaganju je provođenje istrage. Dakle, pazite šta kaže Poslovnik, ali prije toga da podsjetim da je Poslovnik ustavna kategorija. Dakle, u Dejtonskom ustavu u članu IV koji se tiče Parlamentarne skupštine BiH precizno stoji da će svaki dom usvojiti svoj poslovnik o radu. Tačka, nema dalje, nema restrikcija, samo naredba, dakle, naše pravo i obaveza da usvojimo svoj poslovnik o radu. A naš Poslovnik o radu, član 39. kaže – da komisija, a podsjećam i osnovali smo privremenu istražnu komisiju, komisija može provesti javna ili zatvorena saslušanja samostalnio ili sa drugim nadležnim komisijama, pozivati i saslušati svjedoke iz bilo koje institucije u BiH i može od njih zahtjevati da odgovore na sva ispitivanja, iznesu sve činjenice i informacije, kao i one koje predstavljaju tajni podatak, pokrenuti pitanje odgovornosti za ne odazivanje pozivu, davanje lažnih ili netačnih izjava komisiji pod zakletvom, zahtjevati izvještaj od bilo kojeg izabranog i imenovanog zvaničnika, službenika ili institucije, zahtjevati pomoć revizora, te zatražiti pomoć nezavisnih stručnjaka van institucija u BiH. E sad vidite, danas smo čuli da ovdje nemamo dovoljno ekspertize u ovom Domu. Upravo zbog toga i postoje, ukoliko je to problem, ukoliko se to pojavi kao realan problem, imate ovu tačku f) koja kaže – da istražna komisija može zatražiti pomoć nezavisnih stručnjaka van institucija u BiH, profesora itd. I sad se postavlja pitanje, zašto mi ovdje devet mjeseci kasnije raspravljamo o ovom pitanju kad je devet mjeseci komisija mogla i trebala raditi, ali nije zato što iz jednog jedinog razloga što dan danas devet mjeseci kasnije još uvijek nije sazvana konstituirajuća sjednica, a prema ovom Poslovniku jedini nadležan za sazivanje konstituirajuće sjednice bilo koje komisije je sekretar Doma. Ako sekretar Doma to ne uradi niko od nas bez obzira što smo poslanici nema ovlasti da to uradi, osim da promijenimo Poslovnik. Ovaj, prema tome, mi ovdje imamo, ne znam, pet, šest zaključaka, koje je predložio gospodin Osmanović, kako sam dobro shvatio, ispred Kluba SDA. Međutim, pogledajte sadržaj, šta se s njima postiže? Oni su u potpunosti deklarativne prirode, skreće se pažnja, citiram – skreće pažnja, smatramo svrsishodnim, dostaviti statistiku itd. A ja već četiri puta nudim, kolega Borenović je ustvari, ovaj, par puta, ja par puta, dakle nudimo isti zaključak koji kaže – Predstavnički dom zadužuje sekretara Doma da u roku od 10 dana od dana usvajanja ovog zaključka sazove konstituirajuću sjednicu privremene istražne komisije Doma koja je osnovana zaključkom na 2. hitnoj sjednici, održanoj 14. i 26.06.2019. godine i čiji su članovi imenovani na osnovu i u skladu sa navedenim zaključkom. I četiri puta ovakav prijedlog pada, četiri puta, Adil Osmanović je deset glas SNSD-a, ja to uporno ponavljam i neću prestati zato što referiram se na ono što je jednom gospodin Radmanović rekao, da nemaju taj deseti glas za entitetsko glasanje, imate ga u gospodinu Osmanoviću, zaboravili ste na njega. Nadam se da ne vršite etničku diskriminaciju, jer on će vam tako nešto vrlo zamjeriti, je li. Prema tome, ovaj, nas jedan broj poslanika je uputio ovaj prijedlog zaključka ponovo sada u proceduru, on je siguran sam podijeljen. I da budem jasan, još jednom, istražna komisija treba upravo da radi profesionalno, temeljito svoj posao. Istražna komisija treba da sagleda stanje u potpunosti, da sasluša prije svega profesore iz pravne oblasti, da se konsultuje sa ekspertima međunarodnim iz Evropske unije, iz međunarodnih institucija poput OSCE-a, Transparensi internešenela koji su odgovorni za ovu oblast. Da na osnovu toga identifikuje razlog problema, dakle imamo ovdje kolege koji kažu na koja istraživanja se pozivate, pa im se objasni. Evo ja se pozivam na preporuke Evropske komisije, pozivam se na Pribeov izvještaj, koji su identifikovali zaista strukturalne probleme, a na nama je da ih riješimo. Dakle, isključivo je na nama da ih rješimo, na Parlamentu, ako ih Parlament ne riješi nema naprijed ka EU. Mislim, izuzetno jednostavan problem, koji nije jednostavno riješiti, i neće se sigurno riješiti na osnovu pet, šest zaključaka deklerativne prirode koje danas ovdje imamo. On se isključivo može riješiti kroz sistemski pristup, kroz institucionalni pristup, kroz pristup koji je ne samo dozvoljen, nego i naložen po Poslovniku. I ukoliko mi to ne uradimo, jel' podsjećam još jednom da je formiranje te istražne komisije eksplicitno i vrlo jasno su pozdravile Ambasade Sjedinjenih Američkih Država i Misija OSCE-a u BiH. Prema tome bilo kakvo dalje odbijanje da se ova istražna komisija stavi u funkciju, da radi svoj posao, da riješi ove probleme će biti signal Evropskoj uniji da mi, barem mi kao Parlament nismo zainteresovani za rješavanje tih problema, a kad tome još dodate sve ove silne blokade i brojne druge stvari, pa nemojte se čuditi onda ako ostanemo jedina zemlja van EU, al' čiji će građani maltene svi biti u Evropskoj uniji. Prema tome, ja pozivam kolege da ozbiljno shvate ovo pitanje, da se usvoji ovaj zaključak da ne bi imali upravo, između ostalog da izbjegnemo ovakve sjednice gdje postoji mogućnost za, kako je kolega rekao, cipelarenje, jer to nije svrha, svrha je da se nešto uradi. A istražna komisija, odnosno Parlament kroz takvu istražnu komisiju i naravno svi nalazi komisije će u konačnici biti ne samo dostupni Domu, nego će ih Dom trebati ratificirati, odnosno usvojiti. Tako da pozivam kolege da se zaista uozbilje, da prihvate ovaj zaključak, da se ne bave deklarativnim pitanjima, već da počnemo suštinski raditi. Hvala vam.
Hvala. Imamo još četiri prijavljena, ja pozivam kolege ako je moguće da malo kondenzuju svoje diskusije. Zlatan Begić diskusija, a Nikola Lovrinović ispravka krivog navoda, prije toga, kako bi završili ovaj dio zasjedanja, posle toga ćemo dati jednu pauzu, koja će ujedno biti i pauza za ručak i za konsultacije, poslije toga se vraćamo na glasanje o zaključcima i ovome materijalu i nastavljamo sa redovnom 7. sjednicom. Dakle, čeka nas još jedna čitava sjednica, redovna 7. sjednica i evo zato pozivam kolege da malo kondezuju svoja izlaganja. Gospodine Lovrinoviću, izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući. Dakle, vrlo kratko, referiram se na ono što je gospodin, kolega Arnaut rekao, dakle na sve se poziva, na Poslovnik, na Ustav, osim na Zakon, recimo, o VSTV-u i Sudu i pitanje je jesmo li mi mogli po zakonu formirati istražno povjerenstvo. Dakle, samo se na to ne poziva, a podsjetiću ga da mi ni izvješće nismo ovlašteni da prihvaćamo, nego primamo k znanju. Prama tome pitanje je šta se htjelo sa tim istražnim povjerenstvom, jesmo li zakonito ga mogli uopće donijeti? Ja sam tad glasao protiv toga, mislim da nismo, a u Poslovniku se radi o tijelima, radnim tijelima Parlamenta ili je bar taj zaključak trebao biti jasniji čime će se to povjerenstvo baviti, hoće li ono razgovarati sa međunarodnim stručnjacima, ili ne znam već s kime, o stanju u pravosuđu, pa ok, ili je se mislilo ući tamo u predmete, u sudove, u postupke, u odluke VSTV- a, ne znam što se mislilo s tim. Dakle, na sve se pozivao osim na ono imamo li mi to pravo donijeti ili nemamo.
Adil Osmanović, ispravka krivog navoda.
Treća, ne može. Ok.
Hvala predsjedavajući.
Ne, ne može, tek je signaliziralo.
Ne može, ne može, treća je, treća je. Branislav Borenović, ispravka krivog navoda. Ne može stvarno.
Pa ja mislim da je formiranje istražne komisije u suštini jedan od mehanizama parlamentarnog nadzora upravo našeg Parlamenta i da je jedan od najboljih mehanizama u kojem kao privremena komisija možemo o svim ovim stvarima o kojima danas diskutujemo mnogo konkretnije razgovarati i uputiti na određene zaključke. A ono što Vi pitate, pa mi smo tada usvojili zaključak većinom glasova to je za, to je nesporna odluka Parlametna koje je donešena prije više od osam mjeseci, u kojoj jasno kaže – osnivanje privremene istražne komisije Predstavničkog doma čiji će ciljevi biti da istraži stanje u pravosudnim institucijama u BiH s posebnim osvrtom na sposobnosti Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, da učestvuje u procesima neophodnim na putu BiH ka članstvu u EU. Vjerujte kolega Lovrinoviću, iz iskustva koje sam lično imao u Parlamentu Republike Srpske ovo su vrlo korisne stvari, kada na bazi jedne komisije razgovarate o stanju, u ovom slučaju u pravosuđu i ni u kom slučaju ne može uticati na ono o čemu ste Vi govorili, ja mislim da je to kvalitet Parlamenta, da je naša obaveza, da je naša dužnost da na taj način pokušamo kroz parlamentarne procedure u skladu sa Poslovnikom, u skladu sa Zakonom o parlamentarnom nadzoru izaći pred ovaj Parlament sa nečim što će biti vrlo konkretno, vrlo precizno. Imamo ozbiljan problem, ne funkcioniše stanje u pravosuđu, pa to su svi svjesni, to je postala jedna takva politizacija koliko god mi imamo pravo da govorimo kao političari, ja mislim da ljudi u pravosudnom sistemu BiH nemaju pravo da sebi dozvole da pričaju određene stvari koje apsolutno nisu u obimu njihovog posla. Oni trebaju dati odgovor na pitanja ..../govornik se upozorava na vrijeme/... konkretno, koliko su uradili, zašto se čeka i šta je to moguće uraditi po pitanju zaključaka koje smo sami usvojili.
Hvala. Zlatan Begić, diskusija. Idemo brzo.
Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege, uvaženi gosti. Ja se gostima, naravno drago mi je što ih vidim, ali se neću zahvaliti zbog toga što su danas ovdje, ja smatram da iz razloga pristojnosti kada se razmatra izvještaj o radu institucije, da je red da prvi ljudi te institucije budu ovdje. Ne zbog toga što mi njih volimo da vidimo ili što oni nas vole da vide, nego ne možemo mi šumom, a vi drumom i obrnuto. Mi smo, nažalost, osuđeni jedni na druge. Na vašu ili na našu sreću ili na žalost ovo tijelo ovdje trba da usvoji zakone sa kojim ćemo unaprijediti, između ostalog, i stanje u pravosuđu. Ovo tijelo većim svojim dijelom, kako ste vjerovatno danas i primijetili, je ipak laičko tijelo, to je izabrano predstavničko tijelo i njemu treba stručna pomoć da bi, između ostalog, došlo do adekvatnih rješenja. U tom smislu mi u Klubu DF-a smo čak razmišljali na početku da napustimo ovu sjednicu, ja vas molim da više nikad ne prijetite, niti u ovom tijelu, niti na ulici ipak ste vi nosioci najviših pravosudnih funkcija, a što se mene lično tiče ja bilo da se meni lično prijeti ili da sam u skupini ljudi prema kojoj se maše prstom, ja to jednostavno ne dozvoljavam i naravno ja neću odgovoriti istom mjerom i drago mi je da većina kolega nije odgovorila istom mjerom, jer ipak je ovo naša zajednička kuća iz koje trebaju krenuti neki raformski procesi. E zašto sam rekao nažalost? Pa vidjeli ste i kakvi smo mi, nigdje stanje nije dobro, pa ni u ovom Parlamentu, a trebamo odlučivati o krupnim pitanjima. Nemojte zaboraviti, ja mislim na sutrašnji dan je godišnjica ubistva, atentata na premijera Republike Srbije, Zorana Đinđića, onda kad se je krenulo u reformu putem zakona, kroz predstavnička tijela u našoj prvoj susjednoj zemlji upravo usmjereno ka agencijama za provođenje zakona i prema pravosudnom sistemu, tad je čak došlo i do atentata. Ja se nadam da mi do toga nećemo doći i nadam se da smo ipak na istom putu. Smatram da problema ima, da je bogdom da ne funkcioniše samo pravosuđe, nećemo reći ne funkcioniše, ali ćemo reći nije to ono što građani očekuju. Nažalost, ne funkcioniše ni zakonodavna vlast. Vidjeli smo godinu dana smo bili pod blokadom ovdje, nismo mogli održati sjednicu, nismo neradili već smo bili blokirani. Dakle, u našem sistemu ljudima ne trebaju snajperi, dolaskom ili nedolaskom, dizanjem ili nedizanjem ruke mogu umrtviti kompletan sistem, pa i kad je riječ o provođenju reformskih procesa. Važno je da oni koji trebaju donositi opšte akte imaju kontakt sa nosiocima pravosudnih funkcija, bez obzira da li se mi sviđali ili nesviđali jedni drugima. Mi smo ovdje izabrani nosioci građana, imamo i određena saznanja, evo ja upravo dok ovdje sjedim, evo sad vidim da mi dolaze poruke, da vam se okupljaju radnici Hidrogradnje ispred Parlamenta, da vam oni lično kažu šta misle o radu pravosuđa. Šta je sa stečajnih postupaka? Imamo, imamo dakle čak i danas primjenu odredbi Zakona o stečaju unutar pravosudnog sistema koje su pred Ustavnim sudom oglašene neustavnim i Zakon promijenjen. Glavna tužiteljica je spomenula i žrtve, nevođenje postupaka, je li, u tom pogledu potpuno smo ponizili, rekao bih, žrtve. Tu vidim i kolegicu koja je učestvovala u nizu takvih postupaka pred sudovima u svojstu advokata, sa činjenicom da u postupcima za naknadu nematerijalne štete smo de facto i de jure faktički kroz sudsku praksu je uvedena zastara genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. I ne samo to, ljudima se propisuju ogromni troškovi postupka koje su oni dužni da plate, što je dakle strašno. To je dodatna viktimizacija žrtava. Mislim da te stvari trebate znati i ovo je prilika i da vam se one kažu. Na koncu kao javne ličnosti ja, recimo, sam uvijek zahvalan kada mi neko da sugestiju kad je riječ o mom poslu i na kraju krajeva moramo se i navikavati, demokratija je teška, demokratija podrazumijeva razgovor, podrazumijeva dijalog, podrazumijeva i kritiku, ali ne podrazumijeva prijetnje, nećemo baš toliko daleko ići, srećom pa danas, ovaj, gospodin Pribe nije bio ovdje. Ne slažem se da nosioce pravosudnih funkcija trebaju da biraju predstavnička tijela, da smo mi u nekom redu, a vidite da nismo i građani to mogu da vide, pa to bi bilo i ok, ali mi smo u neredu, mi koji bi trebali da biramo, ali smatram da je pravi balans ovo što je kolega Kojović govorio, da predstavnička tijela u skladu sa zakonom koji treba da donesu mogu putem posebnih ekspertnih komisija da eventualno utvrde situaciju ili činjenice pri kojima može doći do toga da predstavničko tijelo kvalifikovanom većinom razriješi od dužnosti nekog nosioca pravosudne funkcije. Mislim da nije dobro da predstavnička tijela biraju na te pozicije, ali da bi trebalo uvesti taj mehanizam, taj protivbalans utvrđivanje odgovornosti u jednom javnom transparentnom postupku od strane komisije koju bi formoralo predstavničko tijelo i u čijem izvještaju i nalazu bi predstavničko tijelo nakon toga i glasalo. Mislim, takođe, da treba uzeti u obzir, ja sam 2015. radio jedno istraživanje u okviru jednog projekta, a ono se ticalo percepcije ljudi unutar pravosuđa o pravosuđu, otprilike 80 do 90% nosilaca pravosudnih funkcija se saglasilo gdje su to uska grla, e ta vrsta i stručne pomoći je potrebna i ovome tijelu, da možemo to ugraditi u te zakone. Jer niko ne može zakon donijeti osim nas, da se razumijemo, nema reforme bez nas, stanje nije dobro, stanje je loše. Imamo probleme u praksi, imamo probleme u primjeni zakona, imamo probleme u tumačenju zakona, ugrožava se princip vladavine prava, daje se dejstvo normama koje su oglašene neustavnim, konvalidira se i dalje njihovo pravno važenje itd. i tako bliže. Dakle, moramo nešto raditi. Budući da ja većinu pitanja koje je, koje sam imao namjeru postaviti glavnoj tužiteljici u ovom slučaju, kolege su već to postavile, pa ne mora danas, ali može na nekoj od narednih sjednica ili danas kako god.
Ok. Dakle, spominjali ste terorizam – da li pod terorizmom sa stanovišta Tužilaštva BiH se podrazumijevaju aktivnosti islamista ili i aktivnosti fašističkih, ustaških i četničkih formacija? I na koncu bilo je gafova, moramo priznati, bilo je gafova zbog kojih se u demokratskom svijetu podnose ostavke, bez obzira je si li kriv ili nisi kriv, to je jednostavno tako. Još bi na koncu dodao, da sjedimo u predstavničkom tijelu, što opet govori o nama, gdje ja danas saznajem da se ja ne mogu izjasniti ko sam i šta sam, vidim da je neko zaključio da sam ja Bošnjak, pa je kraj mog imena u svakoj jel' službenoj dokumentaciji napiše Bošnjak – na osnovu čega, da li na osnovu diskusija, da li na, ne znam nije mi jasno? I danas kad sam se obratio da ja nisam Bošnjak da želim da se izjasnim kao čovjek, kaže – to ne može, a to je moje ustavno pravo. Dakle, ja pozivam na razum, pozivam na saradnju i pozivam na sankcionisanje onih koji su .../govornik se upozorava na vrijeme/... upleteni u razne kriminalne radnje i naravno autonomiju moramo shvatiti i princip podjele vlasti. Princip podjele vlasti tamo gdje je najrigidnije proveden u predsjedničkim sistemima, ne znači da svaka grana vlasti .../govornik se upozorava na vrijeme/...nego znači sistem međusobnih uticaja, balansa, ravnoteža itd. Autonomija bez odgovornosti, to nije autonomija to je onda zlupotreba autonomije i nema nigdje autonomije bez odgovornosti, vjerujte. Tako se ona .../govornik se upozorava na vrijeme/... jednim dijelom shvatala i na univerzitetima, pa se onda vidjelo da to tako ne može, da mora biti odgovornost, normativna, institucionalna odgovornost. Jer nažalost naša svijest nije na tom nivou da bi imali u dovoljnoj mjeri .../govornik se upozorava na vrijeme/... ličnu i moralnu, da bi bez ove institucionalne mogli osigurati funkcionisanje sistema. Hvala lijepo.
Zastupnca Baručija, diskusija.
Hvala predsjedavajući. Nakon svih ovih diskusija, dakle, predloženo je nekoliko zaključaka koje ćete vi nama poslije dati na usvajanje, da li će se usvojiti ili neće to ćemo vidjeti, ali bih ja da podsjetim sve nas da smo mi 26.06. imali sjednicu o aktuelnoj situaciji u pravosudnim institucijama i na toj sjednici smo donijeli 11 zaključaka, konstruktivnih zaključaka. U tim, dakle, zaključcima smo zadužili Vijeće ministara i Ministarstvo pravde i članove Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, no međutim o realizaciji tih zaključaka nema ništa devet mjeseci je prošlo, smatram da su neki od ovih zaključaka da je makar pokrenuta procedura njihove realizacije možda mi danas ne bismo bili ovdje i uopšte raspravljali o ovoj temi. A takođe se bojim da će i ovi današnji zaključci završiti kao i ovi negdje nerealizirani, pa ćemo se nakon možda pola godine ili godinu ponovo naći ovdje i raspravljati o istoj temi. Ja vas zaista pozivam na odgovornost, ja sam i usmenim putem postavila pitanje Kolegiju Predstavničkog doma – ko je zadužen za praćenje realizacije zaključaka koje donese ovaj Dom i prijedloga i zašto nisu realizirani, zašto treba ovoliko vremena i na koji način da pokrenemo vas, nas ili ljude koji se spominju u ovim zaključcima da krenu s radom? Dakle, smatram da je puno devet mjeseci da se ništa nije napravilo, pa između ostalog i ova komisija istražna koju je kolega Arnaut predložio. Dakle, dokad ćemo raditi na način da nešto usvajamo, da zaključci završavaju u ladicama ili možda kod onog mačka koji se nekoliko mjeseci spominje u ovom Parlamenut. Ja zaista smatram da je to krajnje neodgovorno i s naše strane, jel' smo samim tim dokazujemo da smo i mi djelimično odgovorni za situaciju u pravosudnom sistemu zato šte ne reagiramo. I ovaj, kao što kolega Begić reče, dosta pitanja je već postavljeno, ja bi samo zamolila predsjednika VSTV-a na komentar ovdje nama svima o aferi „Potkivanje“ s obzirom da je i ona izazavala frustaracije među građanima i njihovo nepovjerenje u VSTV i pravosuđe, ako može Vaš komentar na kraju. Hvala.
Hvala. Zastupnik Lovrinović, diskusija, efikasna.