4. sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine

Dom naroda

23. 1. 2020
objavljeni podaci: 23. 1. 2020

Riječi koje označavaju sjednicu

Sjednica je u toku.

Stenogram

Dame i gospodo izaslanici, uvaženi gosti, srdačno vas pozdravljam. Zamoljavam da zauzmete svoja mjesta i otvaram 4. sjednicu Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Na sjednicu su pozvani i svi redoviti naši gosti. Nažalost, u isto vrijeme sa našom sjednicom održava se i sjednica Vijeća ministara, tako predsjedatelja i članove Vijeća ministara danas nemamo ovdje, pozvani su i predstavnici Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, Institucije ombudsmena za ljudska prava, pravobranitelja Bosne i Hercegovine, Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine, Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH, te predstavnici međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini koji redovito prate rad našega Doma. Sjednici je nazočno 15 izaslanika, 5 iz bošnjačkog naroda, 5 iz hrvatskog naroda, 5 iz srpskog naroda. Kao što vam je naznačeno u pozivu za sjednicu, u skladu sa člankom 155. Poslovnika na početku današnje sjednice, a prije rasprave o dnevnom redu izaslanicima će biti omogućeno postavljanje izaslaničkih pitanja u usmenom obliku. Podsjećam da su vam zajedno sa pozivom za 4. sjednicu Doma naroda upućeni i dopisi u vezi sa procedurom postavljanja izaslaničkih pitanja u usmenom obliku. Navedeni dopis odnosno obavijest o mogućnosti postavljanja izaslaničkih pitanja u usmenom obliku na 4. sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH također je upućen predsjedatelju Vijeća ministara BiH, Generalnom tajništvu Vijeća ministara BiH. U skladu sa člankom 156. stavak (1) Poslovnika najavu za postavljanje izaslaničkih pitanja u usmenom obliku dostavili su: izaslanik Mladen Bosić za Vijeće ministara BiH, Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, izaslanik Denis Bećirović za predsjedatelja Vijeća ministara BiH, gospodina Zorana Tegeltiju, izaslanik Lazar Prodanović za Vijeće ministara BiH. Izaslanik Zlatko Miletić postavio 3 izaslanička pitanja naslovljena na Vijeće ministara BiH, Ministarstvo financija i trezora BiH, Ministarstvo civilnih poslova BiH. Imenovani nije precizirao da želi usmeno postaviti i dobiti usmeni odgovor za jedno od postavljenih pitanja na ovoj sjednici Doma naroda, već je ostavio mogućnost dostavljanja odgovora u pisanom ili usmenom obliku. Ukoliko izaslanik Zlatko Miletić želi postaviti jedno usmeno pitanje od ova tri, ostaje mogućnost da to učini sada na početku sjednice. U skladu sa člankom 156. stavak (2) Poslovnika ove najave dostavljene su predsjedatelju Vijeća ministara BiH i onom članu Vijeća ministara za koji se pitanje odnosi. Želim vas podsjetiti i na to da smo uputili obavijest Javnom radiotelevizijskom servisu BiH radi osiguranja izravnog televizijskog prijenosa ovog dijela sjednice u skladu sa člankom 155. stavak (1) Poslovnika. Sada možemo započeti postavljanje usmenih izaslaničkih pitanja i davanje odgovora. Riječ dajem izaslaniku Mladenu Bosiću.
Hvala predsjedavajući. Ja sam postavio pitanje Ministarstvu komunikacija i transporta BiH, konkretno ministaru Mitroviću – Na osnovu kojih procjena i dokumenata ministar Mitorović u izjavi za Dnevni avaz od 02.01.2020. favorizuje Koridor Vc u odnosu na ostale projekte putne infrastrukture u Bosni i Hercegovini, a prije svega autoput Sarajevo-Beograd? Da li to znači nastavak politike SNSD-a koji je bio protiv Deklaracije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH o trasi autoputa Beograd-Sarajevo preko Brčkog i Bijeljine koja treba da poveže najveći dio Republike Srpske i najveći dio Bosne i Hercegovine sa Srbijom i istokom Evrope? Na osnovu koje procjene ministar Mitrović tvrdi da je bitno da se Vc što prije završi, a da je projekat povezivanja sa Beogradom samo povezivanje sa susjednom zemljom?
Hvala kolegi Bosiću. Ja ću zamoliti zamjenika ministra prometa, gospodina Brankovića, obzirom da ministra ovdje nema, da odgovori potencijalno na ovo pitanje.
Da, da. Gospodine Brankoviću, izvolite.
Nedžad Branković
Poštovani predsjedavajući, uvaženi zastupnici Doma naroda Parlamenta Bosne i Hercegovine. Uvaženi zastupnik Mladen Bosić je, dakle, postavio pitanje – Na osnovu kojih procjena i dokumenata ministar Mitrović u izjavi za Dnevni avaz od 02.01.2020. favorizuje Koridor Vc u odnosu na ostale projekte putne infrastrukture u Bosni i Hercegovini, a prije svega autoput Sarajevo-Beograd i ostatak pitanja da ne ponavljam? Odgovor je malo širi, ali obzirom na vrijeme koliko se ima pravo davati direktan odgovor, ja ću skratiti pisani odgovor koji ima napravljen. Dakle, tačno je da je ministar u Dnevnom avazu izjavio na takav način, elementi koji ne govore o favorizovanju Koridora Vc, nego o dimanici izvođenja su sljedeći: dakle, Koridor Vc je međunarodni verificirani koridor na Panevropskoj mreži koridora i on je dosta ranije na nivou Vijeća ministara BiH obrađen sa aspekta studijske dokumentacije i dokumentacije izbora trase i on je finansiran od strane međunarodnih finansijskih institucija i on ima svoju dinamiku građenja. Projektna incijativa autoputa Beograd-Sarajevo u dvije dionice, u dvije sekcije kako se planira, tek pred sobom ima institucionu obradu i ona će imati svoju dinamiku u skladu onako kako institucije donesu svoje odluke. U najkraćem su to elementi odgovora, ponavljam odgovor je malo širi i zahtjevao bi više vremena za čitanje. Hvala lijepo.
Hvala lijepo zamjeničke ministra. Je li izaslanik zadovoljan dobivenim odgovorom? Gospodine Bosiću izvolite.
Pa dobro, ovakvim odgovorom zaista ne mogu biti zadovoljan, jer nisam ništa ni saznao oko toga. Ovdje je pitanje vezano za prioritete izgradnje mreže autoputeva u Bosni i Hercegovini i očigledno je da ovdje ne postoje prioriteti koji se formulišu na osnovu bilo kakvih egzaktnih podataka. Ovdje je izgradnja i prioriteti izgradnje autoputeva direktno vezana i isključivo vezana za pojedinu, za volju pojedinaca koji imaju toliku moć da mogu sami da odrede šta i kako treba graditi. Poslije postavljanja, odnosno poslije procedure oko ovog pitanja čuo sam u dva ili tri navrata člana Predsjedništva i Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske, Milorada Dodika, koji tvrdi da je prioritet svih prioriteta Republika Srpska i izgradnja autoputa Banja Luka- Beograd, čiji dio je svakako dio Sarajevo-Beograd koji prolazi kroz Brčko i Bijeljinu prema Beogradu. Znači, ovdje imamo zaista situaciju da niti znamo šta znači prioritet niti znamo kako se definišu rokovi. Uz ogromno odlivanje sredstava iz džepova građana preko akciza koje su ovdje izglasane pod pritiskom Međunarodne zajednice. Ja ću nastaviti da postavljam pitanja oko autoputeva, oko rokova, oko toga šta se radi, ali očigledno je da se ovdje ne radi o stručnom mišljenju, o prioritetima baziranim na egzaktnim pokazateljima, nego isključivo na političkoj volji onih koji imaju ... Hvala.
Kolega Bosiću, hvala Vam. Obzirom da je vrijeme uveliko već isteklo, ja sam malo, evo, tolerirao, mislim da ste jasno postavili svoje pitanje, dobili odgovor, a sukladno našem Poslovniku možete ga postaviti u pisanom obliku pa ćete tako i dobiti. Hvala Vam lijepo. Riječ dajem izaslaniku Denisu Bećiroviću. Izvolite kolega Bećiroviću.
Gospodine predsjedavajući, dame i gospodo. Možda bi prvo trebalo uzeti dvije minute pa ukazati da nažalost ni ovu tačku dnevnog reda nismo počeli sa onim što propisuje Poslovnik o radu Doma naroda. Ne samo danas da je bio dužan ovdje da bude predsjedavajući Vijeća ministara, već u Poslovniku precizno stoji da tu treba da bude najmanje polovina članova Vijeća ministara BiH. Od Vas gospodine predsjedavajući očekujem da nas obavjestite da li su ispunjeni preduslovi za jednu ovakvu tačku dnevnog reda. Moje pitanje, također, je adresirano na predsjedavajućeg Vijeća ministara, ali njega nema ovdje. Sad se postavlja pitanje kako realizirati tu tačku dnevnog reda.
Pa znam ali prekršili ste ga, flagrantno. Ali evo, iako nema predsjedavajućeg barem ću iskoristiti priliku i tražit ću da odgovor dostavi u pisanoj formi. Moje pitanje glasi, predsjedavajućem Vijeća ministra i Vijeću ministara BiH – Šta su konkretno dosada preduzeli i šta će preduzeti s ciljem donošenja Zakona o zabrani negiranja i poricanja počinjenog genocida? Mislim da u ovoj godini kada se obilježava 25. godišnjica genocida, da definitivno moramo donijeti takav zakon. U skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i Ustavom mi to možemo učiniti na dva načina. Jedan je ovdje u Parlamentarnoj skupštini BiH i treba da znamo da li je to moguće uraditi. Ako nije moguće na takav način, ima i drugi način koji je propisan Dejtonskim mirovnim sporazumom. Imamo vrlo jasne greške ...
Vrijeme gospodine Bećiroviću, vodite računa o vremenu.
Gospodine predsjedavajući ja ću završiti svoje izlaganje, ali evo, uputit ću Vam sada zaista jednu iskrenu molbu, kao što koristite Poslovnik da pratite dužinu naših izlaganja, molim Vas koristite Poslovnik principijelno i konzistentno od početka do kraja tako da omogućite sve ono što Poslovnik propisuje kako bi mogli raditi u skladu sa tim Poslovnikom.
Hvala Vam kolega Bećiroviću. Evo, napomena još jednom, možda sam to trebao u početku i kazati, dvije minute je predviđeno za vaša usmena pitanja, a evo, svako probije po jedno pola minute. Zbog toga sam više naglasio ovako. Vi ste naglasili ono što ste željeli. Obzirom da nemamo predsjedavajućeg Vijeća ministara ovdje, upravo sukladno članku 157. Poslovnika, na prvoj narednoj sjednici kad su predviđena usmena pitanja predsjedavajući će biti i odgovoriti na vaša pitanja. Hvala Vam lijepo. Riječ dajem izaslaniku Lazaru Prodanoviću.
Hvala gospodine predsjedavajući. Uvažene koleginice i kolege delegati, poštovani prisutni na ovoj sjednici. Moje pitanje je upućeno Savjetu ministara i odnosi se na to – Da li je tačno da je na Svjetskoj konferenciji o radiokomunikacijama koja se održala prošle godine u decembru u Egiptu, tačnije Šarm el Šeiku u trajanju od sedam danas prisustvovalo 16 službenika Regulatorne agencije za komunikacije i dva predstavnika Ministarstva komunikacija i transporta u Savjetu ministara BiH? Obzirom da troškove prevoza snosile su u ime prisutnih, dakle, institucije koje su ih uputile, želim jasnu informaciju, koliko je, tačnu informaciju, koliko je tačno sredstava koštalo učešće ovog jako velikog broja i vjerovatno u odnosu na veličinu Bosne i Hercegovine i njenu ekonomsku moć, najveće delegacije na ovoj Konferenciji ako bi se kompariralo s tim? Koliki su bili ovi troškovi i na koji način se pravda ovakav način trošenja javnih sredstava obzirom da korištenje radiofrekventnog spektra definisano je međunarodnim pravnim aktima, a ne u ovolikom broju prisutnih na Konferenciji? Hvala vam lijepo.
Hvala Vama. Obzirom da imamo istu situaciju kao i na prethodnom pitanju, da nemamo predstavnika Ministarstva ili ste Vi mislili odgovoriti?
Izvolite onda, gospodine Brankoviću izvolite.
Nedžad Branković
Zahvaljujem predsjedavajući. Ovaj odgovor ima dva dijela, jedan dio se odnosi na uposlenike Ministarstva,a drugi dio na uposlenike Regulatorne agencije za komunikacije i oni su odgovorni za upravljanje svojim finansijskim sredstvima i svojim troškovima. Po ovlaštenju ministra želim prije svega napomenuti da se ovo putovanje desilo prije imenovanja aktulenog ministra u Ministarstvu prometa i komunikacija, dakle za vrijeme prethodnih. Odgovor ću pročitati u cjelini, ovaj, da bude precizan – u okviru predmetnog službenog putovanja predstavnika Ministarstva prometa i komunikacija prisustvovali su Konferenciji u svojstvu zamjenice šefa delegacije Bosne i Hercegovine u periodu od 27. 10. do 1. 11. 2019. godine. U okviru boravka predstavnica Ministarstva je prisustvovala ceremoniji službenog otvaranja Konferencije i na više konferencijskih panela po različitim temama. Predstavnik Ministarstva u svojstvu šefa delegacije u periodu od 06.11. do 24.11. učestvovao je na Konferenciji na više panela po različitim tačkama i potpisao je i završna akta Konferencije i prisustvovao je ceremoniji službenog zatvaranja Konferencije. Finansijski izdaci za aviokarte, smještaj, taxi prevoz u povratku od hotela do aerodroma i dnevnice su na teret Ministarstva, dok je prevoz u dolasku od aerodroma do hotela bio u organizaciji ITU-a. Putni troškovi članova delegacije Ministastva koji su učestvovali na Konferenciji u Šarm el Šeiku su ukupno 7.403 KM, troškovi aviokarata su 3.500KM, nešto malo jače, troškvi smještaja 2.600 KM, troškovi dnevnica 1.100, ostali troškovi 55 KM. Konferencija se održava kontinutirano svake četri godine, traju po 30 dana i imaju radnokonsultivni karakter, a na kraju konferencije se potpisuju završni akti. U toku trajanja konferencije država članica ITU-a ima obavezu obezbijediti kontinuirano prisustvo predstavnika iz nadležnog ministarstva i regulatora za radiofrekvenciju. Dakle, ovaj saziv Ministarstva će izanalizirati i ovo putovanje i ukoliko uoči prakse koje ne treba dalje primjenjivati, to neće biti praksa, ali trebamo naglasati da učešće naših ministarstava u međunarodnim tijelima je ipak obavezno i korisno za državu. Hvala lijepo.
Hvala lijepo Vama ministre.
Dobro, rasprava sad je izvan...
Nedžad Branković
Ova delegacija RAK-a je bila malo brojnija, ali oni su posebno pravno lice, nek oni o svojim troškovima.
Hvala Vam.
Naravno, dajte vi, uzmite, onda se uključite. Samo mikrofon uključite kolega Izetbegović. Izvolite. Je li to to?
Nedžad Branković
Jeste.
Kolega Brankoviću vrijeme je isteklo. Hvala Vam lijepo na odgovoru. Je li izaslanik zadovoljan dobijenim odgovorom?
Gospodine predsjedavajući. Zadovoljan sam u ovom dijelu, prisustvo članova Ministarstva komunikacija i transporta, nemam tu značajniju primjedbu, ali smatram da je neophodno da se delegatima, odnosno da se meni dostavi informacija o troškovima ove preostale delegacije od 16 članova i, ovaj, smatram bez obzira koliko je to nezavisna Regulatorna agencija za komunikacije da javnost je dužna da sazna zbog čega je u tolikom broju bilo, uvjeren sam da su ovi drugi troškovi značajno veći. Hvala puno.
Sve ćete dobiti u pisanom obliku. Hvala vama. Riječ dajem izaslaniku Zlatku Miletiću.
Hvala lijepo gospodine predsjedatelju. Možda je nediplomatski ali evo, da bih uštedio vrijeme i držao se ova dva minuta sve vas ovdje prisutne srdačno pozdravljam. Imajući u vidu da sam ja postavio tri izaslanička pitanja, ja ću se posvetiti ovom najvažnijem, a za ova preostala dva očekujem da mi nadležne institucije dostave pismeni odgovor. Znači, ja ću se posvetiti pitanju djece i obrazovanja u Bosni i Hercegovini, a odnosi se na moj zahtjev od 10.12. na koji mi dosad niko nije odgovorio. Zamolba se odnosila na Vijeće ministara u starom sazivu, da se Ministarstvo financija ili Ministarstvo civilnih poslova BiH, da iznađu način da izvrše finansiranje i riješe status Srednje medicinske škole, Katoličnog centra Ivan Pavao II u Bihaću, da se interventno osigura 140.083 KM po mogućnosti iz budžetske rezerve. Ukoliko to nije moguće tražim odgovor od Ministarstva financija da li to može pitanje da riješi u toku ove kalendarske godine. Ja vas molim da dobijem svakako odgovor u pismenoj formi. Još jednu stvar da dodam s obzirom da još imam vremena. Ja mislim da imajući u vidu da je ova škola osnovana 2013. godine i da igrom slučaja nekim administrativnim čarlamama u Unsko-sanskom kantonu jednostavno škola nije proglašena školom od opšteg društvenog interesa. Vrlo je degutantno da ove troškove snosi kao osnivač biskup Komarica, jer čovjek nije u stanju da skupi tamo par tisuća vjernika, još mu trebamo natovariti da plati 140.000KM za školovanje te djece, 161 učenika različitih nacionalnosti, i mislim da je to sramotno, da se to pitanje ne riješi. Hvala vam lijepo.
Hvala Vama. Jednako kao i za predposljednje postavljeno pitanje, sukladno članku 157. na narednoj sjednici kao budu odgovori na usmeno postavljena pitanja, dobit ćete odgovor na ovo pitanje. Ali evo, i sukladno ovom Vašem zahtjevu, u pisanoj formi neka Vam se dostavi odgovor i za ostala pitanja. Time smo iscrpili ovaj dio izaslaničkih pitanja. Hvala lijepo. Za 4. sjednicu predlažem sljedeći izmjenjeni Dnevni red 1. Usvajanje Zapisnika 3. žurne sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH; 2. Zahtjev izaslanika Zlatka Miletića za razmatranje Prijedloga zakona o izmjeni i dopunama Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine po žurnom postupku, u skladu s člankom 124. Poslovnika Doma naroda, broj: 02-02-1-1155/19 od 08.07.2019.; 3. Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine (prvo čitanje), predlagatelj: Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, zakon broj: 02-02-1-205/18 od 26.03.2018.; 4. Prijedlog zakona o dopuni Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (prvo čitanje), predlagatelj: izaslanik Denis Bećirović, zakon broj: 02-02-1-1810/19 od 15.10.2019. s mišljenjem Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH; 5. Godišnje konsolidirano izvješće unutanje revizije za 2017., materijal Ministarstva financija i trezora BiH, broj: 01,02,03-16-1-1329/18 od 31.05.2018.; 6. Konsolidirano izvješće o sustavu financijskog upravljanja i kontrole u institucijama Bosne i Hercegovine za 2017. godinu, materijal Ministarstva financija i trezora BiH broj: 01,02,03-16-1-1330/18 od 31.05.2018.; 7. Izvješće o prestrukturiranjima rashoda institucija BiH u okviru proračunskih rashoda za razdoblje od 1. 1. do 31. 12. 2017., materijal Ministarstva financija i trezora BiH, broj: 01,02,03,01/14-16-1-1114/18 od 07.05.2018.; 8. Godišnje izvješće Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH za 2017., broj: 01,02- 50-19-1942/18 od 27.08.2018.; 9. Godišnje izvješće Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH za 2018., broj: 01,02- 50-18-1726/19 od 30.09.2019.; 10. Izvješće o primjeni Jedinstvenih pravila za izradbu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine, podnositelj: Ministarstvo pravde BiH, broj: 01,02-50-19- 2568/18 od 27.11.2018.; 11. Specijalno izvješće o izgledu, uporabi i zaštiti državnih, odnosno službenih obilježja/znakovlja u Bosni i Hercegovini, podnositelj: Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH, broj: 01-50-19-49/19 od 03.01.2019.; 12. Izvješće o radu Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine za 2018. godinu, broj: 01,02-50-18-1532/19 od 26.08.2019.; 13. Izvješće o provođenju Općih izbora 2018. i Izvješće o provedbi zakona iz nadležnosti Središnjeg izbornog povjerenstva BiH u 2018. godini, podnositelj: Središnje izborno povjerenstvo BiH, broj: 01,02-50-18-1741/19 od 02.10.2019.; 14. Informacija o stanju javne zaduženosti Bosne i Hercegovine na dan 31.12.2017., materijal Vijeća ministara BiH, broj: 01,02-16-1-2627/17 od 29.05.2018.; 15. Imenovanje tri člana iz Doma naroda u Zajedničko povjerenstvo obaju domova za postizanje istovjetnog teksta Zakona o izmjenama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH (predlagatelj: Vijeće ministara BiH, zakon broj: 01,02-02-1- 2015/17 od 09.08.2017. i 26.09.2017.); 16. Imenovanje tri člana iz Doma naroda u Zajedničko povjerenstvo obaju domova za postizanje istovjetnog teksta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu u institucijama BiH (predlagatelj: Vijeće ministara BiH, zakon broj: 01,02-02-1- 377/18 od 27.02.2018.); 17. Izaslanička inicijativa Denisa Bećirovića koja glasi: „Podnosim izaslaničku inicijativu kojom se zadužuje Vijeće ministara BiH da, najkasnije u roku od 120 dana od dana usvajanja ove inicijative u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, pripremi i u parlamentarnu proceduru dostavi amandmane na Ustav Bosne i Hercegovine kojima se osigurava potpuna i dosljedna implementacija četiri presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić i Finci, Azra Zornić, Ilijaz Pilav i Samir Šlaku”, broj: 02-50-6-1781/19 od 09.10.2019.; 18. Izaslanička inicijativa Denisa Bećirovića koja glasi: „Podnosim izaslaničku inicijativu kojom se zadužuje Vijeće ministara BiH da, najkasnije u roku od 60 dana od dana usvajanja ove inicijative u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, pripremi i u parlamentarnu proceduru dostavi informaciju o usklađivanju nastavnih planpova i programa bh. entiteta Republika Srpska i Srbije, s posebnim osvrtom na usklađenost ovih planova i programa s Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini“, broj: 02-50-6-1962/19 od 12.11.2019.; 19. Izaslanička inicijativa Denisa Bećirovića koja glasi: „Podnosim izaslaničku inicijativu kojom se zadužuje Vijeće ministara BiH da, najkasnije u roku od 60 dana od dana usvajanja ove inicijative u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, pripremi i u parlamentarnu proceduru dostavi izmjene relevantnog zakonodavstva s ciljem provođenja presude Europskog suda za ljudska prava po tužbi Irme Baralija protiv države Bosne i Hercegovine zbog neodržavanja izbora u Gradu Mostaru“, broj: 02-50-6-2020/19 od 20.11.2019.; 20. Prijedlog odluke o izmjeni Odluke o imenovanju članova stalnih povjerenstava Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, predlagatelj: Klub izaslanika bošnjačkog naroda, broj: 02-50-8-2161/19 od 16.01.2020.; 21. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Ugovora o grantu (Koridor Vc u RS-u – Dio 1) između Bosne i Hercegovine i Europske banke za obnovu i razvoj, nadležnost: Ministarstvo financija i trezora BiH, broj: 01,02-05-2-2188/19 od 19.12.2019.; 22. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Konvencije o međunarodnim pravilima za sprječavanje sudara na moru 1972 (COLREGs), nadležnost: Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, broj: 01,02-05-2-2086/18 od 14.09.2018.; 23. Davanje suglasnosti za ratifikaciju akata Svjetske poštanske unije koji su usvojeni na 26. kongresu održanom 2016. godine u Istanbulu, nadležnost: Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, broj: 01,02-05-2-2087/18 od 14.09.2018.; 24. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Protokola uz Konvenciju o Ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu robe (CMR), Ženeva, 19. svibnja 1956. godine, nadležnost: Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, broj: 01,02-21-1- 195/19 od 23.01.2019.; 25. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Ugovora o načelima kojima se uređuje djelovanje zemalja u istraživanju i korištenju svemira, uključujući i Mjesec i druga nebeska tijela, nadležnost: Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, broj: 01,02-21-1- 1589/19 od 06.09.2019.; 26. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Sporazuma između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata o zračnom prometu između i izvan njihovih teritorija, nadležnost: Ministarstvo komunikacija i prometa BiH, broj: 01,02-21-1-1903/19 od 31.10.2019.; 27. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Protokola broj 15 uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, nadležnost: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, broj: 01,02-05-2-2092/18 od 14.09.2018.; 28. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Protokola broj 16 uz Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, nadležnost: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, broj: 01,02-05-2-2093/18 od 14.09.2018.; 29. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Izmjena i dopuna Konvencije o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja – Konvencija iz Barcelone, nadležnost: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, broj: 01,02-21-1-196/19 od 23.01.2019.; 30. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Ugovora o slobodnoj trgovini između Bosne i Hercegovine i Republike Turske, nadležnost: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, broj: 01,02-21-1-1767/19 od 07.10.2019.; 31. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Sporazuma između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Francuske u području kinematografske koprodukcije, nadležnost: Ministarstvo civilnih poslova BiH, broj: 01,02-05-2- 2553/18 od 27.11.2018.; 32. Davanje suglasnosti za ratifikaciju produljenja važenja Protokola između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Slovenije o suradnji u području obrazovanja, nadležnost: Ministarstvo civilnih poslova BiH, broj: 01,02-05-2- 2715/18 od 10.12.2018.; 33. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Švicarske Konfederacije o socijalnoj sigurnosti i Administrativnog sporazuma o provedbi Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Švicarske Konfederacije o socijalnoj sigurnosti, nadležnost: Ministarstvo civilnih poslova BiH, broj: 01,02-21- 1-148/19 od 17.01.2019.; 34. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Izmjena i dopuna Aneksa Konvencije Međunarodne organizacije rada o identifikacijskim ispravama pomoraca (revidirana) broj 185 iz 2003. godine, nadležnost: Ministarstvo civilnih poslova BiH, broj: 01,02-21-1-812/19 od 16.04.2019.; 35. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Konvencije Vijeća Europe o krivotvorenju medicinskih proizvoda i sličnim kaznenim djelima koja predstavljaju prijetnju za javno zdravlje, nadležnost: Ministarstvo civilnih poslova BiH, broj: 01,02-21-1- 1768/19 od 07.10.2019.; 36. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Izmjena i dopuna iz 2018. godine Kodeksa Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu na moru (MLC) iz 2006. godine, nadležnost: Ministarstvo civilnih poslova BiH, broj: 01,02-21-1-1769/19 od 07.10.2019.; 37. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Protokola o određivanju tromeđne granične točke između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije, nadležnost: Ministarstvo civilnih poslova BiH, broj: 01,02-21-1-1972/19 od 12.11.2019.; 38. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Sporazuma između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Savezne vlade Austrije o razmjeni i međusobnoj zaštiti klasificiranih podataka, nadležnost: Ministarstvo sigurnosti BiH, broj: 01,02-21-1-1462/19 od 08.08.2019.; 39. Davanje suglasnosti za ratifikaciju Sporazuma o vojno-financijskoj suradnji između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Turske i Provedbenog protokola u vezi s financijskom pomoći između Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Turske, nadležnost: Ministarstvo obrane BiH, broj: 01,02-21-1-1724/19 od 30.09.2019. Evo, ovaj usuglašeni izmjenjeni dnevni red Kolegija Doma naroda kojeg ste dobili. Kako se niko nije javio za riječ, zaključujemo raspravu o dnevnom redu. Oprostite, javio se kolega Miletić. Kolega Miletiću izvolite.
Hvala lijepo predsjedatelju. Imam dva pitanja ili ako hoćete dvije sugestije. Ja Vas molim ako je moguće da ih uvažite, ne samo Vi osobno, već Kolegij. Imajući u vidu, evo, da smo prethodno imali priliku da postavimo pitanje. Ja sam se držao Poslovnika ako ste Vi to zahtjevali, je li, i ovog člana 155. ali vas molim i mislim da bi to bilo dobro, da za slhedeću sjednicu Doma imajući u vidu odredbe članka ili člana 56., gdje smo bili u obavezi da makar jednom mjesečno imamo jednu sjednicu, da nam dozvolite ili dopustite ili pružite priliku, što znači pošto 10 mjeseci ustvari nismo radili, da makar postavimo 10 pitanja. Ja mislim da bi to bilo dobro za sve nas, bolje bi se razumjeli, a mislim da bi olakšali rad i mi Vijeću ministara i ostalim institucijama u Bosni i Hercegovini i oni nama, i jednostavno da bi na taj način bili efikasniji. Druga stvar, molim Vas, pošto smo jučer dokasno imali dvije komisije i u vrlo neprijatnu situaciju dovodimo naše službenike i zaposlenike Sekretarijata, prvo ja Vama iz Sekretarijata čestitam što ste uspjeli sve ovo da sublimirate i da realizirate zaključke sa jučerašnjih sjednica, povjerenstava i komisija, ali bih zaista Vas molio predsjedavajući da se zabrani održavanje komisija najmanje 48 sati prije održavanje sjednice Doma. I treća stvar, imajući u vidu da sam ja u ovom prethodnom dnevnom redu bio predviđen da izlažem po tačci 19. dnevnog reda koja se odnosi na moju incijativu, a koja je u vezi sa izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u, imajući u vidu da sam ja uvjetno rečeno odustao od te incijative pod određenim uvjetima, a da nisam u ovim materijalima vidio da li je ispoštovan taj zaključak o kojem smo se jučer dogovorili, ja bih zaista zamolio gospođu sekretarku ili gospodina Čolaka kao predsjedatelja te Komisije da mi eventualno neko pročita zaključak u vezi sa tom tačkom da bih mogao defintivno odustati od toga, pod navodne znake, člana 19. iz prethodnog dnevnog reda. Hvala vam lijepa.
Hvala Vama. Obzirom da ovo nisu bile primjedbe na dnevni red, smatramo da evo, to je bio Vaš komentar koji se poslovnički iscrpili. Vezano za same sjednice, mi ćemo sa današnjom 4. redovitom sjednicom i ove tri izvanredne sjednice završiti sve one zaostatke koje smo imali ispred našeg Doma, obzirom da smo povjerenstva, sva povjerenstva imenovali u proteklih petnaestak dana, a imali smo jednu stisku vremensku. Ostalo što se tiče rada povjerenstava biće sukladno našem Poslovniku i ja mislim da ćemo mi sad imati redovite sjednice svakog mjeseca i već u idućem mjesecu vjerujem da ćemo sustići sve ono što će nam Vijeće ministara .... od prijedloga zakona koji su nekad bili dostaviti kao takve. Što se tiče ovih ostalih Vaših opaski, ja sam uvjeren da naš način rada koji smo kroz Kolegij uspostavili je takav kakav jeste. Što se tiče ovog pitanja dobili ste ga u pisanom obliku, ako nije stigao do Vas onda on je u pisanoj formi, tako da nema niko potrebe da obrazlaže stavove povjerenstava ovdje. Vama još jednom hvala. Obzirom da nije bilo izmjena dnevnog reda, kako je ovaj dnevni red usuglašen kroz naš Kolegij nema potrebe da se o njemu izjašnjavamo, on je po automatizmu usvojen. Prelazimo na točku jedan, Ad. 1. Usvajanje Zapisnika 3. žurne sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH
Otvaram raspravu po ovom pitanju. Kako se niko nije prijavio za riječ, zaključujem raspravu. Glasujmo o Zapisniku 3. žurne sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Hvala. Nazočno 15 – 15 za. Federacija BiH – 10 svi za, Republika Srpska – 5 svi za. Postoji opća, postoji entitetska većina. Konstatiram da je usvojen Zapisnik 3. žurne sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku dva današnjeg dnevnog reda, Ad. 2. Zahtjev izaslanika Zlatka Miletića za razmatranje Prijedloga zakona o izmjeni i dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine po žurnom postupku, u skladu sa člankom 124. Poslovnika Doma naroda, broj:02-02-1-1155/19 od 08.07.2019.
Dobili ste zahtjev izaslanika Zlatka Miletića za razmatranje Prijedloga zakona o izmjeni i dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine po žurnom postupku, u skladu sa člankom 124. Poslovnika Doma naroda Parlamentarne skupštine. Podsjećam vas, da ste dana 22.01.2020. godine dobili dopis izaslanika Zlatka Miletića kojim je izvršena korekcija naziva Prijedloga zakona koji je ranije dostavljen. Dobili ste Mišljenje Zakonodavno-pravnog sektora Parlamentarne skupštine BiH. Riječ dajem predlagatelju Zakona.
Hvala lijepo uvaženi predsjedatelju. Mislim da je ovo jedno od najtežih pitanja u Bosni i Hercegovini i zaista ću gledat da biram riječi kad govorim o ovome, ja neću govorit, možda ovom prilikom manje ću se osvrnut na sam sadržaj ovoga. A zašto sam tražio hitnu proceduru izmjena KZ-a Bosne i Hercegovine? Imajući u vidu prvenstveno činjenicu da se radi samo o izmjenama dva člana ili dva članka kako god hoćete. U skladu s našim Poslovnikom, znači članom ili člankom 124. ja sam smatrao da su ispunjeni uvjeti, da se ovo pitanje rješava na hitan način, s obzirom da su, da je predloženi sadržaj izmjena i dopuna Zakona vrlo jednostavan i da mi ovdje možemo se danas dogovoriti da ga u cjelosti prihvatimo ili odbacimo. Naime, o čemu se radi. Mene je prvo zaprepastila činjenica da u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine, iako u jednom poglavlju se govori o djelima koja imaju veze sa mržnjom, da nigdje u pojmovniku nije objašnjen pojam šta je to mržnja i upravo jedan od tih članova, ja sam pokušao, je li, sa pravnicima koji su radili na ovom, da objasnim taj pojam. A suština prijedloga ustvari ovog ključnog člana je da zaista je došlo krajnje vrijeme nakon 25 godina da prestanemo negirat genocid, ratne zločine, zločine protiv civilnog stanovništva, ovdje govorim o svim narodima, o svim građanima, jel' isto plače majka i u Srebrenici i u Bratuncu i u Bugojnu i mislim da su se stvorili uvjeti da nakon 25 godina zaista riješimo to pitanje i ja vas ovdje ponizno molim da to uradite, ovo je istorijska šansa da to sami uradimo. Nemojmo dozvoliti da visoki predstavnik i da se krijemo iza njegovih političkih odluka da to, ko biva, uradi on za nas. Ako to meni nije teško kao osobi koja je učestvovala od '91. u ratu, pa od '92. do '95., a koliko me sjećanje dobro služi, nije previše vas ovdje u sali bilo u tom ratu, ako ja mogu to da oprostim i pređem preko toga, ne vidim razloga zašto vi ne bi to mogli učiniti. Ja vas molim, molim vas, znači da razmislite o ovom i da uz punu savjest, svijest i odgovornost, evo danas razmotrimo ovo pitanje i da napravimo istorijski pomak ka pomirenju građana ove zemlje, ali ja mislim samo na taj način, pomirenjem, međusobnim uvažavanjem i poštivanjem, prije svega, svih žrtava u Bosni i Hercegovini bez obzira jesu to Srbi, Hrvati, Bošnjaci ili ostali, mislim da je krajnje vrijeme da ovo uradimo, a pogotovo imajući u vidu činjenicu da ove godine u Srebrenici se obilježava 25 godina od genocida koji je tamo izvršen, bez obzira šta ko od vas pojedinčano mislio. U obrazloženju ove, ovog, ovih izmjena i dopuna, molim vas, piše da je čak preko 90 osoba različitih nacionalnosti osuđeno za ratne zločine pravosnažno od Međunarodnog tribunala u Hagu, da ne govorim ovdje o domaćim, presudama domaćih sudova. To je jedna stvar. I druga stvar, kad je u pitanju glorifikacija, da prestanemo sa tim, da dajemo imena gradovima, javnim trgovima, ulicama, ustanovama, bolnicama, školama imena po ratnim zločincima, to nije civilizirano. Ako je to mogla da uradi jedna Ruanda, ne vidim razloga zašto to ne bi mogla da uradi Bosna i Hercegovina. I suština tog prijedloga je ustvari da se negiranje genocida ratnih zločina predvidi ovdje kao kazneno djelo, s kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Naravno, dodjela priznanja, odlikovanja, raznih privilegija ratnim zločincima, kao i da se kazne odgovorna lica s kaznom zatvora 6 mjeseci do 10 godina. Ukoliko je potrebno neko dodatno pojašnjenje, ja vam stojim na raspolaganju. Hvala lijepo.
Hvala Vama, kolega Miletiću. Otvaram raspravu. Tko se javlja za riječ? Prvi se prijavio kolega Bećirović. Izvolite kolega Bećiroviću.
Gospodine predsjedavajući, cijenjene koleginice i kolege. Iako je riječ o izmjenama dva člana Krivičnog zakona BiH moram istaći da je riječ o veoma važnom Prijedlogu zakona našeg kolege Miletića i da je danas Dom naroda Parlamentarne skupštine i svi delegati u Domu naroda na jednom velikom ispitu. Ispitu i pred domaćom i pred međunarodnom javnošću. Želim vrlo jasno reći i javno ovdje reći, da apsolutno podržavam ovakav prijedlog izmjena. Mislim da je ovo zakon, ne za prošlost, ne ne i za sadašnjost, već jedan zakon za budućnost, za sigurnost svih građana i naroda u našoj državi. Moram istaći da je i Zakon potpuno u skladu sa Ustavom BiH, sa konvencijama, koje su sastavni dio Ustava, posebno sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i građanskih sloboda. Ovaj Zakon regulira pitanje zabrane mržnje, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske i svake druge mržnje u Bosni i Hercegovini, što su vrlo opasne pojave u našoj državi. Također govori o tome da treba prekinuti sa praksom nagrađivanja i odlikovanja presuđenih ratnih zločinaca. Mi bez takvih zakonskih rješenja ne možemo krenuti prema evroatlanskim integracijama. Zato danas i treba da podržimo jedan ovakav Zakon. Na kraju krajeva, s tim da i završim, postavljam pitanje svima u Domu naroda – Šta je alternativa ovakvim zakonskim rješenjima? Alternativa, nažalost, jeste da imamo i dalje divljanje mržnje, nekažnjeno izazivanje nacionalne, vjerske i druge mrženje u Bosni i Hercegovini, da imamo zbog toga nesigurnost svih građana i svih naroda u Bosni i Hercegovini, a ja vjerujem da to zaista nije u istinskom interesu nikoga u ovoj zemlji. Stoga evo, također, pozivam da podržimo ovaj prijedlog kolege Miletića.
Hvala. Za riječ se javila kolegica Dušanka Majkić. Izvolite.
Poštovani predsjedavajući, cijenjene koleginice i kolege. Ja bi prvo htjela pitati, je li mi sad raspravljamo o proceduri, je li govorimo o hitnoj proceduri ili govorimo o Zakonu?
Sad govorimo o Zakonu, trenutno.
O Zakonu. Dakle, prvo bi htjela reći kolegi Miletiću, da ubuduće vodi malo više računa, jer tri puta sam nešto tražila oko njega, mijenjali, nešto ste tri puta mijenjali, nemojte to ubuduće da činite, kad pripremite prijedlog sagledajte ga iz svih detalja i kad ode on je otišao definitivno. Tri puta nešto mijenjati, stvarno ne dolikuje i nema smisla. To je prva stvar koju bih htjela reći. Druga, ovakav Zakon, ovakog tipa ili sličan zakon u Parlamentarnoj skupštini je od 2007. godine, kad su ga prvi put predložila dva poslanika Stranke za BiH, znači 2007. godine, pa ga ponovili 2012. godine, pa onda 2016. godine SDP je imao svoju verziju tema sa, na sličan način rješenje. Onda je Savjet ministara 2017. godine predložio izmjenu Krivičnog zakona i uvođenje ... otprilike iste materije kao ovo i evo nas u 2020. godini kada dolazi ovaj Prijedlog zakona gospodina Miletića. Zakon jes kratak, ali važna je suština njegova i možda je odgovornost naša u Parlamentarnoj skupštini, ja mislim predstavnika srpskog naroda, što smo morali više da objasnimo zbog čega mi to ne prihvatamo, to je sama suština stvari. Prije nego što sam, ovaj, u pripremi samoj za ovu sjednicu odlučila sam da vidim kako na tu materiju gledaju u Savjetu Evrope, šta kažu ta dokumenta koja bi nama trebala da budu referentna i na šta bi mi trebali da se baziramo kad imamo prijedloge, kad donosimo odluke, budući da imamo namjeru, je li, da postanemo članica Evropske unije jednom. Dakle, Savjet Evrope od svojih članica, znači zemalja Evropske unije, traži da u svoje krivično zakonodavstvo uvedu oblik krivičnog djela koje se zove odobravanje, negiranje i umanjenje genocida, ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti utvrđene zakonima, o presudama sudova. Dakle, to je, to je nesporno. Ali imaju dve stvari na koje Savjet Evrope pokazuje, čaln 7. Odluke kaže – da to što se traži od država članica Evropske unije, da u svoje krivično zakonodavstvo unesu ovu vrstu diskriminacije, ni na koji način, dakle ponavljam, ni na koji način ne utiče na nametanje ove inkriminacije, ako to znači povredu slobode izražavanja ili mišljenja. A mi smo baš tu. I još Savjet Evrope kaže – negiranje genocida, ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti je krivično djelo samo, samo u slučaju da je način negiranja izvršen tako da podstiče i poziva na nasilje prema određenoj grupi. Dakle, to kaže Savjet Evrope. Šta su naši argumenti bili zbog čega nismo mogli prihvatiti i nećemo prihvatiti ovaj Zakon? Prvo, ne možemo prihvatiti ovakav zakona dok je pravosuđe u stanju u kakvom jeste i dok god ne prestane ... jedni sude retraktivnom primjenom zakona, zakona koji je nastao poslije krivičnog djela, dok se jednom narodu ne, neuporedivo više sudi u odnosu na drugi. Dok postoje svi ti problemi vezani za pravosuđe ne možemo da prihvatimo da se ovakav zakon donese. Takođe ne možemo da prihvatimo dok se sudski postupci, koji tretiraju ratne zločine nad pripadnicima srpskog naroda, ne privedu kraju. Ja znam da bi to Bošnjacima odgovaralo i da bi to idealna prilika, da sada kad masovnije počinje suđenje za ratne zločite protiv srpskog naroda, da bi to bila idealna šansa da se zbog verbalnog delikta učini da veliki broj, da se sudovi praktično zatrpaju predmetima koji govore o povredi prava na izražavanje i mišljenje. Konačno, veliki broj ratnih zločina u Velikom parku u Sarajevu, ubistvo civila u Rakovici, Rogatici, Foči, Bihaću, Sijekovcu, Zenici, Tuzli, Visokom, Goraždu, Srebrenici i mnogim drugim mjestima još nisu dobili epilog. A šta to znači kad bi zakon bio donesen? To bi značilo ograničenje u odbrani optuženih. Čak kad bi optuženik imao ozbiljne argumente koji bi govorili u njegovu korist i u njegovu odbranu, on bi bio okarakterisan da umanjuje, odnosno minimizira ili negira genocid i zato bi bio osuđen. To bi bili otpisani ljudi bez prava na odbranu. Takođe vodi se verbalni delikt koji ugrožava slobodu govora optuženih lica i njihovo pravo na odbranu. Mnogim građanima srpske nacionalnosti, znači bili bi uskraćeni za ono što bi svako pravo i svaka pravda morali da obezbijede. Posebno ... u 21. vijeku voditi verbalni delikt, na što posebno skreće pažnju Savjet Evrope, za nas predstavlja selektivno kažnjavanje svih onih koji imaju drugačiji pogled na istoriju, pogled na prošli rat kada istorija još nije do kraja rekla, bez obzira na stav sudova, istorija nije rekla još sve o tome što je trebala, a naročito da bi trebalo da se vrši disciplinovanje pripadnika srpskog naroda, koji bi trebali ili da prihvate mišljenje zvanične bošnjačke politike uglavnom ili da trunu u zatvorima, nemaju drugog izbora. Još gore, zamislite da neko od naučnika se odluči da se bavi pitanjima Srebrenice, ne bi imao pravo na to, jer čim bi došao do naučnog saznanja koje govori suprotno od onoga što su rekli sudovi, Haški tribunal što je rekao, on bi bio u poziciji da odgovara, a ne da mu se to, da se to uzme kao nešto što, o čemu bi trebalo razmatrati. Dakle, poznato je da je Republika Srpska formirala dvije međunarodne komisije sa ekspertima iz 12 država. Jedna je Komisija za stradanje Srba u Sarajevu, a druga za stradanje svih naroda u i oko Srebrenice. Dakle, 12 zemalja je dalo svoje eksperte u tu Komisiju. Mi vjerujemo, Komisija radi i treba da završi negdje, čini mi se, do ljeta i vjerujemo da ćemo doći do nečega što nismo imali do sada. Imamo pravo da vjerujemo na to, nama je i možda je srpskom narodu najviše stalo da se dođe do te istine. Zbog svega toga i zbog toga što nam nakon toga možemo da sagledamo sve događaje vezano za ovaj rat, moćemo da raspravljamo o mnogim drugim stvarima. Tako da, htjela sam ovo sve da kažem, da biste razumjeli zbog čega delegati iz reda srpskog naroda ne mogu prihvatiti ovaj Prijedlog zakona. Hvala vam.
Hvala Vama, kolegice Majkić. Ja ću sad nešto zamoliti, kolega Izetbegoviću uključite se, uključite se, uključite se.
Da, da, dakle ... evo komentara na ovo što smo čuli od kolegice Majkić. Tvrdnja da se sudi srpskom narodu
... tvrdnja da se sudi srpskom narodu, niko ne može suditi jednom narodu, može se suditi samo zločincima, jel'. Zatim, da se sužava prostor za one koji se brane na način što će im se zabraniti negiranje genocida. Je li moguće da će se ljudi braniti na način da negiraju presude Haškog tribunala i da negiraju genocid? Je li moguće da će se braniti na takav način što će negirati genocid? Zatim, pomenuli ste masovno, da je krenuo jedan talas masovnih suđenja za zločine nad Srbima. Hvala Bogu da nije bilo masivnih zločina nad Srbima, jer evo šta ćete, šta će se uskoro utvrditi. Dakle, kad se osude eventualno svi oni, u ovome talasu koji Vi sad pominjete, kad sve to saberete žrtve, to neće biti jednako jednom danu zločina koji se desio u Srebrenici. Dakle, Srbi treba da budu zahvalni na toj činjenici. Kad se, u ratovima se dešavaju zločini, al' kada se, dakle, svi ovi zločini saberu i žrtve njihove, u jednom danu u Srebrenici je više ubijeno ljudi. I konačno, istorija nije rekla sve što treba da kaže o zbivanjima u Bosni i Hercegovini, rekli su sudovi, rekli su međunarodni sudovi na bazi hiljada dana svjedočenja i desetina hiljada dokumenata koje su uzeli u obzir. Ne trebamo čekati, dakle, presude istorije, imamo presude sudova, njih treba poštovati i o tome i govori Vijeće Evrope. Negirati, relativizirati zločine, slaviti zločince, dodjeljivati odlikovanja i nagrade zločincima je apsolutno jedna anticivilizacijska stvar. Hvala vam.
Hvala Vama. Saćemo se morati malo vratiti u okvire Poslovnika zbog, prije svega, potrebe da utvrdimo procedure, status ovog Zakona, kako ste Vi kolegice Majkić kazali u početku, pa ćemo se onda vratiti, neće to ništa naškoditi da raspravu završimo, pa i ove vaše i prijavu gospodina Bećirovića za ispravku krivog navoda i Vašu kao takvu. Znači, molim vas da se vratimo sukladno članku 124. Poslovnika. Ima li potrebe za raspravu oko procedure žurnosti raspravljanja ovog Zakona? Ako oko toga nema prijave, da idemo na proceduru glasovanja, pa da iza toga nastavimo raspravu. Kolega Bećirović, izvolite.
Uvaženi predsjedavajući uvijek ću Vas podržati kad se pozivate na poštivanje Poslovnika, u skladu s tim i kada se neko prijavi u skladu s Poslovnikom treba odmah da date tom delegatu i riječ. Ovdje kada sam čuo diskusiju koleginice Majkić, pitao sam se da li je isti tekst zakona došao i nama kao i njoj, s obzirom da je ona govorila o 90% stvari koji se ne mogu pronaći u ovom Zakonu. To je jedna stvar. Drugo, kada ste navodili istorijat pokušaja da ovakva zakonska rješenja ugradimo i u zakone u Bosni i Hercegovini, ja mislim da to ide u prilog da mi danas podržimo ovakav zakon. Treća vrlo bitna stvar je, nemojte ovdje da selektivno tumačimo akte Vijeća Evrope ili ono što jeste legislativa u zemljama Evropske unije. Pa Evropska unija je puno preciznije i oštrije sankcionirala ovakve pojave, čak neke države su to ugradile u ustave, Italija, Španija. Njemački Krivični zakona kad pročitate pogledaćete da je još rigorozniji, Austrijski, Češki itd. da ne pobrajamo sada sva ta komparativna iskustva. Ovdje, i to je vrlo bitno podvući, nije nikakvo ograničavanje slobode izražavanja, ovo je pokušaj zaštite demokratije u ovoj zemlji, pokušaj uvođenja evorpskih standarda u Bosnu i Hercegovinu. Bez ovakvih zakonskih rješenja mi ne možemo biti u Evropskoj uniji i ne treba da skrećemo s te teme, s obzirom da je ovo Dom naroda, da ovdje štitimo vitalne nacionalne interese, odgovorno tvrdim da ovakav tekst zakona je vitalni nacionalni interes i Srba i Hrvata i Bošnjaka. I na kraju, nema potrebe da bilo ko ovdje u državnom Parlamentu BiH govori i spominje bilo kakve nepriznate i fantomske komisije, koje nikoga živog na ovoj planeti ne obavezuju. Imaju presude Međunarodnog suda pravde i najviši pravni organ Ujedinjenih nacija, Međunarodnog krivičnog tribunala itd. to je trajno zabilježeno, a ovo drugo za zabavljanje domaće javnosti, to zaista ne treba ni pominjati, jer nakakvog pravnog efekta od toga nema. Hvala.
Hvala kolega Bećiroviću. Niste poslušali sugestiju, pa onda i kolegica Majkić, izvolite.
Neću svjesno da repliciram gospodinu Bećiroviću, jer tu se i nema šta, njego stav je poznat i on je često rigidniji od mnogih koji nisu u tzv. građanskim partijama, ali hoću gospodinu Izetbegoviću da kažem. Ja znam da bi bilo dobro za mnoge da se taj zakon usvoji i da se zaustavi i ono što će slijediti sad poslije otvaranja arhiva u mnogim zemljama, u kojima će se baciti drugačiji pogled na događaje u Bosni i Hercegovini. Sad već vidimo da neki pokazatelji govore da baš nije sve tako kako jeste, na kraju poznato je da i sudije iz Haškog tribunala su znali često da izdvajaju mišljenje i ne misle isto tako. Pustimo mi neka radi svako svoj posao, a mi smo ovdje u Domu naroda zaduženi da brinemo o vitalnom interesu naroda iz koga dolazimo. Tako da ja Vama ne zamjeram što imate takav stav, ... to je Vaše pravo, ali isto tako dozvolite da ja, koja govorim u ime srpskog naroda, takođe imam svoj stav i da ostanem dosledna u tome. Hvala vam.
Hvala Vama, kolegice Majkić. Da se vratimo sad na proceduru, ako bilo ko želi da se uključi u raspravu oko procedure, sad je to prigoda. Ako se niko ne javlja, kao što se ne javlja, ja zaključujem raspravu. Molim vas da prvo glasujemo o proceduri, dakle o tome hoćemo li Prijedlog zakona razmatrati po žurnom postupku, u skladu sa člankom 124. Poslovnika Doma naroda. Molim vas pokrenite proceduru.
Procedura glasovanja. Hvala lijepo. 15 nazočno – svi za. Republika Srpska – 5 svi za, Federacija BiH – 10 svi za. Postoji opća, entitetska većina. Konstatiram zahtjev za razmatranje Prijedloga zakona o izmjeni i dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine po žurnom postupku u skladu s člankom 124. Poslovnika Doma naroda je usvojen. E sad otvaramo ili nastavljamo otvorenu raspravu vezano za Prijedlog zakona. Ima li još potrebe da se neko javlja za raspravu? Ako nema zaključujemo raspravu. Oprostite za ispravku krivog navoda javio se gospodin Miletić... kolega Miletiću. Izvolite.
Zaista ću pokušat bit vrlo kratak, hvala lijepo. Nema ovdje tipke gdje bi rekao, je li, da potvrdim da je gospođa Majkićka u pravu, ovo što me je ružila oko ovih procedura, i zaista oprostite mi možda je to djelovalo neprimjereno, ali za razliku od vas ja sam prvi put ovdje, većina vas je drugi ili treći mandat u jednom ili drugom domu. Tako dok se ja malo ne snađem, u svakom slučaju zahvaljujem se Sekretarijatu, evo ja ću se potruditi u narednom periodu, imajući u vidu da ja nisam po edukaciji pravnik, da budem što precizniji i što koncizniji. Ja vas molim, jednostavno nisam želio da povrijedim ničiju emociju na bilo koji način i da ne uzimam primjere ponašanja i Bošnjaka i Hrvata i Srba, ostalih, negativnih primjera ima u sva tri naroda. Znači, evo molim vas, prije glasanja još jednom razmislite, mislim da ćemo napravit i imamo istorijsku priliku da ovo pitanje riješimo. U svakom slučaju, ako vi to danas ne napravite, ja ću u skladu s Poslovnikom, na to imam pravo, tražiti pomoć od visokog predstavnika da on nametne ovaj Zakon. Eto, hvala.
Hvala Vama. Ovim smo iscrpili rasprave, ja prijava ne vidim, evo sačekaću još jedan minut da ne ispadne da to idemo brzo. Hvala lijepo, zaključujemo raspravu. Glasujemo o Prijedlogu zakona o izmjeni i dopuni Kaznenog zakona BiH po žurnom postupku, sukladno članku 124. Poslovnika Doma naroda. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Glasujemo o zakonu, Prijedlogu zakona. Hvala lijepo. Nazočno 15 – za 6, protiv 9. Federacija BiH – 6 za, 4 protiv. Republika Srpska – 5 protiv. Nema opće, ne postoji opća većina. Konstatiram Zakon o izmjeni i dopuni Kaznenog zakona BiH nije usvojen. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku tri današnjeg dnevnog reda, Ad. 3. Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine (prvo čitanje), predlagatelj: Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH, zakon broj: 02-02-1-205/18 od 26.03.2018.
Ovo je prvo čitanje Prijedloga zakona od članka 103. Poslovnika, prvo se vodi rasprava o potrebi donošenja i načelima na kojima je Prijedlog zakona utemeljen. Dobili ste Mišljenje Zakonodavno-pravnog sektora, Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda, Povjerenstva za financije i proračun Doma naroda, želimo napomenuti da su navedena mišljenja dana i dostavljena u prošlom sazivu. Zakonodavno-pravno povjerenstvo(?) je utvrdilo da Prijedlog zakona nije usklađen sa odredbama članka 95. Poslovnika Doma naroda, a svojom je strukturom, oblikom i stilom usklađen sa Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine. Ustavnopravno povjerenstvo Doma naroda utvrdilo je da je Prijedlog zakona usuglašen sa Ustavom i pravnim sustavom Bosne i Hercegovine. Povjerenstvo za financije i proračun Doma naroda podržalo je nečela Prijedloga zakona. Riječ dajem gospođi Dušanki Majkić, predsjedateljici Povjerenstva za financije i proračun Doma naroda, ako ima potrebe.
Nema potrebe, hvala lijepo. Otvaram raspravu. Javlja li se netko za riječ? Ima li potrebe u ime predlagatelja Zakona neko da se javi za riječ? Nema, hvala vam lijepo. Za raspravu se niko ne prijavljuje. Hvala vam lijepo. Zatvaram raspravu. Glasujemo o Prijedlogu zakona o izmjeni Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine u prvom čitanju. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Hvala lijepo. Nazočno 15 – svi za. Federacija BiH – 10 svi za, a Republika Srpska – 5 svi za. Postoji opća, entitetska većina. Konstatiram Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine je usvojen u prvom čitanju. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku četiri današnjeg dnevnog reda, Ad. 4. Prijedlog zakona o dopuni Izbornog zakona Bosne i Hercegovine (prvo čitanje), predlagatelj: izaslanik Denis Bećirović, zakon broj: 02-02-1-1810/19 od 15.10.2019.
Ovo je prvo čitanje Prijedloga zakona, člankom 103. Poslovnika, prvo se vodi rasprava o potrebi donošenja, načelima na kojima je Prijedlog zakona utemeljen. Dobili ste Mišljenje Zakonodavno-pravnog sektora i Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda. Zakonodavno- pravni sektor utvrdio je da je Prijedlog zakona usklađen sa odredbama članka 95. Poslovnika Doma naroda i Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine. Ustavnopravno povjerenstvo Doma naroda konstatiralo je da Prijedlog zakona usuglašen sa Ustavom i pravnim sustavom Bosne i Hercegovine, ali nije prihvatljiv, ali nisu prihvatljiva načela Prijedloga zakona. Riječ dajem predsjedatelju Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda, gospodinu Bariši Čolaku, ako ima potrebe.
Nema. Riječ dajem predlagatelju Zakona, ako ima potrebe. Kolega Bećirović, izvolite.
Zahvaljujem. Dakle, riječ je o izmjenama Izbornog zakona BiH, a cilj ovih izmjena jeste da onemogućimo društvenu promociju i svako drugu promociju pravosnažno presuđenih ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini. Ovaj Zakon, dakle, ima za cilj da zaštiti i međunarodni ugled države Bosne i Hercegovine jer je nemoguće kretati se prema Evroatlanskim integracijama sa osobama koje su presuđeni ratni zločinci, a koji obnašaju važne javne, izborne ili druge funkcije u Bosni i Hercegovini. Mislim da je naš zadatak da vratimo i građanima i narodima u ovoj zemlji povjerenje u institucije Bosne i Hercegovine i sigurno da, i u sve institucije u našoj zemlji, i sigurno da usvajanjem ovakvog Zakona bi napravili jedan pozitivan korak u tom pravcu. Mi danas imamo šansu da pošaljemo jednu pozitivnu poruku i domaćoj i međunarodnoj javnosti i da pokažemo da smo zaista spremni da slijedimo evropske standarde. Ni u jednoj državi Evropske unije presuđeni ratni zločinci ne igraju nikakvu društvenu ulogu. Vrijeme je da i Bosna i Hercegovina krene prema tim standardima. Ključni aneks Dejtonskog mirovnog sporazuma je Aneks VII, nemoguće je nastaviti provoditi Aneks VII ako dođemo u poziciju da pravosnažno presuđeni ratni zločinci ponovo igraju neku političku ulogu u našoj zemlji. Kako će se bilo ko vraćati ili kako će neko ostati ako se vratio u takvim okolnostima? Ja mislim da je ovo Zakon koji pravi prvi korak prema jednoj ozbiljnoj i političkoj i moralnoj katarzi u Bosni i Hercegovini. Apsurdna je situacija u Bosni i Hercegovini da stotine hiljada građana Bosne i Hercegovine nemaju pasivno biračko pravo, mislim na Bošnjake i Hrvate u Entitetu RS i na Srbe u Entitetu Federacija BiH. Da ne govorimo koliko su diskriminisani oni koji se u Bosni i Hercegovini izjašnjavaju kao Ostali. Dakle, stotine hiljada građana Bosne i Hercegovine nemaju pasivno biračko pravo kada je riječ o izboru i u Predsjedništvo BiH, i u Dom naroda itd., i taj problem evo već čitavu jednu deceniju se ne rješava. Znamo i zašto. S druge strane, nekoliko presuđenih ratnih zločinaca imaju i aktivno po trenutnom našem stanju, i pasivno biračko pravo. Ja mislim da je to apsolutno neprihvatljivo. Želim ukazati i na činjenicu da brojna komparativna iskustva drugih država govore u Evropi da možemo i ta iskustva da iskoristimo, evo, da tako kažem, od onoga kako to propisuje Velika Britanija, Luksemburg, Češka, i niz drugih zemalja Evropske unije. Stoga ponavljam, i da evo ovo uvodno izlaganje i završim, usvajanje ovog Zakona nam je potrebno iz najmanje tri razloga. Prvo – zbog sprječavanja diskreditacije izbornog procesa i demokratskog poretka u Bosni i Hercegovini, drugo – zbog predstojećih lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini koji se održavaju u ovoj godini i treće – zbog potrebe da zaista uvodimo i u ovoj oblasti evropske standardne u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujem.
Hvala Vama. Obzirom da nema više prijavljenih za raspravu, zaključujemo raspravu. Kako je Ustavnopravno povjerenstvo Doma naroda nije prihvatilo načela Prijedloga zakona, glasujemo prvo o Mišljenju Ustavnopravnog povjerenstva. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja, znači glasujemo prvo o Mišljenju Povjerenstva. Hvala. Nazočno 15 – za 9, protiv 5, 1 suzdržan. Federacija BiH 4 za, 5 protiv, 1 suzdržan. Republika Srpska – 5 za. Postoji opća, postoji entitetska većina. Konstatiram, Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH je usvojeno. Kako je člankom 104. stavak (2) Poslovnika Doma naroda predviđeno, ako Dom naroda prihvati Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva iz stavka (1) ovog članka, predloženi zakon smatra se odbijenim. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku pet, Ad. 5. Godišnje konsolidirano izvješće unutarnje revizije za 2017. godinu, materijal Ministarstva financija i trezora BiH, broj: 01,02,03-16-1-1329/18 od 31.5.2018.
Dobili ste Mišljenje Povjerenstva za financije i proračun Doma naroda iz ranijeg saziva. Povjerenstvo je prihvatilo Izvješće i predlaže Domu njegovo usvajanje. Zastupnički dom je na 3. sjednici održanoj 16.01.2020. usvojilo Izvješće. Riječ dajem gospođi Dušanki Majkić, predsjedateljici Povjerenstva za financije i proračun ako ima potrebe.
Hvala Vam lijepo. Riječ dajem podnositelju Izvješća ako ima potrebe.
Hvala Vam lijepo. Zatvaram, odnosno otvaram raspravu vezano za ovo Konsolidirano izvješće. Ima li neko prijavljen za riječ? Nema. Zaključujemo raspravu. Glasujemo o Godišnjem konsolidiranom izvješću unutarnje revizije za 2017. godinu. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Hvala. Nazočnih 15, 14, isprika 14 - za 12, 2 suzdržana. Federacija BiH – za 7, 2 suzdržana. Republika Srpska – 5, svi za. Postoji opća, postoji entitetska većina. Konstatiram, Godišnje konsolidirano izvješće unutarnje revizije za 2017. godinu je usvojeno. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku šest današnjeg dnevnog reda, Ad. 6. Konsolidirano izvješće o sustavu financijskog upravljanja i kontrole u institucijama Bosne i Hercegovine za 2017. godinu, materijal Ministarstva financija i trezora BiH broj: 01,02,03-16-1-1330/18 od 31.05.2018.
Dobili ste Mišljenje Povjerenstva za financije i proračun Doma naroda iz ranijeg saziva. Povjerenstvo je prihvatilo Izvješće i predlaže Domu njegovo usvajanje. Zastupički dom na 3. sjednici održanoj 16.01.2020. usvojilo je Izvješće. Riječ dajem ponovno predsjedateljici Povjerenstva za financije i proračun, gospođi Majkić, ako ima potrebe.
Nema potrebe. Hvala lijepo. Riječ dajem podnositelju Izvješća ako ima potrebe.
Nema potrebe. Hvala lijepo. Otvaram raspravu. Ima li netko da se javlja po ovoj točci dnevnog reda? Nema, zaključujemo raspravu. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja o Konsolidiranom izvješću o sustavu financijskog upravljanja i kontrole u Bosni i Hercegovini za 2017. Procedura glasovanja. Hvala vam lijepo. Nazočno 14 – za 11, suzdržano 3. Federacija BiH – za 7, 2 suzdržana. Republika Srpska – 4 za, 1 suzdržan. Postoji opća i entitetska većina. Konstatiram, Konsolidirano izvješće o sustavu financijskog upravljanja i kontrole u institucijama Bosne i Hercegovine za 2017. godinu je usvojeno. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku sedam današnjeg dnevnog reda, Ad. 7. Izvješće o prestrukturiranjima rashoda institucija BiH u okviru proračunskih rashoda za razdoblje od 01.01. do 31.12.2017., materijal Ministarstva financija i trezora BiH, broj: 01,02,03,01/14-16-1-1114/18 od 07.05.2018.
Dobili ste Mišljenje Povjerenstva za financije i proračun Doma naroda iz ranijeg saziva. Povjerenstvo je prihvatilo Izvješće i predlaže Domu njegovo usvajanje. Zastupnički dom je na 3. sjednici održanoj 16.01. ove godine usvojio Izvješće. Riječ ponovo daljem predsjedateljici Povjerenstva za financije i proračun, gospođi Dušanki Majkić, ako ima potrebe.
Nema potrebe. Hvala lijepo. Riječ dajem podnositelju Izvješća ako ima potrebe.
Nema potrebe. Hvala lijepo. Otvaram raspravu po ovoj točci dnevnog reda ako se neko javlja za riječ. Ne javlja, zaključujemo raspravu. Glasujemo o Izvješću o prestrukturiranjima rashoda institucija Bosne i Hercegovine u okviru proračunskih rashoda za razdoblje 01.01. do 31.12.2017. godine. Molim vas pokrenite proceduri glasovanja. Hvala lijepo. Hvala vam. Nazočno 14 – za 8, protiv 1, suzdržano 5. Opća većina postoji, ne postoji entitetska većina. Ok. Idemo u drugi krug. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Nazočno 14 – za 8, protiv 1, suzdržano 5. Federacija BiH – 7 za, 1 protiv, 1 suzdržan. Republika Srpska – 1 za, 4 suzdržana. Postoji opća, postoji entitetska većina. Konstatiram, Izvješće o prestrukturiranjima rashoda institucija BiH u okviru proračunskih rashoda za razdoblje od 01.01. do 31.12.2017. je usvojen. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku 8. i imamo prvo prijedlog da spojimo izvješća po točci 8. i točci 9. , ako se slažete svi oko toga da vodimo zajedničku raspravu. Ok. Ad. 8. Godišnje izvješće Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH za 2017., broj: 01,02-50-19-1942/18 od 27. 8. 2018. I točka devet, Ad. 9. Godišnje izvješće Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH za 2018., broj: 01,02-50-18-1726/19 od 30. 9. 2019.
Dobili ste Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda. Povjerenstvo nije primilo k znanju izvješća. Zastupnički dom na 3. sjednici održanoj 16.01.2020. nije primilo k znanju izvješća. Riječ dajem gospodinu Čolaku, predsjedatelju Ustavnopravnog povjerenstva ako ima potrebe.
Nema. Hvala lijepo. Riječ dajem podnositelju izvješća ako ima potrebe. Izvolite.
Možete i tako, to je do Vas. Hvala Vam lijepo. Otvaram raspravu za točku 8. i točku 9. Za riječ se javila gospođa Dušanka Majkić. Izvolite kolegice Majkić.
Da, kad neko, prvo nas pitaju – šta vi sada raspravljate o Izvještaju za 2017., ali postoje neke poruke koje su dobre i važne bez obzira na koju godinu se odnose. Iako Izvještaj o radu Visokog sudskog i tužilačkog savjeta ovaj Dom, odnosno domovi Parlamentarne skupštine ne usvajaju nego primaju k znanju, ipak je dobro da to činimo jer iz toga sagledavamo kompletno stanje u prvosuđu. To su neke referentne tačke na osnovu kojih bi mogli da predložimo neka zakonska rješenja i učinimo da pravosuđe bude efikasnije nego što jeste. Druga je stvar neustavna uloga pravosuđa s obzirom da ni sud ni Tužilaštvo, dakle, ključne pravosudne institucije, pa ni VSTS nisu predviđene Ustavom BiH, da su nametnute odlukama visokog predstavnika i da je vrijeme da o tome kažemo konačnu riječ. Kao što je važno da kažemo da je potrebno da strane sudije odu iz Ustavnog suda BiH i da se napravi tu jedan red. ... sa svake strane, svako sa svoje strane učinio da je ovaj nered i haos koji nam je u pravosuđu takav da je svako dao doprinos svoj. Dakle, tu ubrajam i Parlament, ali da ne bi bilo da sudimo napamet, evo nekoliko padataka sam iznijela da vidimo iz tog Izvještaja za 2017. godinu šta znači efikasnost pravosuđa? Je li, koliko je efikasan koji sud, šta znači to? Dakle, ukupan budžet VSTS-a bio je nešto oko 4,8 ili 4,9 miliona, a budžet Suda i Tužilaštva BiH je bilo 30,2 miliona. U to vrijeme u sudu i Tužilaštvu je bilo ukupno 110 sudija i tužilaca. E sad primjer komparacije sa Republikom Srpskom, da je budžet sudova i tužilaštava u Republici Srpskoj u iznosio 60,3 miliona, dok je sudijsku i tužilačku funkciju u navedenim institucijama obavljalo 470 sudija. Sud BiH, sudijsku funkciju obavlja 52 sudija, a ukupan broj predmeta u radu je 8.276, priliv u tekućem tom periodu, znači 2017., je 5.800 i nešto, a broj zaostalih predmeta iz ranijih godina 2.300. Ukupno riješeno 5.700 predmeta. To znači da je svaki sudija Suda BiH u prosjeku bio zadužen za približno 159 predmeta u 2017. godini. E sad, šta znači to kad je u pitanju entitetski nivo, pravila sam za Republiku Srpsku. U sudovima u Republici Srpskoj u 2017. sudijsku funkciju obavljalo je 375 redovnih i dodatnih sudija. U radu sudova ukupan broj predmeta je bio 577.900, znači 578.000 predmeta, priliv novih predmeta u tom tekućem periodu je bio 205.000, a zaostali predmeti iz ranijih perioda iznosili su oko 380.000. svaki sudija u Republici Srpskoj je bio zadužen sa približno 1.540 predmeta u toku 2017. godine. Podsjećam vas da je svaki sudija Suda BiH bio zadužen sa 159 predmeta, pogledate vi te disproporcije. Tužilaštvo BiH u 2017. godini je obavljalo, funkciju tužilačku je obavljalo 95 tužilaca i podiglo je 168 optužnica, u Republici Srpskoj skoro 4.000. broj ukupnih podignutih optužnica po broju lica je u 2017. godini je 369, Republika Srpska 4.650. Dakle, to su neke, neki od podataka koji su meni bili poprilično nejasni. Zašto ima relativno komotan i bogat budžet i relativno skroman izlaz ukupan po broju predmeta koji se u Sudu i Tužilaštvu BiH ...? Dakle, može se zaključiti i ja očekujem da će se i predsjednik VSTV osvrnuti na to, je li to znači da su pravosudne institucije Republike Srpske efikasnije od pravosudnih institucija BiH bez obzira što imaju bolje uslove, veći budžet, je li to jedan od, može li se to tako reći? Drugo, VSTV zagovara usvajanje izmjena i dopuna Zakona o VSTS-u predloženih na osnovu Peer Review. To sam negdje pročitala da je to stav zvaničan VSTS-a. Obavijestili su me iz Ministarstva pravde Republike Srpske da je ranijim dopisima predloženo da se izvrši, uredi konstitutivna sjednica na kojoj bi bili učesnici ministar pravde BiH i entitetski ministri i Brčko Distrikt, predstavnik njihov, i da se nakon tog sastanka dogovori koji su to principi na kojoj bi radila radna grupa za izradu novog Zakona o VSTS-u. Pročitala sam u novinama da se na tom planu nešto dešava, voljela bih da je ministar pravde ovdje i da nam kaže tačno šta se dešava i dokle smo odmakli kad je u pitanju Zakon o VSTS-u, a nadam se da u tom segmentu bi učestvovali i predstavnici VSTS-a s obzirom na značajna iskustva kojima oni raspolažu. Ne slažem se sa još jednim stavom koji je iznesen u Izvještaju VSTS-a, a to je da bi VSTS trebao da bude formalni predlagač budžeta za sudove i tužilaštva. Ovo opravdanje nalazimo u tome, sudovi i javna tužilaštva u Republici Srpskoj obezbjeđuju svoj prihod iz budžeta Republike Srpske u skladu sa Zakonom o sudovima i Zakonom o javnim tužilaštvima i od tog principa mi ne možemo odstupiti jer Ustavom Republike Srpske propisano je da budžet donosi Naroda skupština Republike Srpske na prijedlog Vlade za svaku godinu i za institucije pravosuđa. Ova preporuka VSTS-a nije u skladu ni sa ustavnim, ni sa zakonskim ovlaštenjima. Ja Vas molim da o tome kažete svoj stav u Vašem daljem izlaganju jer kad se napravi budžet on se šalje VSTS-u da kaže svoj stav o tome. To znači da ste Vi ipak uključeni u sve ove odluke i nema smisla onda istrajavati na ovom i dalje. Na kraju krajeva, želim da kažem, možda je ovo ključno pitanje, reforma VSTS-a je jedno od centralnih pitanja funkcionalnosti pravosuđa BiH, treba utvrditi bolju organizaciju, nadležnost, naročito odgovornost zaposlenih u pravosuđu. Takođe, smatram da bi, da ne treba bježati i da treba ozbiljno posvetiti pažnju u narednom periodu treba li VSTS da se odvoji na dio koji se bavi sudovima i daje saglasnost na izbor sudija, i ovaj drugi dio koji bi se bavio tužiocima i davao saglasnost na izbor tužioca. Takođe, očekujem da će u tome naći mjesta i da se glavne te pravosudne funkcije, dakle predsjednik Suda BiH i glavni tužilac biraju u okviru zakonodavnih vlasti na svim nivoima u skladu sa mjestom gdje oni pripadaju. Evo, dakle, slične se stvari ponavljaju i jedne i druge godine, dakle, ne treba nešto posebno i to baš zato može da bude jedna materija, ali očekujem da, ako uspijemo riješiti ovo pitanje VSTS-a uvažavajući ovo što sam rekla, onda ćemo znati i ko je ta adresa na koji trebamo da kucamo, kome ko odgovora i neće dolaziti do ovih situacija koje se u posljednje vrijeme dešava se da se pravi rat vodi između Parlamenta i VSTS-a što zaista nema nikakvog opravdanja. Hvala vam.
Hvala Vama kolegice Majkić. Sad ćete mi dopustiti, obzirom da ima više prijava za raspravu da sukladno članku 73. stavak (4) napravimo pauzu i da nastavimo sa ovom raspravom u 12 i 30 točno. Hvala vam.
Ja ću vas zamoliti uvažene kolege da zauzmemo svoja mjesta. Broj nazočnih je takav da možemo voditi raspravu i nastavit vođenje rasprave. Nastavljamo na onom dijelu gdje smo zatražili pauzu od sat vremena. Svoju raspravu o objedinjenom izvješću je završila kolegica Majkić, a naredi se prijavio kolega Bosić. Kolega Bosiću, izvolite.
Hvala predsjedavajući. Radi se o izvještajima za 2017. i 2018. godinu i ne bi imalo ni smisla nešto pričati o tome, ja ne znam zašto tek sad raspravljamo o ovom Izvještaju za 2017. godinu, za 2018. znam zašto tek sad raspravljamo, zato što nije bio ni formiran Parlament i ovaj Dom. Tako da o tako dalekom razdoblju nema zaista neke velike svrhe raspravljati, osim što ne mogu da odolim da ne iskoristim ovu tačku dnevnog reda ili ove tačke dnevnog reda da se osvrnem na osnovne probleme koje pravosuđe u Bosni i Hercegovini evidentno ima. Ja mogu slobodno da kažem da bez ikakve dileme se može ustvrditi da je reforma pravosuđa, koju je sprovodila na velika vrata i uz velika zvona međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini, propao projekat. Građani nemaju povjerenja u ovakav pravosudni sistem, oni koji vode pravosuđe ne znaju osnovne postavke demokratskog funkcionisanja i uloge pravosuđa u demokratskom društvu. Tendenicije našeg društva su da politika određuje svaki segment, pa tako i pravosuđe i to je postalo evidentno i očigledno. Ja sam ustvari htio da se osvrnem, prije svega, na tvrdnju koju je predsjednik Visokog sudskog pravosudnog savjeta neki dan iznio i koju sam, doduše, čuo u medijima, pa bih volio da čujem od njega komentar, da poslanici ne razumiju funkcionisanje pravosuđa, da poslanici, odnosno Parlament želi da politika preuzme kontrolu nad pravosuđem i iz te tvrdnje se mene čini da Vi ne shvatate osnovne demokratske postavke na koji način funkcioniše pravosuđe u demokratskim društvima. Tri stuba vlasti izvršna, pravosudna i zakonodavna moraju imati kontrolu jedna nad drugom. Vaša teza da pravosuđe ne smije imati nikakvu kontrolu je ustvari i dovela do ovakvog sistema gdje građani, ni javnost, nemaju više povjerenja u vašu nepristrasnost. Kontrolu nad pravosuđem, po ovoj reformi koja je neuspjela, bi trebao da vrši upravo Vaša institucija, odnosno Visoki sudski i tužilački savjet. Vi to ne radite, Vi to ne možete da radite, nije to samo pitanje Vas i Vašeg mandata nego i prethodnih mandata, ja sam ubjeđen da tu postoji sistemska greška u postavci Visokog sudskog pravosudnog savjeta i da se nešto tu mora mijenjati. Znači, kontrola se mora uspostaviti nad funkcionisanjem pravosuđa da ne bi bilo pod kontrolom ili određenih interesnih centara ili politike, kao što je to u ovom slučaju. Ne morate da nas ubjeđujet kako to nije tako, nećete sigurno nikog ubjediti, jer ubjeđen sam da svi znaju da je situacija što se tiče upotrebe pravosuđa u nečijim interesima više nego očigledna i zato mogu da navedem bezbroj primjera, ne bi želio da otvaram pojedinačne slučajeve, niti je to uopšte nadležnost da se radi ovdje u Parlamentu. Mi smo 2018. godine imali posebnu sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta BiH na kojoj je bila detaljna i dobra rasprava oko stanja u pravosuđu, gdje su praktično skoro svi poslanici zauzeli identičan stav da se nešto mora mijenjati i gdje je skoro jednoglasan zaključak osim, čini mi se, stranaka SNSD-a i nisam siguran za HDZ, bio da se zadužuje Ministarstvo pravosuđa da u najkraćem roku, odnosno u roku od dva mjeseca dostavi novi prijedlog zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, koji će na drugi osnov postaviti odgovornost u raznim segmentima pravosuđe. To se nije desilo, niko ništa nije uradio na tom polju, moje insistiranje kod ministra pravosuđa, koji je i sada ministar pravosuđa, znači i u ovom mandatu, da dobijem odgovor na to pitanje se svelo na to da predstavnici iz Republike Srpske nisu predložili svog kandidata u neku komisiju. Na šta me to navodi? Na zaključak da ne postoji politička volja da se stvari pomjere u bilo kojem smjeru što se tiče pravosuđa u Bosni i Hercegovini. Zašto ne postoji politička volja? Pa očigledno je da tu volju ne posjeduju oni koji na neki način smatraju da imaju neki uticaj ili da su zadovoljni kako to pravosuđe radi sada, odnosno da imaju političku, pravosudnu zaštitu na neki način. Ja predlažem, ja ću glasati svakako protiv ovog zakona, to moje glasanje, ne zakona ovog Izvještaja, znači prošao Izvještaj ili prihvaćen ili odvačen ništa neće promijeniti dok se ne uspostavi politička volja da se ovdje nešto uradi. Političke volje ja, nažalost, u ovom trenutku ne vidim, a ponoviću ubjeđenje da smatram da je to najveći, ubjedljivo najveći problem u Bosni i Hercegovini, da je, da bi funkcionisanje u Bosni i Hercegovini ostalih institucija bilo na sasvim drugačijim osnovima nego što se to sada dešava. Znači, dok se tu nešto ne promijeni nema šanse da imamo neki bolji ili napredniji sistem od kog građani mogu očekivati napredak u budućnosti i imaćemo ovo što imamo sada, ovo znate svi šta imamo sada, imamo zemlju koja se polako prazni i ne prvenstveno zbog materijalnih loših uslova, nego prvenstveno zbor nedostatka perspektive i nepovjerenja u budućnost pod ovakvim političkim sistemom. Hvala vam.
Hvala Vama, kolega Bosić. Naredni se prijavio kolega Sredoje Nović.
Poštovani predsjedavajući, uvažene kolegice i kolege, poštovani ministre, dame i gospodo. Vidite ovo je po ko zna koji put da se i u ovom Domu, kao i u Predstavničkom, raspravlja o izvještajima Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, o tužilaštvu itd. itd. Ono što mene brine jeste da formulacija koju mi svi imamo mogućnosti primiti k znanju i to je sve na čemu se završava kompletne rasprave već duži niz godina. Šta znači primiti k znanju ili ne primiti k znanju? To je samo odlična floskula koju je neko smislio kako bi se na političkoj sceni ovakvoj kakva je u Bosni i Hercegovini sukobljavale određene strukture, političke strukture, posebno pred izbore, neposredno poslije izbora ili u borbi za pravosudne rukovodioce, koji se danas nalaze ili juče ili sutra tamo. Ja mislim da je bolje izbaciti sasvim uopšte da smo primili k znanju ili nismo primili k znanju. Naime, materijal dolazi, izvještaj onog časa kad dođe na klupe svakog od nas, pa valjda smo ga primili k znanju. Ko će to reći da nije, ovaj, sada u rukama bio ovaj materijal i ja sad glasam, je li da, protiv, nisam primio k znanju. Treba biti dobro zaista šizofren pa da mi ovako se saglašavamo iz godine u godinu i sjedimo ovdje kao predstavnici naroda u Bosni i Hercegovini. Ono što želim, dakle, prvo što se zalažem jeste da to izbacimo ili izvještaj usvajamo ili obrnuto. Izvještaj se dostavlja Parlamentu BiH na znanje i tačka, nema glasanja o njemu, dakle to je za mene vrlo korektno, a ne da kažemo primamo k znanju ili ne primamo znanju. Govoriti o pravosuđu u Bosni i Hercegovini, svi sa različitih aspekata govorimo, naravno pravosuđe govori sa svojim jezikom, tužilaštva, Visoki sudski i tužilački savjet, političari govore sa svog aspekta, advokati sa svog aspekta, svi imaju svoj ugao gladanja, ali niko ne može biti ekskulpiran od odgovornosti za stanje u pravosuđu. Ne mogu političari reći to je problem Visokog sudskog i tužilačkog savjeta, to je problem tužilaštva, to je problem pravosuđa. Nije tačno, u ovom Domu su usvajani zakoni o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, mi ćemo reći ponekada nametnuo visoki predstavnik. Nađite mi koji zakon nije potvrđen u ovim domovima. To znači da je izražena volja ovdje na ovaj ili onaj način. Zašto to radimo? Zar se može ekskulpirati izvršna vlast od toga, Savjet ministara, koji ima svoje i ministarstvo i ne danas već imaće ga vjerovatno ko zna dokle i tu je takođe dio odgovornosti. Ne isključujem ni odgovornost, naravno, nosilaca pravosudnih funkcija, ali čini mi se da brojne rasprave već godinama, ono bar što u javnosti se iznosi, su ključ i želja da se samo smjene Pero, dođe Ibro, smjene se Ibro i dođe Ivan. Sve će se promijeniti onog časa kad promijenimo jednoga po volji mojoj političkoj ili po malo naginje se i nacionalno i mi se oko toga stalno, u ovoj nesretnoj zemlji stalno sukobljavamo. Mi nemamo političke snage, ja to govorim potpuno odgovorno, nemamo ni u ovom Domu, ni u ovom Predstavničkom domu političke snage da sjedemo, da vodimo raspravu. Mi u ovoj Bosni i Hercegovini samo vodimo, nema dijaloga, ovdje je monolog, ovdje se samo očekuje da neko sluša, a ja govorim, dok god se ne obrne situacija pa da svi možemo reći o nekoj stvari bez patetike, bez ponižavanja, bez nacionalnog, bez političkog, doćiće to vrijeme, šta god ko od nas ovdje mislio, doćiće vrijeme kada će neko morati zasjesti i reći polako da otvorimo pitanje pravosuđa na jedan civilizovan, kulturan način. Ja čestitam predsjedniku Visokog suskog što je danas smogao snage da dođe ovdje poslije niza priča u javnosti, te neki kažu nema tužilaštvo šta sa nama, mi nemamo ništa sa njima, svi smo mi nezavisni. Jadna je porodica u kojoj sin kad se odvoji od porodice i postane, svoju porodicu zasnuje pa ga otac zove na slavu, kao što je to u pravoslavlju bar, a on neće da dođe, nije to nezavisnost to je bijeda i toga koji je odvojio se od oca. A i mi ako tako mislimo da trebamo se odvojiti jedni od drugih, onda će to biti strašno. Ja zaista želim svima da nama kažem, da mi moramo otvoriti dijalog, reformski proces oko pravosuđa, ali na bazi argumenata, na bazi struke i ne može niko biti iznad nekoga. Niti je pravosuđe iznad zakonodavne vlasti, zakonodavna vlast ovdje donosi zakone i kakvi god oni bili mi ćemo ili donijeti zakone ili ih nećemo donijeti. Zašto nema reformskih procesa, zašto nema reforme u pravosuđu već, ja ne znam koliko godina je to, možda i sedam, osam godina kako se pokrenulo to pitanje, ali svi gudimo. Građani, kad razgovarate sa građanima, pa i razumljivo on gleda sebe, on gleda svoj predmet, on gleda svoj slučaj, slučaj svoje sestre, tetke, babe i strine jel' mi ne gledamo sveobuhvatno već i mi se upuštamo u to, pa počnemo kritikovati zbog pojedinih predmeta rad pravosuđa, što je krajnje nakaradno, počnemo komentarisati pojedine presude jednog, drugog ili petoga, što je takođe vrlo, vrlo opasno. Nije rješenje, ja uvjeravam sve, samo u smjenama pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija, ovdje svi imamo odgovornost, jedni u pravosudnim funkcijama, nosiocima pravosudnih funkcija s jedne strane što možda nisu adekvatno radili, nisu dovoljno radili itd. itd. A mi u zakonodavnoj, odnosno parlamentarnoj vlasti odgovaramo što nismo promijenili zakone. Ne možemo mi ćutati i ostati, evo kolega je malopre rekao, da je donesen zaključak u Predstavničkom domu i ne znam, ovaj, da se donese novi zakon itd. itd. I šta smo mi uradili dalje? Mi se saglašavamo praktično kao najviša zakonodavna vlast sa tim da se ništa ne radi. To ne može, sve dotle dok se ne uspostavi odgovornost, ja vjerujem da neće, neće ni biti napretka. Odnos, mene jako interesuje, kakav je odnos pravosudne, pravosuđa i posebno tužilaštava i policije. Ja koliko god pratim u javnosti nikada nije bilo toliko sukobljavanja na javnoj sceni, sukoba između policijskih struktura i javno-tužilačkih, to je prosto nevjerovatno. Kao da mi nismo uopšte razjasnili šta je uloga policije, a šta je uloga tužilaštava i zato mislim da se mora tome, ako nije dobro rješenje zakonsko, dajte da ga mijenjamo ili nešto drugo se tu krije u svemu tome. Zato, evo na, da, da na kraju kažem, da bi trebali se svi uzdržati od političkih davanja ocjena vezano za posebno pojedine predmete koji se rade u tužilaštvima, jer čini mi se da je to najspornije u predmetima. Mene zabrinjava što neki predmeti traju ne dvije, tri, pet, već i sedam, osam i više godina i tu ne vidim ni jednog jedinog razloga zašto se to dešava. Hvala.
Hvala Vama, kolega Noviću. Naredni se za raspravu prijavio kolega Jusufović, Munibe izvolite.
Gospodine predsjedavajući, dame i gospodo. Ova tačka dnevnog reda je tako široka i tako složena da svako ko se uključi da da doprinos u njoj ili da eventualno kritikuje ima pravo i naći će niz argumenata zato što ...., ali isto tako i vjerovatno svako iz svog ugla kad gleda to je argumentacija izuzetno jaka, ali ako gledate s drugih strana isto tako može da neka druga strana, znači mnogo ih je, čak se može desiti da svako ovdje pojedinačno od nas kao delegat ima svoj stav po ovom pitanju. Uopšteno govoreći ima razloga i to jakih razloga da se bude nezadovoljno sa strukturom, načinom, aktivnostima pravosuđa. Domaći organi, ko je god pratio ovu situaciju od, znači od početka reforme, ne mogu biti amnestirani, krivi su, što je kolega već Nović pomenuo, ali po mom shvatanju bar u prvoj fazi, jer sjećam se dobro bio sam u raznim tim mandatima, najodgovornija je međunarodna zajednica koja je naredila, jednostavno donijela i ovakvu je reformu proizvela. Primjera radi, zašto ovo tvrdim, bez obzira da li sjede ovdje ljudi iz međunarodne zajednice, da oni su tada i nije se moglo ništa ni promijeniti. Ja sam bio jedan od sudionika i zašto se javljam danas, koristeći ovdje prisustvo gospodina Tegeltije, predsjednika VSTV-a, ne da govorimo o nekim detaljima ovog Izvještaja, nego jedno konkretno pitanje koje je vrlo duboko, a čini mi se da je 2004. ili 2005. godine oba doma, gdje sam i ja bio jedan od sudionika, usaglasili smo jedno pitanje, a koje se tiče pitanja Distrikta Brčko. Zašto o ovome govorim? Ovdje nas ima 15 delegata, dvojica, Bosić nije o tome pominjao, je iz Distrikta, ja sam iz Brčkog, vi ste svi jednakiji samo nas dvojica nismo jednaki s vama, evo takva je ta reforma pravosuđa. Zašto? Pa zato što svi, a trebali bi biti pred zakonom svi isti, ovdje se radi o školskom slučaju kršenja ljudskih prava određenog broja građana i to ne po nacionalnosti nego građana Distrikta Brčko. Kako? Pa tako što svi i u Federaciji i u Republici Srpskoj, vi imate dvostepenost, da li ga bio općinski, pa kantonalni ili kantonalni pa tako dalje, Vrhovni u Republici Srpskoj takođe, kod nas je ..., i, ali ima nešto što se zove, ako ništa drugo, vanredni pravni lijek Vrhovni sud jedan i drugi i on vrši određene korekcije. Mi u Brčko distriktu nemamo gdje izaći s onog prostora, a zamislite, to je mali prostor, tamo ipak svako svakoga, zatvoren si ako sudije, na kraju krajeva evo svi znamo, sve su to živi ljudi, ako si se zamjerio nekome ti si završio, nemaš izlaska. Jedino šta se dešava, dešava se u slučaju da možeš kroz Ustavni sud BiH kršenje ljudskih prava, konvencije itd. do Strazbura. E sad vas pitam – je li to reforma? To je osnovno kršenje ljudskih prava. I zašto ovo govorim? Iz više aspekata sam o toj reformi da je oslikam i da apelujem i na predsjednika VSTV-a da u budućim reformama proba se naći neko rješenje. Sad u reformama se pominje vrhovni sud da će, međutim i tu ima političkih neslaganja, ali kako god moralo bi se naći neko ... i mi smo to bili dogovorili da promijenimo, oba doma, Krivični zakon tada. Znate ko nas je zaustavio, jer sam iz Brčkog i bio direktno učestvovao u OHR-u, zaustavio nas šef Pravne službe u OHR-u tada, džaba što se dogovorio Parlament. E zato hoću da kažem, ne možemo amnestirati najvećim dijelom krivicu ni međunarodne zajednice, e kasnije se pretvorilo u ono što se ... Da ne bi širio temu, znači smatram ko god kritikuje ovako pravosuđe da je u pravu, ali vrlo je slojevito pitanje. I drugo, pošto sam u više mandata učestvovao u istom, po istom ovom pitanju, ovaj, da li u ovom ili onome parlamentu, ovdje je pomenuto pitanje i od kolege Bosića i od kolege Novića, ali u različitim, pitanje glasanja. Ja stvarno, moram vas priupitati, bez obzira što imam iskustva dosta u ovome, ali sad sam nov ovdje, pa da mi odgovorite. Ja dosad znam koliko sam puta učestvovao da formalno-pravno, formalno-pravno govorim, nikada glasanja nije bilo, naime uvijek ovo je bilo prima se k znanju i to znam obrazloženje u početku OHR davao, nije ga davao VSTV, nego smo mi jednom pokušali i mi smo tražili, mi ćemo glasati pa vi kako god hoćete. Pa da je bilo tumačenje predstavnika OHR-a, ne možete jer to nije, vi utičete na pravosuđe itd. itd. Iz tih razloga možda će mi se pojasniti, formalno-pravno znam ovo da je, e sad kako to onda čujem komisija glasala juče, sad će, kolega Bosić kaže – ja ću glasati protiv, ja sam sad u dilemi uopšte smatrajući da nema glasanja, nego ima rasprave, ima sugestija, a zašto i ne mora se ... po meni glasati. Pa ovaj Dom ima kapacitet, mislim Dom naroda i govorim o Parlamentarnoj skupštini, i Predstavnički dom, ovo danas što govorimo i svaki put što govorimo, trebalo bi da bude vrlo jaka sugestija VSTV-u kako da se ponaša, to je jedan vid. Drugi, ko nama brani, evo, jednom i drugom domu da naša, naš alat je zakonodavstvo, ko nam brani da mijenjamo zakone, usaglašavamo itd. niko. Prema tome, ovaj, ne znam hoće li mi neko, ima li iko da odgovori mi na ovo pitanje, ja znači sam u dilemi oko glasanje, jer do sada mi nismo to radili. Toliko, hvala.
Hvala Vama, kolega Jusufoviću. Naredni se prijavio za raspravu, kolega Nikola Špirić.
Gospodo predsjedavajući, cijenjene kolege delegati, uvaženi gosti. Pa zapravo sam razmišljao da li ima svrhe da diskutujem, ali ću reći par riječi o Izvještaju za 2017. i 2018. godinu. Bojim se da način na koji se mi odnosimo prema problemima koji su u Bosni i Hercegovini zapravo govori o parlamentarnom autizmu. Parlament koji razmišlja hoće li izvještaj bilo kojeg zakonodavnog organa raspraviti, primiti k znanju, govori da Parlament zapravo ne želi nikakve kompetencije i da samim tim pravosuđe svrstava u centar otuđene moći bez imalo samokritike. Svi se slažu da situacija nije dobra, je li tako? A kad uđemo u razloge zašto nije dobra, vidimo da ne postoji spremnost da se tim problemom bavi na način da ljudi imaju koristi unutar zemlje. Teško zemlji u kojoj parlament pravosuđe doživljava kao ..... i da se stepen otpora prema reformi pravosuđa mjeri hoćemo li primiti k znanju ili nećemo primiti k znanju izvještaj. Kad otvorite sajt pravosudnih institucija vi ste primili k znanju. I primiti k znanju izvještaj ne znači biti zadovoljan sa stanjem u pravosuđu, kao što i ne znači. Ali odgovornost je Parlamenta da kaže, da li mi raspravljamo o onome što je izvještaj, svjesni da se mora ući u reformu i da vidimo koja je naša uloga u reformi pravosudnog sistema. Ja nisam vidio da je bilo ko danas govorio o Izvještaju, koji je predmet onoga hoćemo li primiti k znanju ili nećemo. Dakle, ljudi su dostavili tehnički korektan izvještaj o onome što se dešava u institucijama i dakle kad uzmete stranu 41. i gdje se kaže, govori se o efikasnosti pravosudnog sistema – u 2011. godini predmet stari do dvije godine bilo 151.482, u 2017. godini 71.517, dakle smanjena je za 53%. U 2011. broj predmeta starih više od dvije godine je bilo 44.432, u 2018. – 8.202 i u 2011. broj predmeta stariji od 10 godina je bio 8.079, a u 2017. – 674. Dakle, to je stanje, ljudi napisali, imali smo toliko predmeta, toliko je riješeno, toliko je ostalo. I kad čitate Izvještaj, kaže – postoje ..., broj od 52 sudije u Sudu BiH. Sama razlika koja je ostala, koja je nerješena, kad to sve saberete je negdje 80.393 predmeta, ako je norma sudije bila do sada 155 predmeta godišnje, znači treba gotovo 11 godina da se riješe ti predmeti pod pretpostavkom da nijedan novi za 11 godina ne dođe u pravosudne institucije. Šta to govori za nas parlamentarce? Kad se radilo o tranziciji Ureda registrara i kad sam donio odluku tada da se poveća broj izvršilaca, tad sam doživio javne kritike ogromne, kako ja pomažem tim institucijama. Kao da su to institucije koje nisu institucije Bosne i Hercegovine. Dakle, šta možemo mi ovakom pravosuđu kao parlamentarci pomoći dok se obziljno ne zakorači u reformu koja će biti reforma koju provodimo mi unutar Bosne i Hercegovine. Imam osjećaj da mnogi čekaju reformu koja će biti unešena u Bosnu i Hercegovinu, ali to je zalud gubljenje vremena. Ljudi iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća kažu – da reforma je potrebna. Pozivaju da se bavimo reformom, a mi kažemo ne, mi nećemo primiti ni k znanju. Da li je reforma pravosuđa samo kadrovska politika kojom bi se političari htjeli baviti? Da li se samo na to odnosi reforma pravosudnog sistema? Čitamo i domaće i međunarodne izvještaje i imamo izvještaj naše institucije. Dakle, postoji li način? Ako ove godine mi kao parlamentarci raspravimo i znamo da ima 80 hiljada ostalih predmeta od 10 do 2 godine, hoćemo li reći, postoji li politička spremnost, treba povećati broj sudija za duplo, da bi ljudi bili zadovoljni, da ne čekaju 10 ili 5 godina. Treba povećati i budžet za duplo. Naravno, reforma pravosuđa takođe traži budžet, je li vi mislite da ovi koji se bave reformom pravosuđa izvana to rade džaba. Reforma koja ništa ne košta i ne valja, svaka, nije profesionalna, ne traži profesionalni pristup. Dakle, mnogo je ovdje dilema, ali ja vas molim kao kolege da mi uđemo u suštinu. Jedno je izvještaj s kojim smo zadovoljni ili nezadovoljni, a drugo jeste reforma pravosuđa. Imam osjećaj da mjeru prema pravosuđu, Parlament što je, za mene je veći autizam koji sam vidio, da ne želi, da se onda neće ni da pročita izvještaj. Dakle, to govori o nama, a ne o pravosuđu. E ako smo mi spremni da se bavimo reformom pravosudnog sistema, niko ne brani Parlamentu da nađe svoj ugao, ni da bude pravosuđe zavisno, nego da se dođe do onoga što je potreba u ovoj zemlji. Imam osjećaj da čekanjem da reforma stigne odnekud, mi pravosuđe pretvaramo u .... i bojim se da ćemo ponovo dobiti nešto s čim nećemo biti zadovoljni, ako ne učestvujemo u tim rješenjima. I zato moje zadatak da Parlament, dakle moj prijedlog, da nađemo svoju ulogu u onome što se zove reforma pravosudnih institucija, a da ovaj Izvještaj ako možemo mijenjati, mijenjamo, ali ovdje mi nemamo šta mijenjati, ovdje su ljudi rekli koliko imaju predmeta, koliko imaju izvršilaca, kolika im je norma i šta je ostalo da se riješi. I oni pitaju Parlament, ja tako to shvatam, evo gospodo norma je 155, ne možemo preko norme. Šta je odgovor Parlamenta? Primite broj sudija. Ako je primite broj sudija, izvolite donesite budžet. Mi donosimo budžet, gdje je naša uloga. Ako nećemo da primimo Izvještaj, imamo li snage da kažemo budžet vam je nula za narednu godinu, ima li neko snage da to kaže, ja zato molim da se uozbiljimo kada je ova problematika u pitanju. Hvala vam lijepo.
Hvala Vama kolega Špirić. Naredni za raspravu prijavio se kolega Miletić.
Hvala lijepo predsjedatelju. Prvo da se Vama zahvalim gospodine Tegeltija što ste danas ovdje prisutni. Ja ću zaista probati da u bilo kom smislu ne budem lično i nemojte molim Vas da me tako i shvatite. Zaista sve ovo što su kolegice i kolege rekle, neću da se ponavljam, sa većinom ili sa većim dijelom sadržaja se slažem, pogotovo sa diskusijom gospodina Novića, samo imam tu jednu ispravku krivog navoda o kojoj želim nešto da kažem, a javio sam se prije svega iz razloga da Vama postavim jedno pitanje. Naime, ja sam kao i većina građana u Bosni i Hercegovini, ovo ne govorim u populističkom smislu zaista nezadovoljan jer su rezultati naših sudova i naših tužiteljstava vrlo skromni. Mene su maloprije novinari pitali, između ostalog, ja sam bježao od toga da bilo koga, da izvinite na izrazu, popljujem, ne mogu da shvatim da od '17.-te do ove godine sigurnosne agencije uključujući Tužilaštvo, Tužiteljstvo i Sud i VSTV znači potroše oko 220 miliona KM. Kad uzmete šta su uključujući ovo o čemu je gospodin Nović govorio, koliko je ljudi privedeno, saslušano, procesuirano po osnovu ratnih zločina, terorizma, organizovanog kriminala, o kriminalcima bijelih okovratnika da i ne govorim, o korupciji, o čudima, ovdje nema šta se ne dešava, do situacije da smo nesposobni da riješimo ubistva ova dva momka, ovog Dragičevića i ovog nesretnog Memića, ja to ne mogu da shvatim, znači ne mogu. Moguće da smo gospodin Nović i ja profesionalno frustrirani s obzirom da smo dugo godina radili u tom poslu, pa možda to razumijemo na drugi način, ali Vas molim, šta od Vas mi očekujemo, bar ja? Očekujemo da uspostavite prvo prvo sistem takav odgovornosti da ste zaista neovisni. Ali to ne znači ovo što kolega, između ostalog, Špirić kaže, ko neovisni, ko ne može nam niko ništa, znači ne radi se o tome. Ovdje se radi o tome da smislimo u novijim rješenjima mehanizme pozitivnog političkog uticaja na vaš rad, a ne negativnog. E sad, ispast će da Vas branim, Vi se ovdje nalazite između čekića i nakovnja. U kom smislu? Percepcija javnosti ili građana, govorim evo isključivo o Tužiteljstvu BiH, da svaka politička stranka ima tamo svog tužitelja. To ste mogli da pročitate u desetinama medija, desetinama portala, i zaista je takva situcija neprimjerena. Po meni, gdje treba da radimo u budućnosti? Znači, ja i dalje stojim na stanovištvu iako različite političke partije pogotovo u Zastupničkom domu smatraju, s obzirom da je na određeni način izigran Zakon o VSTV-u, da Zastupnički dom ili Dom naroda treba birati, ne znam, evo, glavnog tužitelja. Ja nisam za to, ja smatram da i dalje vi trebate ostati neovisni i da ste Vi odgovorni ko osoba da se borite za tu neovisnost. To je moje osobno mišljenje, govorim o VSTV-u kao organu. To je prva stvar, druga stvar odgovornost i kolektivna i pojedinačna, treća stvar, kriterij oko izbora ljudi koji rade u bilo kom organu, oni moraju biti pooštreni. Kad vidite statistiku, što reče gospodin Špirić ona je korektna. Izvještaj kao izvještaj, on je ok u tehničkom smislu. Kad vidite koliko je bilo postupaka protiv tužitelja i sudija, tačno da se uplašite. Znači, ovo je jako veliki broj ili veliki procenat da ljudi, da ne kažem rade nezakonito, da čine različite prekršaje, ovdje su čak oni struktuirani pa čak i po određenim kaznenim djelima. Četvrta stvar, znači mi moramo politici omogućiti da napravimo neku korelaciju u, da jednostavno mi radimo sa vama, da mi pomognemo vama, vi pomažete nama, a u konačnici svi ćemo zajedno pomoći građanima Bosne i Hercegovine. U tom smislu gospođa Majkić Vas je pitala, ja bih molio da mi to objasnite s obzirom da su kontradiktorne informacije oko tog famoznog dijaloga o prestruktuiranju ili reformi VSTV-a. On je navodno počeo prije tri godine, pa je ko biva formirana naka radna grupa, da li ona postoji ili ne postoji u okviru Ministarstva pravde, ja zaista ne znam, neću da špekulišem, ali sam čuo iako postoji da se sastala jednom. Na vašoj internet stranici pročitao sam da kod vas postoji Komisija za legistlativu pa Vas molim, znači ako budete govorili da mi odgovorite na pitanje da li se Vi sami bavite izradom novog zakona o VSTV-u? Ako to radite da li to radite sami ili to radite u suradnji sa Ministarstvom pravde, da jednostavno vidimo, ovo što reče gospodin Nović, kako da pokrenemo sve ovo sa mrtve tačke. I da ispravim gospodina Novića, tačno je ovo što ste govorili, ja volim te Vaše narodne izreke o slavi, ali je moguće da ovdje i otac ne valja, jer politika je kreirala takvog stanje da smo ljudima svezali ruke. Ovo što gospodin Špirić kaže, recimo, evo, uzet ću za primjer Tužiteljstvo Kantona Sarajevo, nemoguće je da taj broj tužitelja završe predmete koji oni imaju tamo. Ako im politika ne da novac za to, dzaba, ti će predmeti tamo stajati 10, 15 godina, a onda ih oni selektiraju pa pogotovo ove koji su nosioci raznih političkih funkcija u Bosni i Hercegovini, prvo se ti gurnu u ladicu, ja vam takvih primjera imam na stotine. Šta ću vas zamoliti ? Zaista, evo, možda je ovo dobra prilika da razgovaramo, ovo što neko reče, da otvorimo dijalog i ja se nadam da ćemo u konačnici doći do rješenja s kojim će se prije svega se uspostaviti u Bosni i Hercegovini makar djelić pravde s kojim će svi građani biti zadovoljni. Hvala lijepa.
Hvala Vama kolega Miletiću. Naredni se prijavio kolega Čolak. Izvolite.
Hvala gospodine predsjedatelju. Članovi Kolegija, dame i gospodo, kolegice i kolege. O ovome bi se zaista moglo pričati na dugo i široko. Svako od nas ima svoje mišljenje, svako od nas ima svoje viđenje, ali je činjenica da postoje mnogi problemi i da ih trebamo rješavati i činjenica je da tu postoji i naša odgovornost. Dakle, i odgovornost zakonodavne vlasti, bez obzira što mi o tome mislimo. Kad je uspostavljeno VSTV, ono je postavljeno na način da bude svojevrstan regulator čitavog pravosudnog sustava u Bosni i Hercegovini. Je li tome tako, jesu li oni uspjeli tome? Ja mislim da nisu, nisu iz mnogih razloga, što subjektivnih, što objektivnih. Neki pomaci su sigurno napravljeni i ne treba sad kazati da ništa ne valja, da je sve loše i da to sad treba sve kompletno iz temelja mijenjati. Sigurno nije tako, međutim, po meni iskoraci koji su napravljeni zaista nisu dovoljni i trebalo bi oni temeljnu misiju koju ima VSTV, a to je uspostava nepristranog, neovisnog, profesionalnog, ako hoćete i objektivnog, a posebno odgovornog pravosuđa, ja bih rekao, iako takav termin u zakonu ne postoji, odgovornost je nešto što se ovdje u nekoliko navrata čulo od ovih kolega koji su već prije mene govorili. Ja mislim da svi trebamo imati odgovornost, ali tu odgovornost treba legistlativno urediti. Ja ne mislim da mi trebamo biti nekakva posebna kapa nad pravosuđem u smislu da držimo nekakav, nekakvu šibu, daleko od toga, ali da mi nemamo mnogo tješnji kontakt, da mi nemamo mnogo tješniju suradnju sa pravosuđem kao zakonodavna vlast, a jednako tako mislim i izvršna vlast, mislim da trebamo, mislim da trebamo i da na tome trebamo poraditi. Prvo i temeljno, ovdje je nekoliko puta već spomenuto, to je Zakon o VSTV-u. Odavno se govori o tom Zakonu i ja ne mislim da to treba raditi VSTV, oni trebaju dati svoj doprinos, oni trebaju kazati gdje misli da se stanje treba poporaviti, ali zna se ko kreira zakon. To je izvršna i zakonodavna vlast, dakle, tu vidim dobar dio naše odgovornosti. Ali kako god okrenemo, ovom VSTV-u i sazivu prije se konotira mnogo toga što i ne mora značiti da su isključivi krivci oni. Što se god desi u pravosuđu, dakle, u sudu u Tužiteljstvu, u bilo kojem dijelu naše zemlje, to se na određeni način kroz percepciju naše javnosti konotira VSTV-u. Niste dovoljno napravili, niste imenovali najsposobnije kadrove, najstručnije kadrove itd., itd. I bilo je tih problema, ja osobno znam i postavljao sam neka pitanja izaslanička i u '17. godini itd., ali ja mislim da mi više nemamo vremena i da ako mislimo, a mislimo vrlo ozbiljno koračati evropskim putem, prva i temeljna stvar je nastavak dalje reforme pravosuđa. U tom smislu, ja mislim zaista da i sami moramo biti mnogo odgovorniji, da i sami moramo uzeti dio odgovornosti, a VSTV sigurno može bolje, sigurno može više i treba više jer ja zaista mislim, ne samo što je to percepcija javnosti takva da mi zaista nismo napravili ni približno dovoljno iskoraka u našem pravosuđu, da još uvijek zaista nismo svi jedanki pred zakonom, da još uvijek ne vlada vladavina zakona i vladavina prava, a to je nešto što moramo postići ukoliko želimo koračati ovim evropskim putem i što brže. Hvala vam.
Hvala kolega Čolak. Kako nema više prijavljenih za raspravu... Kolega Izetbegović.
...nepristrasno, profesionalno, efikasno u Bosni i Hercegovini naravno i nacionalno izbalansirano, a sudije i tužioci trebaju biti ljudi od integriteta, digniteta i povjerenja. Mislim da nažalost postoji konsenzus od običnog čovjeka pa preko domaćih do inostranih eksperata da u našem pravosuđu to nije tako. Ne može se amnestirati neko ko se suprotstavlja provođenju presuda Ustavnog suda. Ne možete imate, evo ovo što danas gospođa Majkić spomenu, talas suđenja za ratne zločine pripadnicima jednog naroda. Pa šta ste radili prije toga? Kakvi su to talasi, ili ste nekoga amnestirali deceniju, dvije ili se sad radi progon. Ne možete imati afere koje se ne raščiste, koje ostanu onako da truju dalje, ovaj, javnost. Kao što rekoh, sve u ovoj zemlji treba biti nacionalno izbalansirano, ne može se desiti da vrh pravosuđa bude bez prestavnika jednog naroda. Nisu valjda nesposobni ljudi iz jednog naroda da budu u vrhu pravosuđa. Tako da, kao što i gospodin Nović reče, pomalo je besmisleno reći da nešto nismo primili k znanju kada nam je već došlo na sto, evo, međutim to je nažalost jedini način da kažemo da se ne slažemo sa stanjem u pravosuđu. Tako da ja insistiram da se danas glasa ma kako to bilo smisleno ili besmisleno, da bi na takav način kao i Predstavnički dom poslali, evo, ovakvu poruku. Da nismo zadovoljni, da stanje treba biti drugačije, da je neophodna jedna jaka reforma pravosuđa.
Hvala lijepo kolega Izetbegović. Kako više prijava nema, ja zaključujem raspravu po ovoj točci dnevnog reda. Sada ću zamoliti Vas gospodine Tegeltija, obzirom da se niste obratili na početku, da i taj Vaš uvodni dio i komentar na sve što ste čuli iznesete. Izvolite.
Milan Tegeltija
Hvala Vam gospodine predsjedavajući. Gospodo potpredsjedavajući, uvaženi delegati. Na početku želim da vas pozdravim ispred članova VSTS-a i u svoje lično ime. Moram da budem iskren, danas mi je zadovoljstvo bilo biti prisutan ovoj raspravi. Šest godina sam već predsjednik VSTS-a i nisam u Parlamentarnoj skupštini BiH imao priliku da prisustvujem ovakoj jednoj raspravi o Izvještaju VSTS-a koja je zaista onakva kakva bi ona trebala da bude. Zašto mi dostavljamo izvještaje? Upravo da bi na tim sjednicama pokazali taj partnerski odnos, da bismo čuli, da biste čuli. Ne primit znanju znači da ne razgovaramo i zbog tog je i meni, takođe, besmisleno ne primanje znanja, jer onda ne razgovaramo, onda nemamo partnerstva. Ako hoćemo svi reforme, a hoćemo, onda to moramo uraditi partnerski. Odgovornost, naravno da je i na VSTS-u i na meni lično kao predsjedniku, kao rukovodiocu te institucije, ali odgovornost za reformu pravosuđa nije samo na Savjetu,na je i na parlamentima, ona je i na izvršnoj vlasti koja treba da pripremi materijale za Parlament. Ja ću se potruditi da odgovorim na sva vaša pitanja. Na početku želim da kažem da ... ovo što je uvaženi delegat Sredoje Nović rekao danas na ovoj sjednici. Identičan je stav i mene i vjerovatno svih članova Savjeta kada je pravosuđe u pitanju, kada je reforma pravosuđa u pitanju. Samo u partnerstvu možemo unaprijediti sistem. No, ja ću zaista se potruditi da sve vas uvažim i na svako pitanje koje je postavljeno ovdje, odgovorim. Majkić Dušanka, delegat uvaženi, je postavila nekoliko pitanja. Jedno se odnosi na ustavnu kategoriju. VSTS je u različitom statusu od ostalih pravosudnih institucija na nivou Bosne i Hercegovine jer je on za razliku od ovih Suda i Tužilašta BiH nastao sporazumnim prenosom nadležnosti i donešen je Zakon od oba doma Parlamentarne skupštine o VSTS-u. Prema tome, vezat ću to sa odgovorom na pitanje uvaženog delegata Bosića, kad sam rekao da Parlament nije nadređen VSTS-u, ja sam samo rekao ono što je u Zakonu koji je usvojila ova Parlamentarna skupština. Ukoliko ova Parlamentarna skupština usvoji drugačiji zakon, ja neću imati nikakav problem da kažem da je stvar drugačija. Naravno, kad kažem nije nadređena, ne znači da ne želim da budemo partneri, mi ovdje ćelimo da razgovaramo o svim pitanjima i zbog toga i dostavljamo ove izvještaje. I smisao informisanja Parlamenta je upravo u tome, da iskoristimo ovakve sjednice, da razgovaramo o problemima i unaprijeđenju sistema jer kakav god da je on ima prostora za unaprijeđenje. Daleko je pravosuđe od idealnog, od savršenog i daleko od toga da nema grešaka. Budžet sudova, istina je da je budžet Suda BiH daleko veći od svih budžeta sudova u Bosni i Hercegovini. Uslovi rada Suda BiH su na evropskom nivou, pa čak i na većem nivou od nekih evropskih zemalja. Za razliku od toga, sudovi i u Republici Srpskoj i u Federaciji žive i rade u puno težim uslovima. Valjda mi te uslove, valjda u infrastrukturnom smislu smo značajno unaprijedili u zadnjih nekoliko godina. Pravosuđe u entitetu Republika Srpska i u entitetu Federacija BiH se bavi puno širem dijapozonom predmeta nego što se bavi Sud BiH, oni se bave građanskim, upravnim itd. stvarima sa puno većim brojem predmeta i naravno da su opterećeni sa puno većim brojem predmeta i s obzirom na tako veliko opterećenje, oni zaista rješavaju puno veći broj predmeta nego što to rješava Sud BiH koji se bavi onim, hajmo to reći, uslovno govoreći, najtežim predmetima, ratnim zločinima, organizovanim kriminalom, itd. Istina je da je kad poredimo sva ostala pravosuđa, u Bosni i Hercegovini postoje četri pravosuđa stavljena pod jednu kapu, u Republici Srpskoj, Federaciji, Brčko Distriktu i na nivou BiH. Trenutno je situacija takva da u Republici Srpskoj trenutno, moglo bi se to reći uslovno, najbolje stanje. U Federaciji je drugačije stanje zato što imamo problem Kantonalnog suda u Sarajevu koji zaista ima prevelik period čekanja na Kantonalnom sudu od pet do šest godina završavanja po žalbi i to značajno usporava rješavanje predmeta u Federaciji. Sud BiH, problem je poznat, on ne postoji, nije izražena devolutivnost, nema apelacionog suda koji bi odlučivao po žalbama na prvostepene presude i zbog toga, u tom Sudu isti sud odlučuje i u prvom i u drugom stepnu, što ne odgovara opštim principima devolutivnosti. Revizija Zakona o VSTV-u o kojem ste me pitali, a istovremeno pitao je uvaženi delegat Miletić. VSTS je već 2017. godine dostavio incijativu za izmjenu Zakona o VSTS-u, dostavio je na bazi Peer Review preporuka, tako je. Peer Review su preporuke Evropske komisije i mi se nismo bavili političkim pitanjima ... Mi smo se bavili onim pitanjima koja su već uređena Zakonom, samo smo ih unaprijeđivali u skladu sa preporukama Evropske komisije i tu smo se ograničili. Znači, ono što smo mi predložili na osnovu Peer Review preporuka nema političku konotaciju, sem onog uvodnog dijela gdje su preporuke Venecijanske komisije. Kada je u pitanju, tim Zakonom odmah da kažem incijativom, ona nije konačni dokument, mi smo je dali kao našu incijativu i učestvujemo aktivno i u procesu strukturalnog dijaloga, ali i u procesu izrade ovog novog Prijedloga zakon ... mi je poznato gdje radna grupa Ministarstva pravde povodom tog Zakona i mi smo dio te radne grupe. Republika Srpska, takođe, uključena je u rad te radne grupe. Za ostala pitanja u vezi rada radne grupe gospodine Miletiću, ministar pravde je adresa. Formalni predlagač budžeta, znači mi ovdje imamo samo preporuku koja se vuče već 15 godina da uradimo distribuciju sredstava jer nam je puno jasnija slika po različitom sudovima kome više šta treba, jer svi sudovi znate kad traže budžete, oni traže svoje maksimume, onda Ministarstvo pravde dodjeljuje te budžete sudovima u tužilaštvima zavisno od toga što su oni tražili. Mi smo mislili da bi ovo unaprijedilo sistem jer bismo mogli na taj način da uradimo bolju disperziju sredstava, ne remeteći nadležnost entiteta niti, ovaj, Bosne i Hercegovine. Kada je u pitanju ovo nerazumijevanje gospodine Bosiću, kad sam rekao nerazumijevanje funkcionisanja podjele vlasti, nisam ja mislio na sve poslanike nego na neke, tako sam i rekao, neke poslanike u Predstavničkom domu na osnovu njihovih izjava koje su davali na tom Domu. To je moje ubjeđenje na koje ja imam pravo, ja, mislim da ja dobro razumijem podjelu vlasti i ne mislim da pravosuđe je sistem koji treba da bude bez odgovornosti, upravo suprotno, i u ovoj reviziji Zakona mi smo predvidjeli mehanizme za uspostavu određene vrste odgovornosti. Na kraju krajeva, ukoliko Parlament smatra da treba da ima nadzornu kontrolu nad pravosuđem, on je taj koji donosi zakon. Moje kao legalista jeste da poštujem onaj zakon koji je trenutno na snazi, a po tom zakonu Parlament nema nazdornu ulogu nad pravosuđem i ja mogu da razumijem da neke poslanike to irititra, možda bi i mene, ali ja ne mogu da kažem ono što nije istina. Tako je to trenutno i to je ovaj Parlament usvojio. Rekao sam za primanje k znanju da je to mehanizam koji, ukoliko Parlament ne primi k znanju, onda nam to onemogućava o onome što je sadržina o kojoj se možemo slagati, neslagati ali da bismo došli do nekog rješenja, moramo razgovarati i mislim da je stvar elementarnog, evo, ja sad ovdje pričam, vi ste dobili te dokumente, i sad vi kažete – nismo to primili k znanju. Kome sam ja onda pričao, taman se ne slagali sa mnom? Odnos pravosuđa i policije je vrlo važno pitanje, jedno od najvažnijih, posebno u segmentu borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala i sve druge vrste kriminala, i to je glavna, glavni problem, krivično pravosuđe u Bosni i Hercegovini trenutno. Glavni problem izostanka adekvatnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Taj link je oslabljen, on je slab i, rekao bih, skoro pa disfunkcionalan. Bojim se da je tu krivica i na jednoj i na drugoj strani, i Tužilaštva i policije. Ne želim nikoga da ... odgovornosti. Niti tužioci dovoljno preuzimaju incijativu koja im je predviđena ovim Zakonom, a bojim se da nekada i policije, sve policije u Bosni i Hercegovini, zaboravljaju da su one policije pa se ..., čekaju samo da ih Tužilaštvo nešto naredi da urade. One su i dalje ostale policija, one i dalje imaju zakone o unutrašnjim poslovima, imaju svoje operativne i taktičke nadležnosti koji trebaju da koriste u punom kapacitetu jer interesantno je da iste te policije kada je u pitanju obični kriminal vrlo dobro znaju šta da rade. Problem nastaje u ovim nekim malo složenijim krivičnim djelima kada onda samo čekaju da im se nešto naredi i to je, rekao bih, i za jedne i za druge, tužioci se kriju iza policije, a policija iza tužilaštava i imamo na kraju jedan loš rezultat za sve. Izvinjavam se, evo, pokušavam da odgovorim na sve. Efikasnost je ovakva kako ste rekli. Mislim da, makar u pogledu efikasnosti smo postigli značajne rezultate i to se može primjetiti iz ovih izvještaja, prema broju nerješenih predmeta koji su trenutno i kakvi su oni bili prije godinu, dvije, pet ili deset. Oko predmeta Dragičević, Memić, ja zaista ovdje ne mogu da govorim, to su živi predmeti koji traju na sudu i na Tužilaštvu i sve što bih ja ovdje rekao izlazilo bi iz onih mojih kompetencija. Naglašavam, ja ovdje ne predstavljam izvještaj nijednog suda, nijednog tužilaštva, nego VSTS-a i molim da se tako shvati. Nadam se, zbog vremena, moram gospodinu Izetbegoviću da odgovorim još na pitanja, odnosno na konstatacije da je vrh pravosuđa bez predstavnika jednog naroda, pretpostavljam da misli na predstavnike bošnjačkog naroda, ali to nije tačna konstatacija. U okviru pravosuđa BiH postoji osam najvažnijih funkcija koje mi tako i tretiramo i koji se tako i boduju, koji takav tretman imaju u svim našim dokumentima. Od tiho osam dva su Bošnjaka, dva su Srbina, jedan Hrvat, dva Ostala i jedna pozicija još nije popunjena. Istina je da na nivou, u samom VSTS-u tri su rukovodeće pozicije, predsjednik i dva potpredsjednika, ja sam Srbin, imamo jednog Bošnjaka kao potpredsjednika i jednog Hrvata. Glavni ... tužilac Savjeta i njegov zamjenik su Bošnjaci, direktor Sekretarijata VSTV-a i njegov zamjenik su Bošnjaci i mislim da zaista nema prostora da se govori o bilo kakvom pod navodnicima, etničkom čišćenju, Bošnjaka sa rukovodnih pozicija u pravosuđu Bosne i Hercegovine. Nažalost, stvorena je takva percepcija, ali ona zaista nema svoje utemeljenje u argumentima. I ovaj talas smanjenja, talas suđenja pripadnicima jednog naroda, ja zaista ne mogu da govorim o tim kategorijama. Što se mene tiče, ratni zločin je ratni zločin, počinilac ratnog zločina je počinilac ratnog zločina, žrtva je žrtva. Sve žrtve moraju biti jednako tretirane, svi zločinci trebaju biti jednako tretirani. To je jedini princip za koji se ja zalažem, a kada je ko optužen, na to ja kao predsjednik VSTS-a ne mogu da utičem.
Hvala Vama na ovom iscrpnom komentaru o Izvješću. Obzirom da smo raspravu ...
Molim?
Dakle, nisam ja ovaj pomenuo talas, već nam je od strane drugih kolega, ali je zaista čudna koincidencija da ostanemo mi Bošnjaci bez predstavnika u Sudu BiH i da tada krene taj talas suđenja ustvari bošnjačkim oficirima. Dakle, čudna je ta koincidencija i to neke strane u Bosni i Hercegovini prepoznaju, pozdravljaju što je to tako gospodine Tegeltija. Tako da nisam ja taj koji je tu stvar ustanovio, to je, da tako kažem, jedno opšte mjesto.
Dobro. Hvala kolega Izetbegoviću. Raspravu smo zaključili. Ja sad predlažem sukladno onom našem dogovoru da objedinimo raspravu po ove dvije točke dnevnog reda, da je bilo izvješće i za '19. mogli smo to zajednički objediniti, jer kako smo rasprave vodili, bile su općeg karaktera uglavnom. Što se tiče ove dvojbe jezičkih standarda, oko toga primamo li nešto ili ne primamo k znanju, mi desetke godina već na ovaj način pristupamo svim izvješćima, informacijama, iz velikog broja institucija, pa i danas imamo na dnevnom redu još institucija gdje ćemo se tako ponašati, i u jednom i u drugom Domu. Možemo raspraviti na Kolegiju pa vidjeti kako uskladiti sa zakonom i poslovnicima našima da ubuduće obavimo raspravu, a da nemamo formu izjašnjavanja. Međutim, čim forma izjašnjavanja ima za, protiv i suzdržani, to ćemo danas slijediti, jer ova je sjednica tako dogovorena i zakazana. Stoga vas ja molim sad da se vratimo po dnevnom redu, obzirom da smo objedili, da kažem, raspravu, čini mi se i kvalitetno je napravili. Točka 8. je bila – Godišnje izvješće Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća za 2017. godinu. Glasujemo o tom Izvješću. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Hvala vam lijepo. Nazočno 15 – za niko, protiv 6, suzdržano 9. Federacija BiH – 5 protiv, 5 suzdržanih. Republika Srpska – 1 protiv, 5 suzdržana. Ne postoji opća većina tako da možemo kazati sad ono što je jezično sporno, ovo Izvješće koje smo stvarno danas analizirali u osnovu nije primilo k znanju, pa šta god to značilo u jezičkom smislu riječi. Hvala vam lijepo. Sada prelazimo na točku 9. – Godišnje izvješće Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća BiH za 2018., broj: 01,02-50-18-1726/19 od 30. 9. 2019. Rasprava je okončana. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja na isti način. Hvala lijepo. Nazočno 15 – za niko, protiv 6, suzdržanih 9. Federacija BiH – 5 protiv, suzdržanih 5. Republika Srpska – 1 protiv, 4 suzdržana. Ne postoji opća većina pa je zaključak sličan točci 8., Godišnje izvješće Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća za 2018. godinu nije primiljeno k znanju. Vama hvala kao izvjestitelju i Vašim suradnicima. Mi prelazimo na narednu točku dnevnog reda točku 10., Ad. 10. Izvješće o primjeni Jedinstvenih pravila za izradbu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine, podnositelj: Ministarstvo pravde BiH, broj: 01,02-50- 19-2568/18 od 27. 11. 2018.
Dobili ste Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda. Povjerenstvo je prihvatilo ovo Izvješće. Zastupnički dom je na 3. sjednici održanoj 16.01. ove godine usvojilo Izvješće. Riječ dajem gospodinu Čolaku, predsjedatelju Ustavnopravnog povjerenstva ako ima potrebe.
Nema, hvala lijepo. Riječ dajem podnositelju Izvješća ako ima potrebe.
Nema. Hvala vam lijepo. Otvaram raspravu po ovom Izvješću. Niko se nije prijavio, evo ja ću sačekati sekund, dva. Ne vidim ni interesa za prijavu. Zaključujemo raspravu po ovoj točci dnevnog reda. Glasujemo o Izvješću o primjeni Jedinstvenih pravila za izradbu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Hvala lijepo. Nazočnih 14 – za 12, 2 suzdržana. Federacija BiH – 8 za, 2 suzdržana. Republika Srpska – 4 za. Postoji i opća, postoji i entitetska većina. Konstatiram, Izvješće o primjeni jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine je usvojeno. Prelazimo na točku 11. današnjeg dnevnog reda, Ad. 11. Specijalno izvješće o izgledu, uporabi i zaštiti državnih, odnosno službenih obilježja/znakovlja u Bosni i Hercegovini, podnositelj: Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH, broj: 01-50-19-49/19 od 3. 1. 2019.
Dobili ste Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva koje je prihvatilo ovo Izvješće. Zastupnički dom je na 3. sjednici održanoj 16.01. ove godine usvojilo Izvješće. Riječ dajem gospodinu Čolaku, predsjedatelju Ustavnopravnog povjerenstva ako ima potrebe.
Nema, hvala lijepo. Riječ dajem podnositelju Izvješća ako ima potrebe.
Nema. Hvala vam. Otvaram raspravu po ovom Izvješću. Niko se ne javlja za riječ i ne osjećam da će se neko i prijaviti. Zaključujemo raspravu. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja o Specijalnom izvješću o izgledu, uporabi i zaštiti državnih, odnosno službenih obilježja/znakovlja u Bosni i Hercegovini. Hvala. Nazočno 14 – za 13, 1 protiv. Federacija BiH – 10, svi za. Republika Srpska – 3 za, 1 protiv. Postoji opća, postoji i entitetska većina. Konstatiram da je Specijalno izvješću o izgledu, uporabi i zaštiti državnih, odnosno službenih obilježja/znakovlja u Bosni i Hercegovini usvojeno. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku 12., Ad.12. Izvješće o radu Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine za 2018. godinu, broj: 01,02-50-18-1532/19 od 26.08.2019.
Dobili ste Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda. Povjerenstvo je podržalo Izvješće. Povjerenstvo je također usvojilo i sljedeći Zaključak: Traži se od Vijeća ministara BiH da dostave informaciju o tome koliko je posljednjih pet godina isplaćeno novca iz proračuna institucija BiH za troškove odvjetnika u kaznenim i drugim postupcima, odnosno za naknadu štete zbog boravka u pritvoru osoba lišenih slobode koji su u kaznenom postupku pravomoćno oslobođeni optužbe, te koliko je isplaćeno novca po osnovu presuda Evropskog suda zal jduska prava u Strazburu za naknade zbog povrede članka 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (povreda prava na suđenje u razumnom roku). Zastupnički dom je na 3. sjednici održanoj 16.01. ove godine usvojio Izvješće uz dodatni zaključak. Riječ dajem ponovo gospodinu Čolaku, kao predsjedatelju Ustavnopravnog povjerenstva ako ima potrebe.
Nema. Riječ dajem podnositelju Izvješća ako ima potrebe. Izvolite. Gospodine Ljubiću izvolite.
Mariofil Ljubić
Uvaženi predsjedatelju, uvaženi članovi Kolegija, uvaženi zastupnici. Ja ću samo kratko, mislim da bi važno bilo u ovom izvještajnom periodu da podvučem nekoliko stvari. U korist Bosne i Hercegovine riješeno je tristotinjak predmeta u ukupnom iznosu od 90 miliona KM. U istom razdoblju protiv Bosne i Hercegovine
Oprostite molim vas, možemo li mi .... gospodin izlaže nakon ... kad mi postavimo neka pitanja, da ne bude da je, pa se mora ponovo vraćati.
Možemo i to, ako Vama odgovara tako.
Dajte mlim Vas, ... pričamo o Izvještaju, imamo pred sobom sve podatke koje Vi sad govorite, ali trebalo bi nešto da progovorimo.
Evo Vaša je inicijativa prihvaćena.
Moram reći da kao dugogodišnji parlamentarac malo kada je Parlamentarna skupština u oba njena doma bila zadovoljna izvještajima ove institucije. E da ne bi bila previše stroga u ocjeni, prvo što sam uradila je da pogledam kako to drugi rade, pa sam, recimo, pogledala kakav je Izvještaj o radu Pravobranilaštva koje radi Pravobranilaštvo Republike Srpske i vidjela jedan sadržajan, veliki, obiman, detaljan dokument, na skoro devedesetak strana. Onda sam pogledala kako neke opštine u Federaciji rade izvještaje o radu pravobranilaštva, takođe vidjela jednu ozbiljnost koja se ne sreće kad se radi o Izvještaju Pravobranilaštva BiH. Mnogi problemi koji su uočeni i to godinama se već ponavlja, oni se svake godine ponavljaju i očito da Pravobranilaštvo nema nekakvu ambiciju da tu nešto promijeni. Ali evo, recimo, dva slučaja koja bi, o kojima bi mogli da govorimo ovdje, u dijelu Izvještaja koji se odnosi na tzv. vojnu imovinu, kaže, stoji – predlažemo da Vijeće ministara i Parlamentarna skupština BiH u saradnji sa nadležnim institucijama predlože i u zakonodavnoj proceduri usvoje propise koji će konačno urediti status državne imovine. Ko u ovoj zemlji ne zna šta se dešava na planu državne imovine, takozvane? Taj isti stav se ponovio i u Izvještaju za 2017. godinu. Mi bi mogli da mnogo toga kažemo, ali za početak da se zadržim na tome, da samo podsjetim Pravobranilaštvo, da je teritorija Republike Srpske utvrđena Dejtonskim mirovnim sporazumom na kojem, po kojem Republika Srpska vrši zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, to je valjda, o tome ne moramo pričati. Što se tiče imovine bivše Jugoslavije prema Sporazumu o sukcesiji, koji je zaključen, kao što znate čini mi se 2001. godine, između država koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije, sva imovina pripada entitetima, znači Republici Srpskoj i Federaciji. Izuzetak jedini je privatna imovina koja je predmet Aneksa G i navedenog Sporazuma i ta imovina pripada imaocu tog prava bez obzira gdje se on nalazio. E sad, nije valjda da Pravobranilaštvo ne zna da je Komisija za državnu imovinu, čiji je bio zadatak da pripremi ovaj Zakon o raspodjeli imovine pod zabranom raspolaganja, u dva mandata, gotovo 10 godina, pokušavala da dođe do tog zakona i nije uspjela. Može li, može li izvršna i zakonodavna vlast donijeti bilo koji zakon, a da pri tom nema nužni dogovor između tri naroda koja žive ovdje? Zašto nismo dobili potrebnu većinu? Pa zato što su predstavnici Federacije se zalagali da pored imovine koja je pod zabranom raspolaganja i sva druga imovina bude vlasništvo Bosne i Hercegovine. Što ne možemo prihvatiti, jer to ne odgovara po zakonima i Ustavu. Kada je perspektivna vojna imovina u pitanju, pa to je poseban slučaj. Republika Srpska je tu iznijela jasan stav, sve što je potrebno Oružanim snagama daćemo na korištenje, ali onog momenta kad to bude neperspektivno i nepotrebno vraća se onome od koga je uzeto. Međutim, ni to nije pomoglo i ono što je s naše strane zamjerka Pravobranilaštvu BiH da je u prethodnom periodu ono pokretalo bezbroj postupaka knjiženja imovine na Bosnu i Hercegovinu, što je suprotno i Ustavu i zakonu i poznat je naš stav oko toga. Dakle, uključenost Pravobranilaštva u neustavne i nezakonite radnje u ovom procesu s naše strane ne može nikad biti prihvaćena. Druga stvar, koju takođe želim da komentarišem, je zaštita i povrat imovine preostale na prostoru bivše Jugoslavije, u ovom slučaju se sad misli na Hrvatsku, koja je donijela novi Zakon o upravljanju državnom imovinom, e tu gdje bi mogla da se vidi uloga Pravobranilaštva BiH tu je nema. A šta bi moglo da radi Pravobranilaštvo? Da pomogne u koordinaciji rješavanja tog pitanja. To pitanje ne može biti riješeno bez onih koji raspolažu i čije je to vlasništvo, a Pravobranilaštvo ne pokazuje nikakav interes za to. Da se, to su samo dva razloga zbog kojih ovaj Izvještaj ne zaslužuje da bude podržan, a nadam se da će Pravobranilaštvo nas u, na osnovu ovoga svega donijeti zaključak, da pogleda malo kako drugi rade ove izvještaje i da uradi jedan kvalitetni i sveobuhvatniji i mnogo korisniji izvještaj nego što smo ga do sada dobijali. Hvala vam.
Hvala Vama, kolegice Majkić. Za ispravak krivog navoda ili repliku prijavio se kolega Bećirović. Izvolite.
Gospodine predsjedavajući radi javnosti, a i stenograma sa ove sjednice Doma naroda, dužni smo da ukažemo na nekoliko činjenica, ne bi bilo dobro da se pošalje takva poruka u javnost, a ona naprosto ne stoji. Naime, uvažena kolegica je navela konstataciju da je nakon disolucije bivše SFRJ sva imovina pripala entitetima, to naprosto nije tačno. Ako je potrebno i pisane dokaze da priložimo i da to dokažemo nije nikakav problem. Manji bh. entitet je to pokušao na takav način razriješiti, čini mi se je li to bila 2009. ili 2010. godina, taj slučaj je po apelaciji rahmetli, čini mi se, Sulejmana Tihića otišao prema Ustavnom sudu BiH i Ustavni sud BiH je donio svoju odluku u kojoj je jasno naveo na bazi činjenica sasvim nešto drugo od ovoga o čemu govori moja prethodnica, tako da imamo to u vidu.
Hvala Vam, kolega Bećiroviću. Za raspravu se prijavio gospodin Jusufović.
Hvala gospodine predsjedavajući.
Ja ću Vam se ispričati, samo jedan trenutak, obzirom da sustav nam ne funkcionira, imali smo prijavljenu repliku, koja nije registrirana, pa samo oprostite jedan trenutak gospodine Jusufoviću.
Šta je nisam shvatio, šta je sad.
Isprika Vama sad, još jednom gospodine Jusufoviću. Za repliku se prijavio gospodin Nikola Špirić, po Poslovniku...
Ja se izvinjavam, dakle ja samo, samo kratko predsjedavajući. Dakle, ja bi molio bar kad smo u ovom Domu da nazive zemlje u kojoj živimo i konstitutivne dijelove, entitete oslovljavamo onako kako se zovu. Manji bh. entitet, ja nisam čuo da postoji, postoji Republike Srpska i Federacija. Ja vas molim kad hoćete da nam pošaljete uvredljive poruke nemojte uvijati, recite slobodno šta mislite, ali nije korektno i ako neko misli da time izgrađuje strukturu Bosne i Hercegovine u dubokoj je zabludi. Dakle, ja molim da se u ovom Domu upotrebljavaju termini koji su u skladu sa zakonom i sa Ustavom. Hvala lijepo.
Hvala Vama. Replika na repliku, gospodin Denis Bećirović. Izvolite.
Pa evo ja pozivam kolegu Špirića i njegove kolege da na tragu ovoga o čemu je govorio principijelno se ponaša i da od danas počne govoriti da djeluje u institucijama Bosne i Hercegovine, kako to stoji u Ustavu, a da ne koristi neustavni termin – zajedničke institucije.
Hvala. E sad, oprostite još jednom, gospodine Jusufoviću, Vi ste sa Vašom raspravom na dnevnom redu.
Hvala gospodine predsjedavajući. Kada je u pitanju ova institucija u više navrata i na različitim nivoima, ostaću dosledan sebi i argumentaciji koju, kada bi bilo vremena i sedam dana da obrazlažem zašto imam kritički odnos prema ovoj instituciji, bilo gdje da je, onde gdje, gdje sam u toku, od Distrikta Brčko, Federacija i ovdje ova institucija, znači imam do kraja jasan kritički odnos da ova institucija ne obavlja dobro svoj posao. Moj, moja argumentacija je suprotna, ona je samo u startu sa kolegicom Majkićkom kad bi slušali, ona je u jednom dijelu pohvalila što su imali neku inicijativu za, a ja upravo naslanjajući se na tu konstataciju tvrdim da ova institucija nije uradila ništa što je trebala da uradi. Zašto nije aktivnije se uključila, evo kad govorimo i o vojnoj imovini, nije uradila posao, to je državna imovina i nema dileme, mislim ja neću ponavljati ovo što je kolega rekao po pitanju tumačenja šta je državna imovina, to je, zavisi iz kojeg ugla se gleda. Ja apsolutno isto, ovaj, moja argumentacija je kao kolege Bećirovića, koja ima pravni osnov, a ne samo da li to želimo da kažemo ili ne. Drugo, pravobranioci, odnosno sama institucija koja je advokat države, gdje je odigrala tu svoju ulogu, ovaj, i ovdje, pogledajte koje su sve ogromne, da ne kažem, milijarde u susjednim zemljama, koja je to institucija se borila da tu imovinu vrati Bosni i Hercegovini, odnosno da je odbrani, nigdje. Kada bi se bavili posebno dubinskim stvarima onda ćete vidjeti u različitim izvještajima kako ova institucija ide na određena poravnanja posle sudskih presuda, gdje se ide u vrlo štetne itd. itd. ugovore. Zadnje ono što ima, evo da ne širim, kažem nezadovoljan sam generalno, jer mislim da ona kao institucija nije uopšte svoju ulogu opravdala je primjer dokle je došlo sa, imamo i pravosnažnih presuda koliko hoćete, sa upisom vojne imovine. Međutim, kao i u svakoj instituciji, pa i ovdje na ovom nivou postavlja se pitanje ko je gdje, u kom tom, kako da kažem, pa čak i po nacionalnim i onda izvršavaju ili je ne izvršavaju, zavisi koga će slušati, hoće li entitetske organe ili neke druge itd. Iz tih razloga apsolutno što se tiče ove tačke, ja neću biti za prihvatiti ...
Dobro, hvala Vam, kolega Jusufoviću. I više rasprava po ovoj točci nema prijavljenih. Zaključujemo raspravu. I sada ću zamoliti gospodina Ljubića da onaj svoj uvodini osvrt i uz mogućnost da odgovori ... otvorenih pitanja izrečenih ovdje prokomentirati.
Mariofil Ljubić
Zahvaljujem uvaženi predsjedatelju. Ja ću se ipak suzdržat upotrebe ovdje teških riječi, iako sam ovdje čuo dosta teških riječi, ali neargumentiranih. Opet ću se vratiti na ono što sam rekao, riješeno je u korist Bosne i Hercegovine predmeta u iznosu 90 miliona KM, a protiv Bosne i Hercegovine u iznosu od 2,5 miliona konvertibilnih maraka. Ovo podvlačim namjerno iz razloga, jer tu dominira u strukturi predmeta tri vrste predmeta. To su predmeti tzv. sudaca i tužitelja Suda i Tužiteljstva BiH, tzv. naknada. Mi smo već više puta upozoravali i Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu o neophodnosi donošenja novog zakona o plaćama i naknadama sudaca i tužitelja i osoblja u Tužiteljstvu i Sudu BiH, jer vidjećete u 2019. godini da će to biti drastično veći iznos, a to su predmeti, znači, koji su unaprijed izgubljeni. Druga grupa premeta su tužebe protiv Ministarstva obrane, tzv. činovanje i tu predlažemo da se zauzme stav. I treće je neosnovan pritvor. Analizirajući i ovu treću mi ne možemo reći da tužitelji ne trebaju taj pritvor koristiti kao ... ali stava smo i mišljenja da se pritvor kao najteža mjera i koja se koristi u iznimnim slučajevima vlo lako i vlo često izriče i onda se polako uzimaju i traže dokazi i sve ostalo i na kraju normalno drži se čovjek 4 godine u zatvoru i normalno da treba naknadu. Da sam osobno sudac, dosudio bi još veću. Zato predlažemo, znači, te tri grupe predmeta su 80% izgubljenih protiv Bosne i Hercegovine. Predlažemo da Parlamentarna skupština zajedno sa Vijećem ministara pripremi i donese ovaj konačno zakon o plaćama i naknadama osoba zaposlenih u pravosudnim institucijama Bosne i Hercebovine. Mi sa minstarstvom ćemo nastojati ovo pitanje riješiti. E sad, što se tiče, znači, jedan od naših prijedloga i sugestija je pitanje državne imovine. Mi predlažemo da se konačno počme razgovarati o donošenju zakona o državnoj imovini. Mogu napomenuti ovdje jasno i glasno, otvoreno u 2018. nije uopće razgovarano i ni o vojnoj imovini, niti je knjižena vojna imovina, ... knjižili smo imovinu na Bosnu i Hercegovinu ono što su institucije Bosne i Hercegovine kupile i u jednom i u drugom entitetu i to nije sporno. Ovdje se radi o pitanjima koja se tiču građana, jer su vezana za rješavanje velikog broja predmeta imovinsko-pravnih u odnosu na građane vezane u, sa gradnjom na građevinskom zemljištu i sa imovinom drugom u državnom vlasništvu, gdje jednostavno nije moguće riješiti. Mi imamo problem i rješavamo ga, da vam kažem, kako se snađemo, evo i u pitanju je izgradnja autoceste kroz Bosnu i Hercegovinu, jer jednostavno kad bi išli skroz do kraja po slovu onoga što piše, jednostavno mi bi na jednom dobrom broju dionicom mogli obustaviti radove i mi smo u više navrata i od Vijeća ministara tražili da se to pitanje riješi. Znači, sad bi prešao na ove odgovore, znači nismo razgovarali o pitanju vojne imovine u ovoj godini. Drugo, ne treba nas niko prozivati za knjiženje, mi ne knjižimo imovinu ni jedne vrste, mi podnosimo zahtjev, mi smo dužni kad nama institucija se obrati da uradimo, da podnesemo. Što se tiče imovine u drugim državama, konkretno što se tiče imovine u Hrvatskoj, mi smo imali zaključak Predsjedništva BiH i mi smo počeli po njemu postupati. Tu je bilo rečeno da u suradnji sa Agencijom za privatizaciju Federacije BiH i sa Investiciono-razvojnom bankom Republike Srpske, koja vrši ulogu agencije, razgovaramo o tim pitanjima. Na jedno deset upita koje smo imali, iz Republike Srpske, znači, nisu nikad htjeli odazvat na to, jer su rekli nemaju suglasnost, nemaju podršku ministra. Mi smo održali sastanak sa Agencijom za privatizaciju Federacije BiH gdje su nam oni jasno rekli u ostalom, šta vi imate sa imovinom entiteta, imovinom poduzeća, imovinom kantona itd. vi se držite imovine Bosne i Hercegovine. Ja mogu reći da smo mi pokrenuli određene postupke za imovinu, ona koja je upisana na Bosnu i Hercegovinu, mi ih vodimo. Ali opet kažemo, mi smatramo da ne treba bježati od ovog pitanja, jel' olakšaće se svakodnevni život građanima u bilo kojem entitetu. Jer ja ovdje mislim da probleme imaju i u entitetu Republika Srpska i u entitetu Federacija BiH. A što se tiče ovdje priče o nekim poravnanjima, ja vam mogu reć da je bilo vrlo malo, nažalost, poravnanja. Ja smatram da bi u dosta ovih predmeta bilo puno bolje da se predmeti mirno riješe, nego da se ide u dalje postupke i da se stvaraju dodatni troškovi. Ja mogu reći da smo u suradnji sa Ministarstvom financija i trezora BiH uspjeli za određeni broj predmeta sudaca i tužitelja riješiti bar da nemamo troškova i da nemamo kamata. Uglavnom to je to. Hvala vam.
Ništa, hvala Vama. Dobro, evo čuli smo i komentare vezano za Izvješće o radu Pravobraniteljstva za 2018. godinu. Obzirom da smo imali zaključak koji sam vam pročitao i od strane našeg povjerenstva. Prvo ćemo se izjasniti i glasovati o zaključku Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja, znači glasujemo o zaključku prvo.
O zaključku Ustavnopravnog povjerenstva, da. Hvala lijepo. Nazočno 13 – za 11, suzdržana 2. Federacija BiH – 7 za, 2 suzdržana. Republika Srpska – 4 za. Ima opća, entitetska većina i konstatiram zaključak Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda je usvojen. Sad pokrenimo proceduru glasovanje o Izvješću o radu Pravobraniteljstva BiH za 2018. godinu. Hvala lijepo. Nazočno 13 – za 8, protiv 4, 1 suzdržan. Federacija BiH – 8 za, 1 suzdržan. Republika Srpska – 4 protiv. Opća većina postoji, ne postoji entitetska većina.
Gordana Živković
Ne možete se usaglašavati jer nemate trećeg člana Kolegija, naknadno...
Hvala vam lijepo. Naknadno se izjašnjavamo o ovome na idućim sjednicama. Prelazimo na točku 13. današnjeg dnevnog reda, Ad. 13. Izvješće o provođenju Općih izbora 2018. godine i Izvješće o provedbi zakona iz nadležnosti Središnjeg izbornog povjerenstva BiH u 2018. godini, podnositelj: Središnje izborno povjerenstvo BiH, broj: 01,02-50-18-1741/19 od 02.10.2019.
Dobili ste Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda, Povjerenstvo je primilo k znanju Izvješće, predalo Domu naroda Izvješće da primi k znanju. Zastupnički dom na 3. sjednici, održanoj 16.01. nije usvojio ovo Izvješće o provođenju izbora za 2018. i Izvješće o provedbi zakona iz nadležnosti Središnjeg izbornog povjerenstva. Riječ dajem gospodinu Čolaku, predsjedatelju Ustavnopravnog povjerenstva, ako ima potrebe. Gospodine Bariša nema potrebe. Hvala. Riječ dajem izvjestitelju, ako ima potrebe ili na kraju da nakon rasprave da obavimo, možda bolje. Hvala Vam. Otvaram raspravu vezano za ova izvješća. Za riječ se prijavio gospodin Denis Bećirović. Izvolite.
Gospodine predsjedavajući u okviru ovog Izvještaja Centralne izborne komisije, koji se odnosi na 2018. godinu, preskočiću ovaj dio diskusije koji se odnosi na sumnje, osnovane sumnje i druge navode kako političkih stranaka, medija itd. o brojnim izbornim malverzacijama, neki kažu i krađama na Općim izborima 2018. godine. O tome neću govoriti danas, ali hoću postaviti nekoliko pitanja, a vezana su za jednu temu i ako je moguće da dobijemo objašnjenje ovdje od predstavnika Centralne izborne komisije. Naime, u toj 2018. godini, prema mojim saznanjima, krajem avgusta te godine je izborna komisija, odnosno Centralna izborna komisija BiH dodijelila biračko pravo presuđenom ratnom zločincu i čovjeku koji je odgovoran za teški zločin na Tuzlanskoj kapiji Novaku Đukiću. Moje pitanje glasi – Ko je i zašto omogućio da ovaj ratni zločinac dobije biračko pravo u 2018. godini? Moje pitanje glasi takođe – Ko je u CIK-u kontaktirao Đukića? Ko je konkretno ispred Odsjeka za izbore u CIK-u pripremio tu odluku prije usvajanja na CIK-u? Posebno me interesuje, kada i na koji način je uspostavljen kontakt sa Đukićem? S obzirom da je on bjegunac od pravde i onaj ko je to uradio – Da li je podatke nakon toga dostavio, interesuje me, SIPA-i, Tužilaštvu i Sudu BiH? Posebno me također interesuje – Kojim putem je zaprimljen ovaj zahtjev da se zločinac Đukić upiše u birački spisak? I na kraju, ako je moguće da i mi ovdje i cijela javnost čujemo – Na koju adresu je Đukiću dostavljena ova odluka CIK-a od 28. avgusta 2018. godine?
Zahvaljujem kolegi Bećiroviću. Za riječ se javio gospodin Lazar Prodanović. Izvolite.
Znači, predsjedavajući, moja rasprava će se odnositi i pokušaću kratko da kažem, vezano za ovaj obiman Izvještaj, koga nažalost razmatramo veoma kasno i jako je velika šteta što smo veoma blizu takođe i predstojećih lokalnih izbora, odnosno datuma objavljivanja predstojećih lokalnih izbora. Smatram da bi se Parlamentarna skupština, dakle oba njema doma u skladu sa nadležnostima trebala pozabaviti sa dva veoma važna pitanja. Jedno se odnosi da, da je što je moguće prije se završi procedura na nadležnom domu za, ovaj, aktivnosti izbora novih članova Centralne izborne komsije kojima ističe mandat, kako bi se, kako to ne bi ušlo u izborni proces. I drugo pitanje koje se odnosi na izmjene, odnosno poboljšanje izbornog zakonodavstva u dijelu koji se tiče izbornog procesa, to je prije svega u skladu sa preporukama, preporukama kako je i Centralna izborna komisija uradila i preporukama koje ODIR, dakle Centralni odjel za demokratizaciju medija pri OSCE-u. Mislim da ima više razloga da je potrebno poboljšati izborno zakonodavstvo u dijelu gdje su prisutne primjedbe u smislu mogućih zloupotreba ili slabe kontrole izbornog procesa, što dovodi u sumnju u određenom smislu za fer i poštene izbore u Bosni i Hercegovini. U tom smislu veliku odgovornost snosi Centralna izborna komisija, to je prije svega potrebno, potrebno je uraditi pred predstojeće izbore i prije ovog, nadam se da će doći do toga i podržali bi smo svaki dogovor koji bi .... implementirao Odluku Ustavnog suda BiH o izborima u Gradu Mostaru. I drugo pitanje koje je važno, poboljšanje kvaliteta biračkih odbora kao ključne neuralgične tačke u ovoj priči. Centralna izborna komisija snosi odgovornost u ovom smislu u dijelu koji se odnosi na, uslovno rečeno, moguće fiktivno učešće političkih subjekata u izbornom procesu i potpuno jednaku participaciju u biračkim odborima kao i najjače političke partije. To je mogućnost snažene zloupotrebe ovog procesa i smatram da nema ni bilo kakvog razloga da politički subjekti koji u datoj, ovog puta izbornoj jedinice, a izborna jedinica je svaka lokalna zajednica, treba onemogućiti učišće svih onih u raspodjeli članova biračkih mjesta koji ne učestvuju u izborima u toj izbornoj jedinici, odnosno lokalnoj zajednici. Treba dati jednako pravo članovima, biračkim odborima, svakom političkom subjektu koji parcipira u lokalnol skupštini ili vijeću, bez obzira na broj članova koji sada ima, u najmanjem iznosu od 50%, a svi drugi, uključujući i ove u iznosu od 50%, čime bismo imali kontrolu opozicije, odnosno pozicije od strane opozicije i dobar posmatrački proces. I istovremeno ozbiljno se pozabaviti pitanjem nezavisnih kandidata na izborima, da oni ne mogu predstavljati više od jednog političkog subjekta. Onemogućiti kandidaturu za određene funkcije ako se godinama pojavljuju predstavnici tzv. nezavisnih kandidata što uspostavlja sumnju ko ih zašto koristi, što stvara jednu ... proces. Primjedbe ove koje se odnose, dakle, i na budžet Centralne izborne komisije za ovaj dio isplate članova biračkih odbora, se mogu sagledati i neučešće članova biračkih odbora, mogu se samo objasniti na način da je ogromna inflacija fiktivnih političkih subjekata i da su uglavnom ta biračka mjesta, odnosno članovi biračkih odbora nepopunjeni. Ako ovo ne budemo uradili svaka dodatna priča mislim da nam neće posebno koristiti, mislim da je ovo moguće poboljšati i mislim da ne postoji opravdanje niti u Centralnoj izbornoj komisiji u smislu izvlačenja političkih subjekata u izbornom procesu da se ove, ovi dakle koje sam prethodno naveo, koji Centralna izborna komisija, vjerujem da dobro zna, da se ovim ove slabosti onemoguće. Pričati sada o mogućim ... glasanju, skeniranju i ostalo, mislim da je previše kasno i u određenom smislu nemoguće i upitno, ali su ovo pitanje koja zajednički možemo riješiti i koja su od interesa svih u Bosni i Hercegovini. Hvala vam mnogo.
Hvala Vama, kolega Prodanoviću. Prijava, ja više ne vidim, ne vidim ni interesa za prijave, time zaključujemo raspravu. Molim vas da glasujemo o Izvješću
Oprostite.
A oprostite, oprostite. Gospodine Nikić izvolite, pošto smo Vam maloprije sugerirali da nakon rasprava se javite za riječ. Izvolite. U ime Središnjeg izbornog povjerenstva, gospodin Stejpan Nikić.
Stjepan Nikić
Gospodine predsjedavajući, gospodo dopredsjedavajući, uvaženi izaslanici, poštovane dame i gospodo. Moje kolege su odsutne, svi su na okruglom radnom stolu u Mostaru, evo ja sam kao i najstariji član zadužen da prisustvujem i jučer Ustavnopravnom povjerenstvu i evo danas i ovdje na sjednici. Vi ste dobili pod ovom jel' točkom, kako je navedeno, naše Izvješće o provedbi Općih izbora 2018. godine i Izvješće o provedbi zakona iz nadležnosti Centralne izborne komisije od Izbornog zakona po kome su i provedeni ti izbori, do Zakona o financiranju političkih stranaka, Zakona o Vijeću ministara, onaj dio koji mi provodimo, to ste dobili na vrijeme, mogli ste sve to dobro pogledati. A moje, moj izlazak u ovom trenutku ja bih zamolio i Vas predsjedavajući, gospodin Šaćirović je, Bećirović pardon, izrekao nekoliko pitanja na koja ja ovog trenutka nemam ovdje pokazatelje, ali sve je to snimljeno i uputite Centralnoj izbornoj komisiji, dobićete sve, postavili ste nekih pet, šest pitanja vezano za Đukića, je li tako. Ja samo mogu reć da prilikom raspisivanja izbora, podnošenja kandidatske liste naše provjere, ovjere i kandidata na sve to se mogu žaliti oni koji smatraju da je Centralna izborna komisija napravila grešku. Našu grešku ili provjeru naše odluke vrši Sud BiH, što god, kakvu god odluku Sud donese ako kaže da je žalba na našu odluku ispravna, da je on uvažio, on će nama naložit, znači šta da, kako da postupimo. Dakle, ja Vam u ovom trenutku, ali ćete dobit odgovore na ove, ova Vaša pitanja. Ono, više bi se ja osvrnuo, ne vidim gospodina Prodanovića, izašao je, dakle ovo što je gospodin Prodanović pričao. Izborni zakon BiH, vi dobro znate da je to lex specialis, dakle u odnosu na druge zakone. Dobro svi znate da posle ustave jedne države izborni zakon je na visokoj razini. Ako je već dvadeset izmjena i dopuna Izborni zakon prošao, opet smo mnogi nezadovoljni nekim rješenjima i normama koje u njemu postoje i nakon svih tih izmjena i ono što u ovom aktu, koji smo mi dostavili, pri kraju samog akta Izvješće o provedbi, imaju naše preporuke i tu se može očitati i ono kako mi smatramo što bi trebalo sve, da li u novim izmjenama i dopunama Izbornog zakona ili u novom izbornom zakonu, što bi trebalo uraditi. Prije svega za to treba biti nadležna interresorna radna grupa, zna se kako se ona formira od strane predstavnika jednog i drugog doma Parlamentarne skupštine, Vijeća ministara i nas iz Centralne izborne komisije i naravno da niko ne niječe da to ne može i neki politički subjekt, kao što imamo primjera, imali smo, da neko predloži izmjene i dopune Izbornog zakona, to zavisi onda od većine hoće li usvojiti to ili ne. Dakle, to je jedno, da se pristupi, da se interresorna radna grupa što prije konstituira, formira i da krene sa da li sačinjavanjem izmjena i dopuna ili sačinjavanjem novog izbornog zakona. Druga, interresorna radna grupa je vrlo važna i to je gospodin Prodanović spomenuo, su nove tehnologije. Kad je rekao da je sad nešto kasno, možda je mislio na predstojeće lokalne izbore koji su vrlo blizu vremenski jel' da se raspišu, ali nikada nije kasno da se nešto poduzme i da se radi. Primjera radi, Parlamentarna skupština je još 2017. godine prihvatila našu sugestiju, našu preporuku da se poslije jedne brošure koju smo mi napravili o stanju u primjeni izbornih tehnologija u izbornom procesu, da se oformi interresorna radna grupa za sačinjavanje strategije i akcionog plana i zadužili ste Vijeće ministara, još 2017. godine, konkretno mislim da je jedno ministarstvo iz tog Vijeća dobilo tu zadaću da zajedno sa nama oformi tu interresornu radnu grupu i pripremi podlogu, prijedlog zapravo te strategije i akcionog plana koji bi došao pred vas, odnosno pred .... zastupnike, da li bi bili usvojeni ili ne bi, i što bi od tih novih tehnologija bilo primjenjeno, jesu li to samo skeneri, jesu to još neki tehnički, tehničke stvari koje bi poboljšale izborni proces. Ali pored tog dvoje, da ja sad ne duljim puno, naravno u ovim našim preporukama imate ovdje od i formiranja biračkih odbora, mi to u svakom našem dosadašnjem izvješću smo preporučivali da usvojite preporuku i kod izmjena Izbornog zakona i to na drugi način riješite, da barem predsjednike i zamjenike predsjednika biračkih odbora imenuju općinske i gradske izborne komisije, a ne samo kandidati političkih stranaka, a da sve druge članove bio birački odbor od 3 ili 5 članova, političke stranke ili subjekti kandidiraju. Evo da puno ne duljim, to je ono što sam imao.
Hvala lijepo gospodine Nikiću. Time smo okončali raspravu i ove komentare. E sad pokrećemo proceduru glasovanja o Izvješću o provođenju Općih izbora 2018. godine, Izvješće o provedbi zakona iz nadležnosti Središnjeg izbornog povjerenstva za 2018. godinu. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Hvala lijepo. Nazočno 12 – za 8, protiv 3, suzdržano 1. Federacija BiH – 5 za, 3 protiv, 1 suzdržan. Republika Srpska – 3 za, niko suzdržan, ni protiv. Postoji opća, postoji entitetska većina i konstatiram Izvješće o provedbi Općih izbora 2018. i Izvješće o provedbi zakona iz nadležnosti Središnjeg izbornog povjerenstva za 2018. godinu je primljeno k znanju. Hvala vam lijepo. Mi prelazimo na narednu točku dnevnog reda, točka 14. Ad. 14. Informacija o stanju javne zaduženosti Bosne i Hercegovine na dan 31.12.2017. godine, materijal Vijeća ministara BiH, broj: 01,02-16-1-2627/17 od 29.05.2018.
Dobili ste Mišljenje Povjerenstva za financije i proračun iz ranijeg saziva, Povjerenstvo je prihvatilo Informaciju i predlaže Domu njeno usvajanje. Povjerenstvo je takođe usvojilo i sledeći zaključak: Povjerenstvo za financije i proračun Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH traži od Ministarstva financija i trezora da uzme u obzir podatke dostavljene od Ministarstva financija Republike Srpske i izvrši analizu i detaljne korekcije Informacije o stanje javne zaduženosti. Zadužuje se Ministarstvo financija i trezora BiH da nakon poduzimanja radnji izvjesti Dom naroda. Zastupnički dom je na 3. sjednici, održanoj 16.01. primio k znanju ovu Informaciju. Riječ dajem gospođi Dušanki Majkić, ako ima potrebe. Izvolite.
Dakle, ovo je usvojila Komisija u prošlom sazivu, to je materijal od 25.07.2018. i ovaj zaključak koji je tu postavljen je na predlog jednog od delegata iz Republike Srpske. Ministarstvo je, Ministarstvo finansija i trezora je dostavilo svoj stav o ovome i objasnilo kako je nastalo to, da se ne radi o graški, da je to svakodnevno usaglašavanje i da u skladu s tim ne treba prihvatiti taj zaključak. Tako da je predlažem da se usvoji Mišljenje o Informaciji o stanju javne zaduženosti Bosne i Hercegovine na dan 31.12.2017. bez ovog zaključka koji se nalazi u njemu.
Dobro, hvala Vam lijepo. Mi sad imamo mogućnost, znači obzirom da nam je raspored ... i vremenski i uspostavi različitih povjerenstava kakav jest, dakle uz glasovanje odbacimo zaključak, pa smo riješili problem. Riječ dajem podnositelju Izvješća, ako ga ima i ima potrebe. Nema, hvala vam lijepo. Otvaram raspravu vezano za ovu Informaciju. Niko se ne javlja, hvala lijepo. Zaključujemo raspravu. I sad upravo evo na tragu ovog što je predsjednica Povjerenstva za financije i proračun predložila, stavljamo na glasovanje zaključak Povjerenstva za financije i proračun iz prethodnog saziva. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja.
Imamo, imamo dovoljnu većinu, ja se nadam, formalno imamo. Nazočnih 12 – za 5, protiv 4, suzdržana 3.
Izvolite ponovite nam još jednom glasovanje, molim vas. Hvala lijepo. Nazočno 12 – za 2, protiv 5, suzdržano 5. Federacija BiH – 4 protiv, 5 suzdržanih. Republika Srpska – 2 za, 1 protiv. Opća većina ne postoji. Znači, zaključak je odbačen kao zaključak, o njemu smo glasovali. Konstatiram zaključak Povjerenstva za financije i proračun Doma naroda nije usvojen. E sad pokrenemo proceduru o Informaciji o stanju javne zaduženosti BiH na dan 31.12.2017. godine. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Hvala vam lijepo. Nazočno 13 – za 11, protiv niko, suzdržana 2. Federacija BiH – 8 za, 2 suzdržana. Republika Srpska – 3 za. Etnička većina postoji, odnosno entitetska većina postoji, opća većina postoji. Konstatiram Informacija o stanju javne zaduženosti BiH na dan 31.12. je usvojena, odnosno primljena k znanju. Evo nam još ovog fenomena primljena k znanju. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku 15. današnjeg dnevnog reda, Ad. 15. Imenovanje tri člana iz Doma naroda u Zajedničko povjerenstvo obaju domova za postizanje istovjetnog teksta Zakona o izmjenama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH (predlagatelj: Vijeće ministara BiH, zakon broj: 01,02- 02-1-2015/17 od 09.08.2017. i 26.09.2017.)
Dom naroda je na 36. sjednici, održanoj 20.02.2018. usvojio u drugom čitanju Zakon o izmjenama Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH u različitom tekstu u odnosu na Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Dom naroda na istoj sjednici imenovao je članove Zajedničkog povjerenstva za usuglašavanje teksta Zakona, ali budući da imenovani članovi više nisu izaslanici u Domu naroda trebamo imenovati nove članove Zajedničkog povjerenstva iz Doma naroda za postizanje istovjetnog teksta Zakona o izmjeni Zakona o plaćama i naknadama u institucijama BiH. Zastupnički dom je na 2. sjednici, održanoj 18.12.2019. imenovao: Šemsudina Dedića, Nenada Stevandića i Predraga Kožula članovima Zajedničkog povjerenstva za usuglašavanje teksta. U ime klubova izaslanika hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda za članove Zajedničkog povjerenstva za usuglašavanje teksta Zakona predloženi su: kolegica Lidija Bradara, kolegica Dušanka Majkić i kolega Munib Jusufović. Obzirom da su ovo prijedlozi klubova rasprave nema. Molim vas da pokrenemo proceduru glasovanja. Hvala vam lijepo. Nazočno 14 – za 13, suzdržan 1. Federacija BiH – 10 za, Republika Srpska – 3 za, 1 suzdržan. Postoji opća, postoji entiteska većina. Konstatiramo da smo imenovali tri člana u Zajedničko povjerenstvo za usuglašavanje teksta Zakona iz Doma naroda, gospođu Lidiju Bradaru, gospođu Dušanku Majkić i gospodina Muniba Jusufovića. Hvala vam. Prelazimo na točku 16. današnjeg dnevnog reda, Ad. 16. Imenovanje tri člana iz Doma naroda u Zajedničko povjerenstvo obaju domova za postizanje istovjetnog teksta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu u institucijama BiH (predlagatelj: Vijeće ministara BiH, zakon broj: 01,02-02-1-377/18 od 27.02.2018.)
Dom naroda je na 40. sjednici, održanoj 05.06.2018. usvojio u drugom čitanju Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu u institucijama BiH u različitom tekstu u odnosu na Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Dom naroda na istoj sjednici imenova je članove Zajedničkog povjerenstva za usuglašavanje teksta Zakona, ali budući da imenovani članovi više nisu izaslanici u Domu naroda trebamo imenovati nove članove Zajedničkog povjerenstva iz Doma naroda za postizanje istovjetnog teksta ovog Zakona. Zastupnički dom je na 2. sjednici, održanoj 18.12.2019. godine, imenovao: Almu Čolo, Nikolu Lovrinovića i Obrena Petrovića članovima Zajedničkog povjerenstva za usuglašavanje teksta Zakona. U ime klubova izaslanika hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda za članove Zajedničkog povjerenstva za usuglašavanje teksta Zakona predlažu se: kolegica Lidija Bradara, kolega Sredoje Nović i kolega Munib Jusufović. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja oko ovog prijedloga. Hvala vam lijepo. Nazočno 14 – za 14. Iz Federacije BiH – 10 svi za, Republika Srpska – 4 svi za. Postoji opća i entitetska većina i konstatiram da su u Zajedničko povjerenstvo za usuglašavanje teksta Zakona iz Doma naroda imenovani: kolegica Lidija Bradara, kolega Sredoje Nović i kolega Munib Jusufović. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku 17. današnjeg dnevnog reda, Ad. 17. Izaslanička inicijativa Denisa Bećirovića koja glasi: „Podnosim izaslaničku inicijativu kojom se zadužuje Vijeće ministara BiH da, najkasnije u roku od 120 dana od dana usvajanja ove inicijative u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, pripremi i u parlamentarnu proceduru dostavi amandmane na Ustav Bosne i Hercegovine kojima se osigurava potpuna i dosljedna implementacija četiri presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić i Finci, Azra Zornić, Ilijaz Pilav i Samir Šlaku”, broj: 02-50- 6-1781/19 od 09.10.2019.
Dobili ste Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda, Povjerenstvo nije podržalo ovu inicijativu. Riječ dajem gospodinu Bariši Čolaku, ako ima potrebe. Nema, hvala Vam lijepo. Riječ dajem podnositelju zahtjeva. Izvolite gospodine Bećiroviću.
Zahvaljujem. Ova tačka dnevnog reda će biti baš vidljiv pokazatelj u kojem pravcu ide Bosna i Hercegovina. Imamo dva moguća pravca kretanja, jedan je u pravcu provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu i drugi pravac je da se krećemo u pravcu diskriminacije i etničkog aparthejda. Ja želim da vjerujem da ipak smo danas bliži ovom prvom putu. Podsjećam delegate da je riječ o jednoj neodložnoj obavezi države Bosne i Hercegovine, a ja ću dodati i jednoj od prioritetnih obaveza. Evropska komisija je u maju ... prošle godine donijela 14 priorieta i, između ostalog, jasno ukazala da organi vlasti u Bosni i Hercegovini hitno trebaju pristupiti implementaciji ovih presuda. Dva su načina kako mi to možemo implementirati. Jedan je, kao što danas evo i predlažem, da zadužimo Vijeće ministara u jednom pristojnom vremenskom roku da pripremi amandmane na Ustav, dakle, Vijeće ministara u saradnji sa oba doma Parlamentarne skupštine BiH i da rješavamo te stvari. Drugi način je, ako ne želimo na takav način, da mi pojedinačno predlažemo određena rješenja, ali mislim da u tom slučaju naše šanse za rješenje su puno manje. Presuda Sejdić-Finci se već 10 godina ne realizira. Mi smo čak za one koji su malo i zaboravili, imali jednu zajedničku sjednicu Predstavničkog doma i Doma naroda, čini mi se da je to bila 2013. godina, imali veliki broj amandmana, došli do zaključaka i nikada ta sjednica nije završena. Ta sjednica traje, evo, gotovo sedam, osam godina, još uvijek. Dakle sve je, obavljena je cjelodnevna rasprava, zajednička sjednica oba doma, samo nije došlo do glasanja. Mi ne možemo pobjeći od činjenice da je, da je ogromnom broju ljudi u Bosni i Hercegovini uskraćeno pasivno biračko pravo, da imamo jednu ogromnu nejednakost među ljudima koji žive u ovoj zemlji. Na to nam ukazuju i naši evropski prijatelji. Ja mislim da je krajnje vrijeme da u ovoj zemlji primat nad dnevnom politikom dobije Ustav BiH, a on nam u članu II stav 1. i 2. vrlo jasno govori da evropske konvencije, posebno Evropska konvencija o ljudskim pravima i slobodama ima primat u našem pravnom sistemu. Ja mislim da je vrijeme da počnemo provoditi presude presude Evropskog suda za ljudska prava, preporuke Evropske unije, Mišljenje Venecijanske komisije. Na pitanje šta činiti, dakle, danas prvo pokazati političku volju da želimo to da rješavamo i najduži put počinje prvim korakom. Mislim da je vrijeme da pokažemo da smo u stanju napraviti taj prvi korak. Mislim da implementaciju ovih presuda treba voditi u pravnom postupku, onako kako je to propisano i Ustavom BiH. Mislim da nam je zadaća da osiguramo svim građanima jednakost, jednakost u pravima, jednakost u obavezama. Kakav ćemo politički trag ostaviti, evo, već ćemo i nakon ovog glasanja da vidimo.
Hvala Vama. Obzirom da nema više prijavljenih za rasprave, ne vidim ni interesa, zaključujem raspravu po ovoj točci dnevnog reda. Molim vas da glasujemo o izaslaničkoj incijativi gospodina Denisa Bećirovića. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja.
Oprostite? Molim vas, imali ste poslovnički sve čisto, ja jedino što mogu uraditi je da ponovo pokrenem proceduru glasovanja. Izjasnite se o toj ...
Hvala vam.
Samo vi korigirajte svi svoje stavove i sve je dobro. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Znači, glasujemo o incijativi gospodina Denisa Bećirovića. Nazočno 15 – za 6, protiv 9, suzdržano niko. Federacija BiH – 6 za, 4 protiv. Republika Srpska – 5 protiv. Nema opće većine. Konstatiram, izaslanička incijativa gospodina Denisa Bećirovića nije usvojena. Hvala vam lijepo. Prelazimo na točku 18. današnjeg dnevnog reda, Ad. 18. Izaslanička inicijativa Denisa Bećirovića koja glasi: „Podnosim izaslaničku inicijativu kojom se zadužuje Vijeće ministara BiH da, najkasnije u roku od 60 dana od dana usvajanja ove inicijative u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, pripremi i u parlamentarnu proceduru dostavi informaciju o usklađivanju nastavnih planova i programa bh. entiteta Republika Srpska i Srbije, s posebnim osvrtom na usklađenost ovih planova i programa s Okvirnim zakonom o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini“, broj: 02-50-6-1962/19 od 12.11.2019
Dobili ste Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda. Povjerenstvo nije podržalo incijativu. Riječ dajem kolegi Bariši Čolaku, ako ima potrebe u ime Povjerenstva.
Nema. Riječ dajem podnositelju incijative. Kolega Bećiroviću izvolite.
Zahvaljujem. Dejtonski mirovni sporazum i Ustav BiH čvrsto garantiraju i nevazisnost i suverenitet države Bosne i Hercegovine i njen teritorijalni integritet. Ja mislim da mi u držanom Parlamentu imamo pravo i treba da tražimo ovakvu jednu vrstu informacije kako bi se i sami uvjerili u čemu je tu riječ. Naime, moje je mišljenje da Republika Srbija evidentno zloupotrebljava specijalne veze odnosno mogućnost sklapanja specijalnih veza. Bez obzira što smo danas umorni i što je ovo već koja, 18. tačka dnevnog reda, riječ je o jednoj vrlo osjetljivoj problematici. Ništa tako dugoročnu štetu državi Bosni i Hercegovini neće nanijeti kao ovo što se događa u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Susjedna država je uzurpirala prava koja nema i gotovo potpuno izjednačila nastavne planove i programe sa dijelom teritorije Bosne i Hercegovine. Ja mislim da je to nedopustivo i ja mislim da mi o tome moramo vrlo ozbiljno progovoriti. Ovo je samo jedan od načina da o tome govorimo i da skrenemo pažnju na taj vrlo ozbiljan problem. Mislim da i OHR i ... imaju obavezu da u ovom slučaju reagiraju. Po mom sudu riječ je o dugoročno opasnim aktivnostima koje ne bi dozvolila nijedna druga država. Mi moramo iamti jednake standarde u ovom regionu. Zamislite kako bi se Vlast u Beogradu ponašala da djeca, recimo, mađarske nacionalnosti iz Vojvodine potpuno usaglase svoje nastavne planove i programe sa obrazovnim programima u Mađarskoj. Da li bi to bilo moguće? Ili da to Hrvatska uradi sa Hrvatima u Vojvodini, Bugarska sa Bugarima itd., itd.? Ovo su jako ozbiljne stvari i mislim da je danas za početak dovoljno da skrenemo pažnju na to, a ne trebamo se bojati da se suočimo sa činjenicama. Ako je sve to regularno i u redu, šta je problem da dobijemo tu informaciju ovdje u državnom Parlamentu? Ali bojim se ko god iole malo ozbiljnije i dublje uđe u tu problematiku da će doći do frapantnih činjenica koje nedvojbeno govore da se ne poštuje prije svega suverenitet države Bosne i Hercegovine. Zahvaljujem.
Hvala Vama kolega Bećiroviću. Obzirom da nemamo prijavljenih za raspravu, glasujemo o izaslaničkoj incijaviti kolege Bećirovića. Molim vas pokrenite proceduru glasovanja. Nazočno 14 – za 6, protiv 8. Federacija BiH – 6 za, 3 protiv. Republika Srpska – 5 protiv. Nema opće većine. Konstatiram, izaslanička incijativa gospodina Bećirovića nije usvojena. Hvala vam lijepo. Prelazimo na 19. točku dnevnog reda, Ad. 19. Izaslanička inicijativa Denisa Bećirovića koja glasi: „Podnosim izaslaničku inicijativu kojom se zadužuje Vijeće ministara BiH da, najkasnije u roku od 60 dana od dana usvajanja ove inicijative u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, pripremi i u parlamentarnu proceduru dostavi izmjene relevantnog zakonodavstva s ciljem provođenja presude Europskog suda za ljudska prava po tužbi Irme Baralija protiv države Bosne i Hercegovine zbog neodržavanja izbora u Gradu Mostaru“, broj: 02-50-6- 2020/19 od 20.11.2019.
Dobili ste Mišljenje Ustavnopravnog povjerenstva Doma naroda. Povjerenstvo nije podržalo incijativu. Riječ dajem kolegi Čolaku, koji je sad izašao. U ime Povjerenstva nema potrebe za komentare. Hvala vam. Riječ dajem podnositelju incijative. Kolega Bećiroviću izvolite.
Za razliku od ovih prethodnih presuda o kojima sam govorio, ova presuda ne samo da je utvrđujuća, već je i izvršna presuda. Mi ovdje imamo dodatnu direktnu obavezu ako državni Parlament i neće nam ništa pomoći ako pobjegnemo danas od te teme. Naime, želim vas podsjetiti da je Evropski sud u Strazburu utvrdio kršenje i diskriminaciju, je li, ljudskih prava i u slučaju Irma Baralija koja se odnosi na pitanje Mostara. Da bi znali o čemu potpuno glasamo podsjećam da je Sud presudio da vlasti u Bosni i Hercegovini moraju u roku od šest mjeseci od donošenja ove presude da izmjene Izborni zakon kako bi osigurale održavanje izbora u Mostaru. Vidite, danas je 23. januar, za šest dana, 29. januara počinje nam teći rok ovdje u Parlamentarnoj skupštini BiH. Od 29. januara imamo samo šest mjeseci da ovo riješimo. Ako to ne riješimo do 29. jula, prema ovoj presudi morat će da djeluje Ustavni sud BiH. Ja mislim da bi mi danas trebali da kao Parlament BiH pokažemo elementarno poštovanje prema presudama Evropskog suda za ljudska prava i da nas ništa ne košta da zadužimo Vijeće ministara uz pomoć svih nas u oba doma Parlamenta da počnemo tražiti rješenje u institucijama ove države. Pošaljemo li poruku šest dana prije početka roka koji nam počinje teći od 29. januara, ja mislim da postajemo, ili oni koji to urade, postaju neozbiljni u očima i Evropske unije i cijele Evrope. Ja vas pozivam, dakle, da napravimo prvi korak.